StoryEditor
ŽivotZaštitno lice

Komičar Željko Pervan o političkom angažmanu i saborskoj plaći: U politiku nisam ušao zbog love, imam stoput udobniju fotelju doma! I bazen...

13. lipnja 2020. - 20:05
Jakov Prkić/Hanza Media

- Valjda sam kandidat u prvoj izbornoj jedinici, ne znam točno. Nisam baš nešto da trčim okolo i pitam. Ako mogu nešto napraviti, sve ok, ako ne, baš me briga. Ja okolo brljam, pa onda dođem tamo, u stranku, nakon sedam dana i onda mi kažu novosti. Što ću ja sad tamo po nekim sastancima?! Šta me briga... Previše sam neovisan um. To pogoduje mojim prijateljima, ali ne pogoduje ekipi okolo. I šta sad?! Crno odijelo, kravata. Ma dajte. Uopće nemam odijelo - smije se Željko Pervan, jedno od zaštitnih lica Domovinskog pokreta Miroslava Škore objašnjavajući kako nikako nije pogodan lik za stereotipe o političarima.

Poznati komičar ističe kako je odlučio, koliko god je u njegovoj moći, pomoći prijatelju na predstojećim parlamentarnim izborima, a i u njemu samom već odavno tinja nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom društvu. Svjestan je kako mnogi govore "pa što će on, komičar, tamo" ili "zaželio se i on fotelje i saborske plaće", ali ga takvi komentari ne ljute. Izazivaju mu smijeh...

Dugogodišnja kontaminacija

- Percepcija je, kao, takva. Što je ljudima? Pa imam stoput udobniju fotelju doma. I u Istri. I bazen. Fenomenalno. Nije zbog fotelje niti se meni da odijela kupovati i tamo visiti, ali ako mogu nešto, što me godinama iritira, promijeniti, onda okej. Angažirao sam se samo zbog prijateljstva s Miroslavom Škorom i želje za promjenom. A ne, nego zbog novaca?! Mo'š mislit'! Ne mogu s tim ni kredite pokriti. Kakvi novci?! Volim raditi ovo što radim, u tome sam najuspješniji i rođen sam za to. Što ću sad tamo?! Biti gljiva? Nema šanse... Ako postoji mogućnost nešto promijeniti, super. Ako ne, ništa. Sudeći po ekipi oko mene vjerujem da hoće - govori autor popularne "Večernje škole".

Oni koji dobro poznaju Pervana reći će kako je inače razapet na sto strana, između brojnih obiteljskih i poslovnih obveza. Kako će onda imati vremena za politiku?

- Pa to najveći mogući godišnji odmor. Mo'š mislit, politika... Kad samo vidim ekipu... - grohotom se nasmijao Pervan na naš upit objašnjavajući kako nije njemu odjednom pukao film, pa se sada kao, eto, malo odlučio ući u političku arenu.

- Kad čovjek odjednom na nešto reagira onda bi to bila bolest. Zapravo je riječ o dugogodišnjoj kontaminaciji nekim čudnim stvarima. I onda upoznate ljude koji isto tako nešto žele promijeniti. I krenete... To je sve. Ništa me drugo ne zanima, ni fotelja ni moć. Ima ljudi kojima je politika jedina opcija, vidio sam kod neke ekipe koji je to žar u očima i trganje za pozicije. Da čovjek ne povjeruje da to postoji - govori Pervan. Poradio bi na puno stvari u hrvatskom društvu, ali će se nastojati držati onoga što mu leži.

- U kulturi je brdo toga, ali čut ćete me kad dođe vrijeme za to. Hoću li predstave ostaviti po strani?! Neću, otkud vam ideja za to. Nema šanse. Ali ako uđem u Sabor trudit ću se raditi nešto korisno. Baviti onim što mene davi. Pa ja sam se rodio za predstave. Ne znaju oni u Saboru tko im dolazi, to je moja sreća - komentira Željko Pervan zamjerajući ekipi u Saboru što već godinama ne vidi stvari oko sebe.

Kći razmišlja o Irskoj

- Evo, treba pitati samo za jednu nastranost, a ona se uvijek skriva ispod površine, u banalnosti. Dobijemo hrpu nekakvog oružja od Amerikanaca, isluženih kamiona, ovog i onog iz Afganistana. Poklone nam NATO saveznici i to stoji u žici jer se mora platiti PDV. Pa ima li toga u Burundiju, Sierra Leoneu? Gdje to ima da na darovano oružje HV-u netko traži PDV? Kome je to normalno, taj nije normalan. I to prođe ispod radara. A to su bolesne stvari. Ili recimo autoput Zagreb-Rijeka i dalje košta 70 kuna bez obzira što na osam mjesta vozim u jednoj traci. Mene ne zanima kad će oni kositi travu... Ima toliko tupavih stvari. Recimo, plaćanje PDV-a prije naplate računa, pa ta FINA i blokirani građani... - nabraja Pervan. Mogao bi unedogled, ali se zaustavlja i zaključuje: "Hrvatska je kao Afrika sa strujom".

- Ne moraš biti doktor znanosti da skužiš da tu nešto ne štima. Samo nema volje za promjenom, to je ono što mi je čudno. A živimo u bogomdanoj zemlji. Teško mi je biti apolitičan kad moja kći razmišlja o Irskoj u kojoj kao medicinar dobiva 6000 eura plaću. Ali kao neće ići nego će ostati tu za 7000 kuna!!! To je horor. Otići će svi, pa ćemo, ako se nešto ne promijeni, ostati hrpa penzića i ja sjediti na klupama po parkovima. Zbilja se moraju mijenjati stvari... U raj smo stavljeni, ali što ćeš ti, čovječe, kad netko zbog nekakvih kombinacija pušta kanalizaciju u Plitvička jezera. Ma Kinezi su zakon – žica i doviđenja. Nema nikakvog razgovora. Oni to riješe. Njih ima milijardu i 300 milijuna, pa nije problem, ali to bi kod nas dovelo do desetkovanja - rezonira Željko Pervan.

Nikada nisam popio ni kapi u životu

Pervan ne smatra sebe ni svetim ni bezgrješnim, ali kaže kako ima oči i ima volju i ne želi pristajati na svašta kao što ne pristaje na alkohol.

- Nikada nisam popio ni kapi u životu. Ne pristajem. Čovjek mora biti isključiv u nekim stvarima. Ne može i gotovo. I svi se čude meni, a ne čude se pijanim budaletinama. Postoji rezolucija Europske unije koja govori da se na naljepnice od alkoholnih pića moraju staviti slike kao na cigarete. Znači, ciroza jetre, prometne nezgode, pretučene ženice... Upozorenje da to uzrokuje alkohol. Ali to nitko nije stavio. A cigarete imaju ona garažna vrata, da se ne vide.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. rujan 2020 14:12