"Alpinizam je simfonija pokreta tijela, pobjeda čovjeka nad prirodom, pupčana povezanost sudbonosnim konopom s partnerom, bezgranično povjerenje u čovjeka sa kojim se penješ jer mu povjeravaš svoj jedan jedini život – to je nerazdruživa ljubav čovjeka i prirode", riječi su Ive Kaštelančića, sudionika "Prve splitske alpinističke ekspedicije Spitsbergen ‘73". U spomen na tu 50. obljetnicu ovog ponedjeljka u galeriji Prokulture a Peristilu otvorena je izložba fotografija s u organizaciji HPD Mosor. Zbog ozlijede, ostao je kod kuće no po kćeri Maji poslao je svoj osvrt.
Bila je to prva organizirana ekspedicije HPD-a "Mosor" koji su sa splitske Rive krenuli u hladnu Norvešku prevalivši put od 4325 km kombijem zvanim Zelenko. Unatoč veoma lošem vremenu koje je skoro čitavo vrijeme pratilo ekspediciju, postignut je zapažen uspjeh. Ispenjana su ukupno 44 smjera, od toga četiri prvenstvena u snijegu i ledu.
I nisu to bili samo ispenjani smjerovi već su tom ekspedicijom splitski alpinisti otvorili put budućim kolegama i njihovim uspjesima.
- Značajna je jer je prva, jer smo stekli organizacijska i ekspedicijska iskustva, pokrenuli sportski marketing, sponzore, a nakon toga uslijedile su druge značajne ekspedicije. Sve ove dane sam vrlo emotivan. Nenad Čulić poginuo je godinu kasnije, Josip Ganza je preminuo lani, a mi koji smo ostali družimo se i dalje, vezani smo preko Gorske službe, preko ljubavi prema planinama - rekao nam je Vinko Maroević -Mrva, jedan od sudionika.Uz spomenute, članovi ekspedicije bili su i Ivo Kaliterna – Kale, Boris Siriščević - Sira, te Mario Ivanišević.
- Sve osim cepina i dereza, svu tehničku opremu smo sami radili. Za ekspediciju smo skupljali novac dežurajući na domu na Mosoru, konobareći, prodavajući razglednice...Brod za plovidbu fjordovima smo dobili od vojske, cili probijen, pa smo ga lijepili...Roba je bila od Jugoplastike...Za današnje pojmove prilično primitivna oprema - priča nam Kaliterna, ‘tehnički direktor‘ ekspedicije.
Kako je sve to izgledalo prije 50 godina može se vidjeti na brojnim fotografijama koje su vrijedne Mosorašice Sonja Nikolin i Žana Hrkač prikupile od sudionika ekspedicije, a najviše od Lili, supruge Nenada Čulića koji je bio vođa ekspedicije.
- Bogata je to arhiva od fotografija, razglednica, dnevnika puta, dopisa, zahtjeva za sponzorstvo, stare opreme...Nabavili smo lutku koju smo obukli u njihovu odjeću iz tog doba. Priče s te ekspedicije moći će se čuti na okruglom stolu 19. lipnja u 20 sati u Prokulturi s moderatorom Jasenom Bokom, također Mosorašem, a prikazat će se i film Ive Kaštelančića o ekspediciji - najavila je Nikolin.
Uoči izložbe koju je uz pozdrav predsjednika HPD Mosor Ivice Sorića, otvorio Darko Berljak, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza, stiglo je iznenađenje: Lili Čulić stigla je s unukom Tonijem i torbom punom uspomena od pokojnog joj supruga.
- Zastavice s vrha Spitsbergena, kaciga, njegov prsni remen, fotografija njega kao snimatelja za HRT, njegova lula, usna harmonika kojom je kratio vrijeme uz logorsku vatru, ledni klinovi, karabineri, naočale za snijeg, bilješke, njegova značka koja se vratila s Kavkaza...
Sva sam se naježila dok ovo držim - emotivna je gospođa Lili prebirući po uspomenama starih pola stoljeća među kojima je i Čulićeva značka gorskog spašavatelja nađena u Kavkazu 38 godina od njegove pogibije. Čulić je uz još trojicu hrvatskih alpinista Antom Bedalovom, Ursom Vrdoljakom i Viktorom Tabakovićem stradao 1974. godine u ledenoj lavini pod Križom Ušbe na Kavkazu. Bedalov i Vrdoljak pronađeni su odmah dok su Tabaković i Čulić ostali duboko pod ledenim nanosima. Tijela su četiri desetljeća kasnije pronađena. Sva četvorica bili su pripadnici HGSS-a i to je bila najveća tragedija hrvatskog alpinizma.
- Prvi koraci u planinarstvu teku označenim stazama, a želja za višim zahtjevnijim usponima traži penjačke vještine, tehnička pomagala za siguran uspon, boravak i povratak sa planine. Neka neodoljiva sila ugrađena u genetski kod čovjeka tjera ga na upoznavanje nepoznatoga, a to je i uvjet za razvoj civilizacije i preduvjet zadovoljstva. Još uvijek upoznajemo naš planet, ali uporno stremimo i osvajanju svemira. Znatiželja je božji dar ali i prokletstvo.
Osnovno je pitanje zašto se ljudi penju? Odgovor je da bi bili bliže zvijezdama. ‘‘Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.‘‘- rekao je Kaštelančić.