Malo toga vas može tako zbuniti kao nemogućnost vlastitog tijela da nakon zdrave trudnoće i urednog poroda ne ispuni zadana očekivanja da nahrani vašu bebu. Ta prirodna sposobnost, urođena svakoj ženi, ponekad jednostavno zakaže – nekad odmah, a nekad nešto kasnije. Ako ćemo vjerovati istraživanjima, gotovo svaka druga majka ne uspijeva dojiti onoliko dugo ili uspješno koliko je planirala. Istini za volju, ne proživljavaju sve majke to jednako teško. Neke bez puno dvojbi prijeđu na adaptirano mlijeko i zahvalne su što takva mogućnost postoji, neke kombiniraju dojenje i dohranu, dok druge traže mlijeko poznatih ili manje poznatih žena kako bi njihova beba po svaku cijenu primala majčino, odnosno humano mlijeko.
Posebnu kategoriju čine prerano rođene bebe kojima je humano mlijeko prijeko potrebno za što bolji rast i razvoj. Kada je 2019. godine u Petrovoj pri KBC-u Zagreb otvorena prva i zasad jedina Banka humanog mlijeka u Hrvatskoj, postala je nacionalna banka sa zadatkom osiguravanja dovoljno mlijeka za svu djecu kojoj je ono nužno potrebno. Naime, iako se u Hrvatskoj svake godine prerano rodi oko 2000 djece, njih oko 400 treba intenzivnu medicinsku skrb, a upravo donirano humano mlijeko često čini presudnu razliku za njihove živote. Važno je naglasiti da je riječ o nacionalnoj banci jer iako se nalazi u Zagrebu, mlijekom opskrbljuje neonatalne i pedijatrijske odjele brojnih hrvatskih bolnica, među kojima je i KBC Split.
Banka humanog mlijeka djeluje u sklopu Hrvatske banke tkiva i stanica Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju KBC-a Zagreb. Od početka njezina rada 2020. godine, brojne majke nesebično daruju višak svog mlijeka kako bi Banka mogla osigurati sigurno i pasterizirano humano mlijeko za najugroženije bebe. Jedna od tih majki je i Katarina Perić koja, uz dojenje svog petog djeteta (a prve kćeri), već šest godina surađuje s Bankom humanog mlijeka...
Uz svaku svoju bebu nastoji osigurati mlijeko i za one kojima je ono najpotrebnije. Ova vrijedna Slavonka i kostanjska nevista, uz svojih petero mališana, svakoga tjedna prikuplja propisane količine ove tople tekućine koja život znači za brojne male palčiće koji nisu imali sreću uživati toplinu majčina zagrljaja od samog rođenja nadalje. Majke poput nje ne dijele samo mlijeko bebama, već i nadu njihovim preplašenim majkama da će svoje bebe što prije povesti kući, u toplinu vlastitog doma i napokon ih priviti uza se. Katarina Perić je za Banku saznala nakon njezina otvaranja, a postala je njezina darivateljica na prijedlog patronažne sestre.
Petero djece i četiri ciklusa darivanja
– U lipnju 2020. godine rodila sam svoje drugo dijete i tada mi je patronažna sestra, koja je ujedno bila i IBCLC savjetnica za dojenje, predložila da se javim Banci humanog mlijeka jer je procijenila da bih mogla biti dobar kandidat. Suradnju smo ostvarili vrlo brzo i jednostavno, a ovo je već četvrti porod nakon kojeg praktički odmah krećem s darivanjem mlijeka. Jedino s prvim sinom nisam darivala jer je rođen 2017. godine, kada Banka još nije postojala.
U pravilu s darivanjem počinjem otprilike tjedan dana nakon poroda i nastavljam sve dok moje dijete ne navrši godinu dana, jer je to granica do koje se mlijeko može darivati. Mlijeko je i nakon godinu dana visokokvalitetno, vrijedno i preporučuje se za prehranu vlastite djece, ali je tu u Banci postavljena gornja granica - pojašnjava Katarina Perić.
O tome kako darivanje funkcionira, koje su mjere predostrožnosti i koje su količine potrebne, Perić ima detaljan odgovor:
– Najprije se prijavim kao kandidatkinja, nakon čega mi kući dolazi medicinski tim koji mi vadi krv, tako da ne moram nigdje odlaziti. Testiraju me na određene krvlju prenosive bolesti i ako su nalazi uredni, mogu postati darivateljica mlijeka. Tada dobivam set za izdajanje koji sadrži 30 bočica od 130 mililitara te formulare koje moram ispunjavati. U njima navodim jesam li bila bolesna, jesam li uzimala lijekove ili dodatke prehrani, jesam li bila u kontaktu s bolesnim osobama, imam li respiratorne tegobe i slično.
