Marina Mužinić, 27-godišnja akademska slikarica iz Splita, svoj je kreativni put gradila od najranijih školskih dana, da bi 2024. godine diplomirala slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nakon nekoliko skupnih i jednog samostalnog predstavljanja, pred publiku donosi novu izložbu pod nazivom ‘Biser Jadrana‘, koja se otvara u subotu, 29. kolovoza u 19 sati u prostoru Ambasadora, u sklopu ciklusa Mladi izlažu.
Nastavljajući se na prošlogodišnji ciklus ‘Odsjaj mora‘, Marina kroz nove radove na platno prenosi čaroliju dalmatinskog krajolika. Uoči otvorenja, s Marinom smo razgovarali o njezinom neobičnom karijernom zaokretu i podršci obitelji, ali i o tome može li se danas u Splitu živjeti od umjetnosti te kako mladi umjetnici pronalaze svoje mjesto u vremenu umjetne inteligencije.
Zanimljivo je da ste završili Zdravstvenu školu u Splitu, smjer farmaceutski tehničar, a potom upisali Akademiju umjetnosti. Kada ste shvatili da je umjetnost ipak vaš put? Je li slikarstvo cijelo vrijeme bilo negdje u vama ili se ta želja pojavila kasnije?
- Još je u prvim razredima osnovne škole moja učiteljica Jasna prepoznala moj talent za crtanje i poticala me u tom smjeru. Zahvalna sam na tome i mislim da učitelji imaju veliku ulogu u usmjeravanju djece prema njihovim sklonostima u ranoj dobi. Stoga nikada nisam sumnjala u to da je Akademija moj cilj. Srednju Zdravstvenu školu upisala sam jer je u tom trenutku bila pametan izbor kao kvalitetna strukovna škola.
Nije bilo teško
Jeste li ikada požalili što niste krenuli u umjetničku srednju školu? I koliko vam je upravo to pomoglo da danas na umjetnost gledate iz neke svoje, možda drukčije perspektive?
- Nikada. Upravo tako, mislim da mi je to okruženje pomoglo da lakše pronađem sebe. Takva okolina i kolege bili su mi dodatan poticaj te mi i dalje pružaju podršku i guraju me naprijed. Smatram da je, bez obzira na profesiju, vrlo korisno primati utjecaje iz raznih područja jer možemo mnogo naučiti jedni od drugih. Iskusni kuhar i umjetnik mogu mnogo toga podijeliti o svojem procesu i kreativnosti. Od poduzetnika mogu naučiti o boljem pristupu tržištu i organizaciji. Po meni društvo najbolje funkcionira kada nismo izolirani, već surađujemo i dijelimo iskustva.
Koliko je bilo teško upisati Akademiju umjetnosti? Jeste li odmah vjerovali da možete uspjeti ili je bilo trenutaka kada ste sumnjali u sebe?
- Nije bilo teško jer sam stalno istraživala razvoj umjetnosti kroz povijest, sve stilove i umjetnike. Nisam se ni na koji način osjećala zakinuto. Mapu za prijemni ispit na Akademiji pripremala sam godinu dana, pa sam se oslonila na takav ozbiljan pristup. Da nisam upisala Akademiju, možda bih upisala psihologiju jer mi je i ona jedan od interesa, ali bih se u svakom slučaju i dalje bavila umjetnošću. Bez nje se ne bih osjećala potpunom.
Moja je obitelj oduvijek bila moj najveći poticaj. Nemam drugih umjetnika u obitelji, iako moja sestra Mirela odlično slika; ima urođenu preciznost, zbog čega je i odlična stomatologinja. Cijenim što sam odrasla u obitelji koja potiče istraživanje kulture, što je sigurno pomoglo u oblikovanju moga slikarskog pravca.
Sada ste akademska slikarica. Koliko se vaš život promijenio nakon završetka Akademije? Može li se danas u Splitu živjeti od umjetnosti?
- Nakon Akademije neko sam vrijeme radila u ljekarni prije nego što sam se potpuno posvetila slikarstvu zahvaljujući narudžbama i izložbama. Ne smatram da je loše imati stalan prihod dok se bavi slikanjem ili glazbom. To daje stabilnost i pomaže da čovjek ostane vjeran sebi i svojem stilu. Uvijek je bilo teško pokrenuti samostalni projekt, ali uz pažnju, trud i vrijeme mislim da se sve može ostvariti. U Splitu je potražnja manja, ali zato imamo društvene mreže, kao i mogućnost izlaganja kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Uvijek je najgore ne pokušati, a prema mojem iskustvu ljudi cijene i prepoznaju kada daješ najbolje od sebe u onome u čemu si dobar.
