Ne znam, stvarno, kakvi su drugi muževi kad sjednu za volan. Mene voza samo ovaj moj pa nemam neki uvid, ali, brate mili... To, za razliku od dojma kojeg ostavlja na osnovi kojeg svi misle da imam anđela doma, u vožnji postaje neopisivi kolerik. Zmija ljutica! Ta se gadnost karaktera posebno ističe na ruti Split – Klis – Prugovo – Drniš, a u zadnjih oho-ho mjeseci, otkako se izvode neki radovi na takozvanoj brzoj cesti...
Pokora. Teška pokora. Sad, je li to zato što vožnja u tom smjeru istodobno znači da se zaputio u područje od posebne državne skrbi gdje obitava njegova najdraža punica, moja Kraljica Majka, ne znam. Znam samo da se subotom - jer kad će normalna zaposlena žena i silom domaćica ići na prijem kod Kraljice Majke nego vikendom - moram opskrbiti debelom zalihom živaca da ga podnesem. Biti mome mužu suvozač nije nimalo lak zadatak, a kako gužve jačaju s tendencijom potpunog prometnog kolapsa, to je sve teže.