StoryEditor
ŽivotDruga strana medalje

Kaštelanka Anđela ispričala nam je nevjerojatna iskustva iz svoje misije u Tanzaniji: Dječji zagrljaji i sreća kad im poklonite minutu vremena ili bombončić ne mogu se opisati riječima

Piše Vinko Paić
26. prosinca 2019. - 10:44

S velikom toplinom oko srca, nesebično kako samo ona zna, Kaštelanka Anđela Salapić (33), diplomirana teologinja, i ove se godine uputila u svoju tradicionalnu godišnju misiju. 

Dosad je putovala ponajviše zemljama Latinske Amerike poput Kube, Venezuele i Paname, dok je ovaj put svoj grad zamijenila tropskim zrakom Afrike. Njezina destinacija bila je Tanzanija, jedna u nizu afričkih zemalja koja vape za pomoći. Majka dvogodišnje curice na Crnom je kontinentu sa časnom sestrom Liljom Lončar iz udruge Zdenac boravila punih mjesec dana.

Iako je zemlja s mnoštvom prirodnih ljepota, u Tanzaniji je siromaštvo jako izraženo. Mnogi od gotovo 58 milijuna stanovnika žive u kućama izgrađenima od blata ili čak spavaju na ulici, puno je zaraženih HIV-om, životni standard je toliko daleko od onog na kakav smo navikli mi u Europi.

Unatoč tako teškim uvjetima, kao i visokoj stopi korupcije, teško ćete na licima stanovnika vidjeti tugu, štoviše, ponosno drže osmijeh na licu.

”Hakuna matata”

Tijekom svog boravka Anđelin moto bio je “Hakuna Matata”, isti onaj kojim se vode i drevna afrička plemena Masai, a u prijevodu sa svahilija to bi značilo “život bez pravila i briga”. Obožavatelji popularnog animiranog filma “Kralj lavova” sigurno se ovog afričkog izraza sjećaju i iz priče o laviću Simbi. Prvo što je primijetila kad je stigla u pokrajinu Mbeya, udaljenu 17 sati automobilske vožnje od Dar-es-Salaama, bili su stanovnici u odjeći živopisnih i šarenih boja.

Makadamskim putem stigla je do sela Ujewa, samu srž afričkog siromaštva. Odmah je uvidjela koliko je to drag narod, iznimno srdačan i gostoljubiv; baš uvijek nasmijani će vas pozdraviti uzvikom “jumbo!”. Budući da je i sama majka, toliko joj je teško bilo svakog dana gledati sve te slike, veliku bijedu, siromaštvo i uvjete u kojima žive afrička djeca i njihovi roditelji. Trudila se ne zaplakati pred njima, iako su joj suze često znale poteći same od sebe.

Još joj je uvijek emotivno pričati o svemu što je tamo doživjela. Ti dječji zagrljaji i sreća u njihovim očima kad im poklonite samo minutu svog vremena, pribor za školu ili tek jedan bombončić, kaže, ne mogu se tek tako opisati riječima.

Djeca iskaču iz svakog kutka, 75 posto stanovnika su mladi.  Putovanje je to koje mijenja živote i Anđela ga svakome preporučuje, naglašavajući kako ćete se iz Afrike vratiti kao potpuno nove osobe.

- Netko će reći: super, Tanzanija, poznata je po turizmu i safarijima, no ondje gdje mi idemo uistinu je druga strana priče i medalje. Mi smo svjesni da nećemo promijeniti Afriku... Dan nam počinje ujutro u šest sati svetom misom i ne stajemo sve do večeri.

Ljudi tamo hodaju bosi, pokidane odjeće, neki su čak i goli. Osjeti se veliki nedostatak vode, ona je veliki problem, o struji da i ne govorim.

Osim vode, bore se s bolestima. Prednjači AIDS. U pokrajini gdje smo mi bili, od 300 tisuća stanovnika registrirano je njih 40 tisuća, kaže naša sugovornica, naglašavajući da joj nije cilj takve ljude diskriminirati. Upravo suprotno.

