"Mama, jesi vidila? Ka' da se Bog javlja s neba kroz onu rupu od oblaka! Slikaj, slikaj me tata", uzvikivala je sinoć oduševljeno naša kćer, skakućući po plažici ispod splitskog Instituta, gdje smo, igrajući Monopolly, dočekali jedan od zaista spektakularnijih zalaza sunca.
Kako su poslijepodne i predvečerje bili poluoblačni, tako su se sunčeve zrake na Zapadu kroz njih prelamale na najimpresivniji način, kako to već priroda radi, pa je nebo imalo dubinu, a more neviđenu tirkiznu boju.
Tako je izgledao splitski zalaz. A ni onaj kojeg je u Zadvarju zabilježio naš kolega Zvonimir Barišin, bome, nije bio ništa manje "biblijski".
Scene koje je uhvatio spektakularne su na duhovni i filmski način, planeta Zemlja na svoj se dan, premda besramno ne vodimo računa o njoj, potr...