Povezanost s Mihanovićem
Možete li nam reći malo više o vašoj nadolazećoj izložbi?
- Izložba ‘Biser Jadrana‘ nastavlja se na prošlogodišnju temu Odsjaj mora, koja je bila izložena u Info zoni u Splitu. Slikama dočaravam taj svijet koji se može iskusiti samo u našem podneblju. Jednom sam pročitala da su čak i astronauti iz svemira primijetili da je naše Jadransko more najplavije. Želim da se kroz moje slike osjeti ta simfonija boja, čuju zvuci cvrčaka i doživi kvaliteta mediteranskog svjetla kada je sunce u zenitu. Svakom slikom otkrivam neku drugu skrivenu uvalu, često u trenutku silaska prema moru — trenutak kada se sva draž prizora otkriva kroz borove i agave, a na valovima bljesne sjaj.
Ono što još naglašavam u radovima prozirnost je čistoga mora te čarobni ples plavih i tirkiznih nijansi koje se otkrivaju kroz modru dubinu.
U vašim radovima osjeća se snažna inspiracija morem, ali i umjetnicima poput Aivazovskog, Van Gogha i Zvonimira Mihanovića. Što ste od njih "uzeli", a što ste željeli izgraditi kao svoj umjetnički potpis?
- Kod Van Gogha mi se dopada njegova posvećenost vlastitom rukopisu. Kod Aivazovskog i Mihanovića oduševljena sam njihovim viđenjem mora i svijeta. S Mihanovićem osjećam posebnu povezanost jer je naš najpoznatiji slikar, ali i zbog osobne povezanosti, moj djed predavao mu je hrvatski jezik u srednjoj školi, tako da to ime i njegove slike poznajem od malena. To je sigurno imalo utjecaja, ali po meni je umjetnost posebna upravo po tome što nam pomaže pronaći i izraziti sebe.
Vlastiti slikarski rukopis ne razlikuje se mnogo od rukopisa pisanja ili stila odijevanja; treba samo vjerovati svojem ukusu i odabiru, pa sve ostalo sjedne na svoje mjesto. Imam još prostora za istraživanje sebe i svojeg izričaja, ali ponosna sam na ono što sam dosad napravila. Želim uvijek imati mjesta za igru i ostati istraživač vlastite duše.
Koliko je teško danas stvarati nešto novo i autentično, u vremenu kada umjetna inteligencija sve više ulazi u svijet umjetnosti?
- Umjetna inteligencija bez sumnje će promijeniti način na koji svijet funkcionira, kao što je to učinila i industrijska revolucija. Kako i što, tek ćemo vidjeti, ali svakako treba proći proces promjene. Ne mislim da je to sasvim izvan naše kontrole, već da i mi možemo sudjelovati, upravljati i odlučiti u kojem će smjeru to ići.
Njegovanje vještine
Umjetnost se oduvijek cijenila baš zbog zanata i umijeća; to je njezina snaga. U doba zasićenosti AI sadržajem možemo postati željni autentičnih, nesavršenih ljudskih tvorevina. Za umjetnost se uvijek govorilo da nešto "ima dušu" ili nema. To je upravo ono što često nedostaje generiranom sadržaju. Neki koriste AI kao alat i ne mogu im suditi, svaka je umjetnost subjektivna, tako da sve ovisi o reakciji ljudi. Svakako mislim da će biti veća potražnja za izložbama, koncertima i drugim događanjima uživo koja pružaju izravan doticaj s kulturom i zajednicom.
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje radove i što radite u danima kada je nema?
- Ne možemo dati vodu iz prazne čaše, zato smatram da je ispunjen život najbogatiji izvor inspiracije. Treba njegovati vlastiti doživljaj i uvijek biti žedan stihova, prirode i svakog novog jutra. Stvaram i kada nemam inspiracije jer je važno održavati i njegovati vještinu. Nikada ne znam koja će slika biti "ta". Puno je tu pokušaja i frustracije, ali kada krene to je pjesma. Svaki umjetnik živi za taj trenutak.
Inspiracija je čarobna upravo zato što dolazi nenadano. Naravno, što se više radi, to se bliže dolazi njezinom izvoru. Ne možemo se osloniti na nju, ali joj možemo ići u susret. Meni su sva moja djela draga na svoj način, ali uvijek mi je drago vidjeti kako publika reagira. Svatko sa sobom donosi osobni doživljaj i tada umjetnost oživi. To je prekrasno vidjeti. Zato sve ljude željne kulture pozivam na otvorenje: povedite prijatelja, susjeda i oživimo zajedno umjetnost te večeri u Splitu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....