Vruće je i lijeno ljetno poslijepodne, radni dan u tjednu – barem za one koji rade, nisu na bolovanju ili u mirovini – kao većina protagonista ove priče. Neki su i na godišnjem odmoru, izbivaju u vikendicama na selu ili na otoku.
Ima, međutim, i onih koji su iz prigradskih područja, pa i s otokâ došli u Split, e kako bi dio toga vrućeg, lijenog ljetnog poslijepodneva proveli u memljivoj, no ugodnoj prostoriji Gradskog kotara Bol. U toj prostoriji klimatizacija ne radi najbolje, vruće je i pomalo zagušljivo. Ljudi su ipak krotko, u tišini, ušli unutra, sjeli za jednostavan stol okružen starim, malo već potrošenim uredskim sjedalicama. Pozdravili su se jednostavnim kimanjem glavom, bez buke, kao pripadnici nekog tajnog bratstva koji se međusobno razumiju bez puno riječi....