Liječnica iz Srbije za Buku govori o svom iskustvu u Njemačkoj - o poslu, životu, troškovima, kao i o razlozima dolaska u Bosnu i Hercegovinu.
Crne statistike odlaska ljudi s Balkana posljednjih godina vrlo su zastupljena tema, ne samo u medijima, već i u svakodnevnim razgovorima s prijateljima, poznanicima, na poslu...
Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne obitelji. Ljudi u 20-tim, 30-tim i 40-godinama, najrazličitijih struka.
Zato je svaka priča u kojoj netko izabere povratak na ove prostore toliko dragocjena, jer pokazuju da je moguće okrenuti procese u suprotnom smjeru.
Takav put izabrala je doktorica Ljiljana Vitas.
Rođena je u Srbiji, gdje je živjela do svoje 27. godine i završila Medicinski fakultet u Novom Sadu, smjer Opća medicina. Nakon završetka studija naišla je na poteškoće - tadašnji načelnik psihijatrije u bolnici u kojoj je dobila specijalizaciju onemogućio joj je edukaciju i boravak koji je sastavni dio specijalističkog programa, tako da je kao jedini izlaz prepoznala učenje njemačkog jezika i odlazak u Njemačku.
Nakon sedam godina života, rada i usavršavanja u ovoj zemlji, Vitas vjeruje da je odluka o odlasku u Njemačku doista bila najbolja opcija, kako za nju osobno, tako i za njezin profesionalni razvoj.
Isto tako je uvjerena da je najbolji mogući potez sada dolazak u Tuzlu, gdje planira nastaviti živjeti i raditi.
Za one koji je poznaju, to nije iznenađujuća odluka. Ona smatra da nakon završenog obrazovanja svatko treba dio svoga znanja dati zajednici i narodu ovih prostora. A Vitas to već godinu i pol dana čini putem svog Instagram računa, a za koji mjesec tome će pridodati i svoj poslovni angažman u Tuzli.
{instagram}
{/instagram}
- Želim svoje znanje primijeniti na ovim prostorima, u liječenja pacijenata, ali i da svojim kolegama prenesem sve ono što sam naučila u Njemačkoj, s kojom ostajem u stalnom kontaktu u smislu daljnjih edukacija - otkriva doktorica Vitas koju na Instagramu, gdje dijeli svoja znanja i iskustva iz struke, prate brojni kolege iz BiH i regije.
Zbog ogromnog interesa za odlazak u Njemačku, Vitas priča i o brojnim temama koje su važne za one koji žele spakirati kovčege i otići u tu zemlju.
- Moja Instagram stranica je prvenstveno edukativnog karaktera. Tamo dijelim dosta stručnih sadržaja iz interne medicine na materinjem jeziku i ono što su mene ovdje naučili. Ako dijelimo znanje, naša zajednica postaje veća i imat ćemo više zbrinutih i samim tim zdravijih pacijenata, što nam je svima cilj - priča za Buku Vitas, dodajući da joj velik broj kolega iz Srbije i BiH piše jer žele informacije kako otići u Njemačku, kakvo znanje jezika je potrebno, kakvi su radni uvjeti, mogućnost napredovanja i slično.
- Prije svega bih željela pojasniti da ni na koji način ne želim zagovarati i utjecati na kolege da idu u Njemačku. Svatko treba sam o tome odlučiti, vidjeti razloge za i protiv. Također nisam ni najkompetentnija da usporedim dva zdravstvena sustava, s obzirom na to da sam vrlo kratko radila u Srbiji, ali mogu reći da sam u Njemačkoj dobila sjajno obrazovanje, specijalizaciju iz interne medicine uz sve željene edukacije poput ultrazvuka, endoskopije i slično, da o mjesečnim izdacima ne razmišljam i da si mogu priuštiti sve što mi je potrebno za jedan kvalitetan život. Što se tiče režija, troškovi jesu veći, ali i dalje ne prelaze četvrtinu mjesečnih primanja - priča za Buku Vitas.
Kaže i da su njoj osobno bile potrebne oko tri godine za savladavanje jezika do razine na kojoj pacijente bez poteškoća razumije, kao i oni nju. Od te tri godine, godinu i pol je jezik učila u Srbiji.
- B1 je minimum, B2 optimum. Mora se baš dobro razumjeti da ne bi bilo poteškoća u poslu - ističe doktorica Ljiljana te dodaje da je Njemačkoj potrebno jako puno medicinskog kadra, ali da i sada većinom rade stranci. Kao primjer navodi službu interne medicine, gdje su specijalizanti tek u deset posto Nijemci.
- Na mom odjelu bilo nas je petero s Balkana, odnosno iz Srbije i BiH, dok ostali kolege dolaze iz Južne Amerike, Grčke, Azerbejdžana, Ukrajine, Kazahstana, Afganistana... U Njemačkoj postoji jako puno bolnica jer mjesta s 5.000 stanovnika imaju sekundarne zdravstvene ustanove s CT-om, endoskopijom, poluintenzivnom njegom. To je razlog što imaju deficit medicinskog kadra. Konkretno u bolnici u kojoj radim u svakom trenutku postoje dva do tri oglasa za posao za liječnike i još duplo više za medicinske sestre. Taj broj raste iz godine u godinu - ističe ona.
Na pitanje ima li sustav u Njemačkoj i neke negativne strane za medicinare s područja Balkana, Vitas odgovara potvrdno, jer se maksimalni obujam zdravstvenih usluga pruža svima, što je jako veliki problem s obzirom na to da nema dovoljno kadra te je pojedinac preopterećen, radi prekovremeno, ostaje na poslu i po 11 sati dnevno. Sve to, dodaje, može ostaviti zdravstvene posljedice ako se granice ne postave na vrijeme i ako se svaki pojedinac ne zauzme za sebe.
- Svaki čovjek je priča za sebe i čuli ste sigurno više različitih priča. Ja osobno preporučam svim kolegama edukaciju u Njemačkoj. A nakon što završite edukaciju, sva vrata su vam otvorena. I kojim god putem krenete, ne zaboravite uvijek nešto pružiti svojoj zajednici i svom narodu. Ja danas to činim putem svog Instagram računa, a za koji mjesec namjeravam i u osobnom kontaktu u BiH - poručila je na kraju razgovora za Buku doktorica Ljiljana Vitas.