StoryEditorOCM
Životdašak sentimenta

Jelsu će krasiti spomenik tovaru

Piše PSD.
24. lipnja 2013. - 13:40
Da su Jelšani i nakon podizanja spomenika srdeli 2010. godine, dakle, hraniteljici puka, uistinu sentimentalni prema svojoj prošlosti, pokazuje i najnovija namjera Općine Jelsa da postavi spomenik tovaru. A tu skulpturu nekad najboljem prijatelju otočnih težaka u prirodnoj veličini posljednje tri godine radio je Ivan Škrmeta, nadareni Poljičanin s jelšanskom adresom. On nije akademski kipar, ali ga svi na škoju znaju kao vrlo ‘umitnoga’ sugrađanina.

- Zime su na otoku teške i slobodno vrijeme treba pozitivno iskoristiti. Tako sam i poslije berbe maslina imao prazan hod, pa sam razmišljao zašto ne bih napravio skulpturu. Iz prve sam se odlučio za tovara, jer je ta mila i draga životinja zapravo simbol muke i truda našeg čovjeka, a ipak nije dobio zasluženu pažnju da bude dostojno prezentiran i sačuvan za nadolazeće naraštaje. U početku nisam ni razmišljao da će to jednog dana biti spomenik u najužem centru mjesta, ali kad su me moji prijatelji i priznati stručnjaci, Jugan Splivalo i Slavomir Drinković, ohrabrili da je rad uistinu vrijedan, onda sam se tome do kraja posvetio.

Zahvalan sam im na vrlo korisnim savjetima - kaže Škrmeta, novokomponirani kipar čije je oko prve forme lovilo od pokojnog oca Milka koji je bio vrstan kamenoklesar i izrađivač sedala upravo za tovare.

Ugledna zagrebačka ljevaonica Damira Ujevića prihvatila bi se lijevanja Škrmetina tovara u bronci, međutim, radi se o velikoj cijeni, pa se u akciju uključio i Nikša Peronja, novoizabrani općinski načelnik.

On se obratio javnosti otvorenim pismom u kojem stoji da Općina podržava projekt, ali zbog ograničenih mogućnosti moli za novčane donacije, a Jelšani bi to željeli zaokružiti do blagdana Velike Gospe, Dana općine Jelsa.

Ako ste ikada bivali ljeti na otoku, kad se miris lavande, vriska i ružmarina natječe s mirisom i šumom mora, uz otvorene prozore mogli ste čuti glasan odmor magarčića, njakanje ia, ia, ia... što bi se pred jutro sjedinilo s pjevom kokota i označilo odlazak u polje. To je najavljivalo kraj odmora osamljenog tovarčića i početak napornog nošenja drva ili gospodara. Taj naš magarčić, simbol potlačenih, taj izdržljivi ‘konj siromašnih’ zadužio nas je za sva naslijeđena dobra ovih polja što ih mi još obrađujemo - napisala je Jasenka Splivalo, povjesničarka umjetnosti.

PIŠE I SNIMA MIRKO CRNČEVIĆ

Rad Ivana Škrmete je besprijekoran

Jugan Splivalo, slikar, član HDLU u Zagrebu:

Rad Ivana Škrmete je za mene besprijekoran kako u pogledu izabrane teme, tako i same realizacije. Njegov tovar je vrlo nadahnuta skulptura, ona je živa i niti jedan artistički princip u njenom stvaranju nije preskočen, odnosno svi elementi su vrlo harmonični i impresivni. Moj strukovni i društveni autoritet jamči da je cijeli taj koncept od autora pa do svečanog postavljanja na rivi, nešto izuzetno i rijetko za našu Dalmaciju, te ovom preporukom lobiram da se Ivanu maksimalno izađe u susret i da se to zaista ostvari, pogotovo što bi mu to bila i svojevrsna nagrada za darovanu skulpturu svome mjestu.

Zaslužuje spomenik

Slavomir Drinković, šef kiparske katedre ALU Sveučilišta u Zagrebu: - Ivan Škrmeta studiozno je, s brigom i nostalgijom izgubljenih vremena, u sjećanju neizbrisivog djetinjstva, gradio i njegovao kip svog tovara. On je nastajao i ‘odrastao’ u potkrovlju obiteljske kuće, u uvjetima koji nisu baš prikladni za rad umjetnika. Kip i kipar stvorili su uvjerljivu potvrdu egzistencije sjećanja. Tovar je lijep, mladenačkog izgleda, snovima utjelovljen u figuru lirskih volumena. Modeliran pažnjom i preciznošću, kip Ivana Škrmete zaslužuje budućnost spomenika. Podržavam njegove snove.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. rujan 2023 12:33