Uz set dobivam i naljepnice koje lijepim na bočice, s podacima o količini izdojenog mlijeka, imenu i prezimenu te redoslijedu i datumima pohrane. S prvom bočicom koju zamrznem u ledenicu stavljam i poseban čip preko kojeg u Banci mogu kasnije pratiti temperaturu zamrzivača i vrijeme pohrane mlijeka. Čip je osjetnik temperature i očitava na kolikoj je temperaturi bilo pohranjeno mlijeko u zamrzivaču u domu darivateljice, ali kada mlijeko dođe u Banku, ne dok je kod darivateljice.
Kada potrošim set bočica, javim se Banci i obavijestim ih da mogu preuzeti mlijeko. Petkom dolaze posebnim vozilom s rashladnim uređajem i transportiraju ga u Banku humanog mlijeka. Tada ponovno odgovaram na pitanja o eventualnim promjenama, primjerice je li nestalo struje ili se dogodilo nešto što bi moglo utjecati na kvalitetu mlijeka, kako bi bili sigurni da je ono pohranjeno u idealnim uvjetima, a krv moram vaditi svaka tri mjeseca.
O tome je li je ikad bilo strah da će njezina beba ostati bez mlijeka, Katarina Perić nimalo ne dvoji.
– Nije me bilo strah. Trudila sam se malo-pomalo, iz dana u dan. Kada bih izdojila 130 mililitara mlijeka, nisam to doživljavala kao višak, jer bi moja beba to svakako popila da se nisam izdojila. No upravo zahvaljujući redovitom izdajanju tijelo je nastavilo proizvoditi dodatnu količinu mlijeka koja mojoj bebi nije bila potrebna. Sa svojih petero djece nikada nisam morala kupovati adaptirano mlijeko jer za tim nije bilo potrebe. Važno je osluškivati vlastito tijelo i procijeniti koliko možeš. Nitko neće tražiti od majke da njezino dijete ostane bez hrane zbog darivanja, zato zaista nema razloga za strah – govori Katarina Perić i dodaje:
– Mlijeka uvijek ima više kada se redovito izdajaš. Problem može nastati kada se na neko vrijeme prekine taj ritam, primjerice ako otputujem ili odem na more pa se ne mogu redovito izdajati i donirati mlijeko. Ljetni period zna biti posebno zahtjevan jer se najprije borim s viškom mlijeka i potrebom za redovitim izdajanjem, a nakon pauze ponovno treba vremena da se organizam vrati u isti ritam proizvodnje, ali uz malo truda ništa nije teško – zaključuje Katarina i dodaje da bi se u teškim trenucima samo sjetila zašto to čini, jer darivateljica od toga nema nešto opipljivo, ali duboko u sebi bi znala da je to samo po sebi dovoljno. Nekad je žrtva dovoljna bez instantne gratifikacije.
Svjetski dan darivanja humanog mlijeka obilježava se svake godine 19. svibnja i posvećen je podizanju svijesti o važnosti doniranja majčinog mlijeka, koje je ključno za prehranu i preživljavanje prijevremeno rođene djece i bolesne novorođenčadi. Nacionalna Banka humanog mlijeka KBC-a Zagreb spasonosna je riznica o kojoj nam je nešto više ispričala i njezina voditeljica, prim. dr. sc. Jurjana Novoselac, spec. transfuzijske medicine i IBCLC savjetnica za dojenje.
– Banke humanog mlijeka sve se više šire po svijetu jer čine dio nužne razine skrbi koja je prijeko potrebna prijevremeno rođenoj i ugroženoj novorođenčadi, kada mlijeko vlastitih majki nije dostupno ili nije dostupno u dovoljnoj količini. U takvim slučajevima sljedeća najbolja opcija je mlijeko iz Banke humanog mlijeka jer je sigurno, testirano i obrađeno te iza njega stoji institucijski sustav kontrole i stručni tim – napominje dr. Novoselac.
U šest godina 400 darivateljica
Prijevremeno rođena djeca izložena su brojnim ozbiljnim rizicima i komplikacijama i upravo zato humano mlijeko je od velike važnosti za njihovo zdravlje. Ono što dr. Novoselac posebno naglašava je razlika između kvalitete humanog mlijeka u odnosu na adaptirano mlijeko.
– Prvenstvena skupina primatelja su djeca rođena prije 32. tjedna gestacije, odnosno s manje od 1500 grama porodne mase. Međutim, po indikaciji pedijatra neonatologa, mlijeko se može primjenjivati i kod djece starije gestacijske dobi ili veće porodne mase ako postoji druga medicinska indikacija i razina ugroženosti.