- Došla sam im pomoći koliko god mogu.

Donijeti im živoga Boga, a ne Boga koji osuđuje ili će se distancirati od njih. Svjestan si prisutnosti te bolesti, ali se nisam opterećivala time, važno je da se educirate prije nego što dođete tamo. Njima prije svega treba ljubavi i nježnosti, oni su toga gladni.

Bila sam tih mjesec dana bosonoga kao i oni, žedna, gladna, spavala u gotovo neljudskim uvjetima, ali cijelo sam vrijeme znala zašto sam tamo. Kad znam da sam im došla kao njihova duhovna majka, donijeti im Krista i pričati o radosnoj vijesti, čovjek onda zaboravi na sve strahove i opasnosti.

Uznemirujuće vijesti

Nejvjerojatno je koliko znaju za naše nogometaše, Luka Modrić je totalni hit. Vozili smo se po makadamu na jednoj trokolici i ugledamo na drugoj naslikanog upravo Modrića. Doslovno usred ničega. Znaju i za Mandžukića, Rakitića, presimpatični su kad idu izgovarati njihova prezimena, priča nam Anđela koja je za vrijeme svog boravka u Tanzaniji saznala uznemirujuće vijesti.

Naime, obitelj joj je javila da je njezina 10-mjesečna nećakinja, sestrina kći, iznenada završila u bolnici, gdje su liječnici ustanovili da ima leukemiju.

- To su te kušnje koje prate nas misionare. Duboko me potreslo, mislila sam se odmah uputiti prema Splitu. Nisam mogla sebi doći cijeli dan. Onda shvatite da zapravo fizički ne možete puno toga napraviti jer je malena u bolnici. Preostanu samo molitve. Bila sam ljuta na Boga, zašto, kako, pa to je dijete od deset mjeseci. Onda sam sebi rekla: Anđela, ostat ćeš do kraja! I kroz svoju vlastitu žrtvu prihvatiti tu vijest u toj dalekoj zemlji, s nepoznatom djecom, dok se moja vlastita nećakinja, moja krv, bori za vlastiti život. Dobila sam takav nalet snage u tim trenucima, gotovo plačući prisjetila se Anđela.

Želja joj je potaknuti i druge ljude da se odluče na ovakve misije, a jedna posebna već dulje vrijeme tinja u njezinu srcu.

- Voljela bih dovesti neko dijete iz Afrike u Split i brinuti se za njega. Tanzanijski zakon o posvojenju, nažalost, dopušta da se to napravi samo unutar države, ali ima i drugih zemalja. Toliko vam se ta djeca uvuku pod kožu i vežete se za njih da vam rastanci preteško padnu. Najradije bih ih sve skupila i poslala na avion za Hrvatsku - zaključuje.

Za turiste  sigurna, ali nerazvijena zemlja

Prije odlaska u Tanzaniju liječnici preporučuju cjepljenje protiv hepatitisa A, dok je ono za žutu groznicu obvezno, a ako ste među onima koji ne žele svakodnevno uzimati tablete protiv malarije, onda je dobro uza se imati sprej protiv komaraca koji prenose ovu smrtonosnu bolest.

Za ulazak u zemlju potrebna je viza, košta 50 dolara i dobijete je na samom aerodromu.

Glavni grad je Dodoma, dok je Dar-es-Salaam, što na arapskom jeziku znači “luka mira”, najveći grad u Tanzaniji. Za turiste je izrazito sigurna zemlja premda je jako nerazvijena, no ono što privlači milijune ljudi atraktivni su i poprilično skupi safariji po nacionalnim parkovima, pogotovo u razdobljima velikih seoba životinja.

Tu je i slavna planina Kilimandžaro, najviša u Africi, kao i otok Zanzibar (na kojemu je, usput rečeno, rođen nikad prežaljeni glazbenik Freddie Mercury).

#AFRIKA#TANZANIJA#MISIJA#ANĐELA SALAPIĆ

Izdvojeno

22. svibanj 2020 04:02