'Kruh zarađujem preko kanti za smeće, a ovo mi je za dušu': trogirska glazbenica na dnevnoj bazi spaja nespojivo i u tome uživa

Moj život između čipa i trzalice; tako bi otprilike mogao glasiti radni rezime priče o trogirskoj mandolinistici Mariji Šantić Miše, zaposlenoj u lokalnom komunalnom poduzeću, gdje joj je u opisu posla i, među ostalim, čipirati kante za smeće.

Šantić Miše je, na znanje, umjetnica dušom i tijelom; dušom, jer sve oko nje je muzika, čak joj je i suprug vrstan glazbenik (više u nastavku), dok onim vidljivim dijelom podsjeća na neku glazbenicu sa slika renesansnih majstora, uprizorenje kakve zanesene djevojke s lutnjom (ili varijacija na tu temu).

Stoga iznenađuje da se formalno obrazovala u sasvim drugom smjeru; nakon srednje turističke, završila je višu ekonomsku. No, note su je stalno okruživale, a klica te ljubavi zametnula se kad je mandolinistica Mare imala samo tri godi...