Mlada Beograđanka ispričala je svoju priču o nadi, iščekivanju, boli i strahovima koji su je pratili tijekom postupka vantjelesne oplodnje. Njena želja da postane majka bila je jača od svega, a nakon tri izvanvantjelesne oplodnje i 333 negativna testa na trudnoću - beta je konačno pozitivna.
"Bojala sam se od početka naše veze da "nije to to" i da, bez obzira na to što se dobro slažemo, volimo, imamo iste ciljeve i svi misle da smo "rođeni jedno za drugo", razići ćemo se. Strah je bio kao zrno koje žulji, mrvica u ormaru koja mi ne da da se opustim i mirno zaspim. Vrijeme je prolazilo, naše godine također. Rasli smo, voljeli se, sazrijevali zajedno." priča djevojka.
"Nakon nekoliko godina veze odlučili smo se vjenčati i zasnovati obitelj. "Konačno", pomislila sam, "više se ne moram bojati za našu zajedničku budućnost, sada je sve baš kako treba biti." rekla je.
No unatoč brojnim pokušajima da zatrudni, u svom naumu nije uspjela, piše Kurir.
"Je li doista tako trebalo biti? Jedan, drugi, peti test za trudnoću opet negativan! Oči me sve više peku, knedla u grlu me steže, ne mogu disati." priča djevojka.
“Ne boj se, bit će!”, ponavljali su joj ljudi, muž, pa i ona sama, nekoliko puta dnevno. Ipak, činilo joj se uzaludno, strah od nemogućnosti da zatrudni u potpunosti ju je paralizirao.
"Dvije godine su već prošle. Koliko god mi je puta rečeno da se opustim, to je više kapi straha padalo na moja leđa. Možda jednostavno nismo kompatibilni, mislila sam. Sada jedva nosim teret. Jedan pregled, drugi, treći, peti... Možda dvadeset i peti... Sve je ok, kažu liječnici." prisjeća se djevojka, objašnjavajući kako je mislila da ona i partner nisu kompatibilni.
"Čula sam neke priče o ljudima koji imaju djecu s drugim partnerima kad se raziđu. Je li čuo za to? Hoće li odustati i ostaviti me jer mu ne mogu roditi dijete? Strah me davi, guši, da ga ni suzama ne mogu iz sebe izbaciti." priča, a zatim dolazi na ideju da pokuša vantjelesnu oplodnju.
"Izvantjelesna oplodnja - eureka! Radit će sigurno. Čula sam da su mnogi ljudi uspjeli dobiti blizance. U glavi razvijam sve moguće teorije – od toga gdje ćemo staviti ta dva krevetića, do istraživanja koliko koštaju kolica. Uvjeravam sebe da je to garancija uspjeha. Zaboravila sam da moram primati injekcije, da ih moram sama sebi davati... Ne, ne mogu!" objašnjava.
"On hoće. Pa zar je moguće da se i on boji?! Nema veze, poznanica mi je pristala dati injekcije tijekom zahvata i poštedjeti nas tog straha. Vrijeme prolazi, strahovi dolaze. Hoće li folikuli dovoljno narasti? Hoće li se stanice oploditi? Hoće li ovo uspjeti? Vrijeme do beta verzije stoji. Svakako sam dva dana prije planirala vaditi krv, ali ni ti dani ne dolaze. Ne mogu jesti od knedle u grlu koja me muči i kad dišem" prepričava.
Djevojka kaže da joj je instinkt govorio da smanji pritisak u glavi, a njoj se činilo da ni vantjelesna oplodnja nije uspjela pomoći da zatrudni, njezini rezultati nisu izgledali obećavajuće. Tad se počela preispitivati i postavljati si pitanja poput toga da im možda nije suđeno imati dijete.
"Svako jutro mi je sve teže ustati iz kreveta. Teret straha na mojim leđima je toliki da me stalno vuče nazad. Sve mi je teže ići na posao, još teže otići s nekim na kavu...Mislim da mi je strah obuzeo cijelo tijelo kao rak, teško mi je hodati i govoriti... Najteže mi je razmišljati što ćemo ako ovo, opet, ne uspije..." priznaje i prepričava kako je u to vrijeme, najviše vremena provodila spavajući, i plačući, prenosi Kurir.
Iza djevojke i njezinog partnera su tri izvanvtjelesne oplodnje, 333 negativna testa na trudnoću, i jednako toliko izgubljenih nada, želja i vjere da će postati roditelji.
"Uvijek kasnije legnem, dugo za njim, da na miru isplačem ovu samoću, iako ne živim sama. Nada u očima naših roditelja da će dobiti unuka ne gasi se i to u meni izaziva neopisivu tugu. Nema više koncentracije, niti posvećenosti bilo kojoj temi osim razmišljanja o tome kada ću imati dijete. Bojim se da ću jednog dana sav svoj bijes iskaliti na kolegama koji mi šapuću iza leđa." priznaje djevojka, a otkriva i da njezin posao pati, zbog odsustva misli, koje su usredotočene samo na neostvarenu želju da dobije dijete.
"Iskoristila sam godišnji odmor, kao i sva bolovanja koja sam mogla. I još sam bolesna. I bojim se da ću na kraju ostati i bez djeteta, i bez posla...
No kao grom iz vedra neba, pogodila ju je vijest koju je dugo priželjkivala, premda ju je sve manje očekivala. Beta se pokazala pozitivnom, što je značilo da je djevojka uspješno začela.
"Osvanuo je novi, najveći, s troznamenkastim brojem na rezultatu... Beta pozitivna?! Što sad?! Pitanja se ponavljaju, samo s drugačijim konceptom... Hoće li biti srčane akcije? Je li sve u redu? Hoću li iznijeti trudnoću do kraja?" djevojka priznaje da su se pitanja u njezinoj glavi nastavila nizati, a ona i njezin partner potrudili su se saznati sve, koje su jedinice lijeka jače, koje slabije, koja je terapija agresivnija, kao i koje bi trebale biti vrijednosti hormona.
"Iako sam jako slaba s biologijom i znanjem iz škole, vrlo sam lako naučila puno o sazrijevanju i diobi stanica. Vantjelesnom oplodnjom naučite mnogo toga – od poznavanja biologije, do mikrobiologije, uz predznanje medicine i genetike, ali ne ono najvažnije – kako pobijediti strah." zaključuje mlada djevojka.