Općenito, prijevremeno rođena djeca sklonija su ozbiljnim komplikacijama, uključujući nekrotizirajući enterokolitis, pri čemu prehrana humanim mlijekom značajno smanjuje rizik. Dokazano je da su zdravstveni ishodi bolji kod hranjenja humanim mlijekom u usporedbi s tvorničkim, odnosno adaptiranim mliječnim pripravcima.
Tijekom svih ovih godina brojne darivateljice su prošle kroz proces, a dr. Novoselac se posebno sjeća gospođe Vanje s Hvara, koja je ukupno darovala 150 litara mlijeka koje je zatim bilo transportirano u Zagreb.
– Sve zdrave punoljetne majke mogu biti darivateljice. Dijete koje majka doji mora biti mlađe od godinu dana te u prvih šest mjeseci hranjeno isključivo majčinim mlijekom, a nakon toga uz uvođenje dohrane u obliku krute hrane. Ovaj kriterij važan je kako bi se osiguralo da se doista radi o višku mlijeka kod darivateljice, a ne o situaciji u kojoj bi se mlijeko uskraćivalo vlastitom djetetu.
Trenutno je aktivno oko 20 darivateljica, pri čemu taj broj varira između 15 i 20. Neke se nove majke uključuju u program, dok druge prestaju s darivanjem zbog različitih razloga – smanjenja viška mlijeka, povratka na posao ili uvođenja terapije. U proteklih šest godina bilo je gotovo 400 majki darivateljica, pri čemu su u taj broj uključene i majke koje su darivale više puta. Imamo i 34 majke koje su darivale mlijeko nakon rođenja više djece – ponosno naglašava dr. Novoselac i napominje da je moguće donirati čak i ako ne živite u Zagrebu:
– Dosad je prikupljeno više od 5 tisuća litara humanog mlijeka, što su zaista impozantne brojke. Ne možemo se dovoljno zahvaliti svim majkama na njihovoj velikodušnosti – dale su najbolje od sebe kako bi pomogle najmanjima i najugroženijima. U slučajevima dobre volje i mogućnosti sigurnog transporta u zamrzivaču, mlijeko prihvaćamo i iz udaljenijih područja Hrvatske, iako primarno prikupljamo na području Zagreba i Zagrebačke županije.
Razmjena mlijeka preko oglasnika?!
Za kraj smo ostavili jedno sporno pitanje, a na koje možete naići i ne treba ga brkati s dojenjem i “braći po mlijeku” kada bi jedna majka u selu dojila više djece, već o razmjeni mlijeka među nepoznatim majkama preko oglasnika ili društvenih mreža. Čak ni za onu majku koja doji više djece ne bismo danas stavljali ruku u vatru, ali to su bila neka drukčija vremena. Dr. Novoselac o tome ima jasni stav koji podupire i Europsko udruženje banaka humanog mlijeka, a čiji je hrvatska Banka član.
– Rizici neformalnog dijeljenja mlijeka izvan bolnice nisu zanemarivi, bez obzira na to što se ne radi o nedonoščadi. Idealno je da dijete bude dojeno vlastitim majčinim mlijekom, a izvan bolničkog sustava ovakav oblik prehrane se ne preporučuje. Bez prethodnog testiranja majke i mlijeka, roditelji moraju biti svjesni mogućih rizika kontaminacije i prijenosa infekcija, uključujući uzročnike za koje majke možda nisu ni svjesne da su prisutni.
Svi oni koji takvu praksu shvaćaju olako i smatraju da je bilo koje humano mlijeko sigurno, trebali bi se zapitati bi li bez provjere dali svom djetetu transfuziju krvi. Odgovor je, vjerujem, jasan.
Nedavno je u jednoj grupi u Splitsko-dalmatinskoj županiji jedna osoba nudila svoje mlijeko, što dodatno naglašava važnost edukacije i opreza. Iz našeg iskustva mikrobiološke obrade mlijeka znamo da se već i kod kratkog vremenskog razdoblja nepravilnog rukovanja u kombiniranom uzorku mogu pojaviti bakterije koje ni postupci sterilizacije ne uklanjaju u potpunosti. Kao IBCLC savjetnica za dojenje mogu isključivo podržati ispravno uspostavljeno dojenje, a ne neformalno dijeljenje izdojenog mlijeka. Uvijek se može zatražiti pomoć i kod dojenja, ne nužno samo za darivanje mlijeka – zaključuje dr. Novoselac, a rad Banke kojoj je voditeljica samo je još jedan dokaz koliko je duboko humanost uronjena u medicinu i da ne morate nužno biti dio zdravstvenog sustava da učinite razliku veliku kao život, baš kao Katarina Perić s početka naše priče.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....