Karissa Collins ima jedanaestero djece, njihova imena počinju istim slovom, a mogućnost da se obitelj dodatno proširi i dalje nije isključena. Ipak, iza njihove neuobičajeno velike obitelji krije se priča koja je mnogo složenija od onoga što ljudi vide na prvi pogled. Dok je jedni hvale zbog predanosti obiteljskom životu, drugi se pitaju kako uspijeva organizirati svakodnevicu s toliko djece i zašto se iznova odlučuje na trudnoću, unatoč zdravstvenim teškoćama koje su je pratile.
Četrdesetdvogodišnja Karissa iz Fort Wortha u američkoj saveznoj državi Teksas sa suprugom Mandraeom, također 42-godišnjakom, odgaja jedanaestero djece. Njihov obiteljski život privlači pozornost upravo zbog brojnosti, ali i neobičnog pravila kojeg su se roditelji držali pri odabiru imena: svih jedanaestero mališana ima ime koje počinje slovom A.
Njihova obitelj obuhvaća gotovo sve uzraste dječjeg odrastanja, od najmlađeg Arrowa, koji ima godinu dana, do najstarije Anisse, kojoj je 16 godina. Između njih su Andrae, Annnistan, Anjalie, Andersyn, Aynjel, Ansyr, Anchor, Anthym i Armor. U domu Collinsovih tako se svakodnevno isprepleću potrebe najmlađih, školske obveze starije djece i izazovi koje donosi odgoj tako velikog broja članova obitelji.
No Karissa tvrdi da jedanaestero djece nikada nije bio unaprijed zacrtan cilj.
Vjeruju da će im Bog odrediti veličinu obitelji
Za razliku od parova koji unaprijed određuju koliko će djece imati, Collinsovi su, kako objašnjava Karissa, odlučili prepustiti tu odluku svojoj vjeri. Nakon vjenčanja počeli su obiteljski život graditi prema uvjerenju da će prihvatiti djecu koja im, prema Božjoj volji, dođu u život.
Takav pristup za njih znači da ne žele postavljati čvrstu granicu broju djece. Zato ni jedanaestero mališana ne smatraju konačnim brojem, premda Karissa otvoreno priznaje da trudnoće za nju nisu jednostavno iskustvo.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih joj teško padaju pretpostavke da je opsjednuta trudnoćom ili da stalno želi ponovno prolaziti kroz isto iskustvo.
Prema njezinim riječima, svaka trudnoća donosi ozbiljno fizičko opterećenje, a tijekom trudnoća i poroda suočavala se s različitim komplikacijama. Posebno teško razdoblje bilo je ono u kojem je rodila svoje sedmo dijete, i to već u 29. tjednu trudnoće.
Zbog takvih iskustava odbacuje tvrdnje da je riječ o nekakvoj ovisnosti. Smatra da ljudi često stvaraju vlastitu sliku o njezinu životu, bez razumijevanja onoga što trudnoća doista znači za njezino tijelo i zdravlje.
"Ovisnost" je, prema njezinu viđenju, pogrešan način tumačenja odluke koja proizlazi iz njezinih osobnih uvjerenja. Kaže da ona i suprug jednostavno prihvaćaju djecu kao dar te da se u pogledu budućnosti obitelji oslanjaju na svoju vjeru.
Nekada nije ni zamišljala da će biti majka
Možda je upravo dio njezine životne priče koji mnoge najviše iznenađuje činjenica da Karissa, kako sama tvrdi, prije nije maštala o velikoj obitelji. U mladosti je bila usmjerena na karijeru i nije se vidjela u ulozi majke.
S vremenom se, objašnjava, njezin pogled na život promijenio. Vjeruje da je vjera imala ključnu ulogu u toj promjeni te da joj je obiteljski život donio ispunjenje kakvo prije nije očekivala.
Danas majčinstvo smatra najvažnijim dijelom svojeg života. Ne skriva koliko joj znači promatrati djecu dok odrastaju, razvijaju osobnosti i međusobno grade odnose. Upravo u tome vidi najveću vrijednost velike obitelji.
Ipak, svjesna je da ono što njoj predstavlja smisao života drugima može biti teško razumljivo. Zato je, kaže, naviknuta na pitanja, komentare i zaključke ljudi koji ne dijele njezine stavove.
Za nju je najvažnije da su odluke koje donosi sa suprugom u skladu s njihovim uvjerenjima, bez obzira na to hoće li ih okolina razumjeti.
Jedno pitanje posebno joj narušava samopouzdanje
Iako se ne obazire previše na nagađanja o razlozima zbog kojih ima toliko djece, postoji komentar koji joj je mnogo teže ignorirati. Riječ je o naizgled jednostavnom pitanju koje često čuje: je li ponovno trudna?
Takva pitanja posebno je pogađaju jer ih povezuje s vlastitom nesigurnošću zbog izgleda trbuha nakon brojnih trudnoća. Ne želi da ljudi pretpostavljaju kako očekuje dijete samo zato što njezino tijelo ne izgleda onako kako bi željela.
U tome postoji i svojevrsna proturječnost. Karissa ne skriva da bi voljela ponovno biti trudna, ali istodobno joj smeta kada drugi trudnoću pretpostavljaju na temelju njezina izgleda.
Nakon jedanaest trudnoća, odnosno brojnih fizičkih promjena povezanih s trudnoćama i porodima, takvi komentari za nju nisu bezazleni. Pogađaju područje u kojem se i sama još uvijek bori s nesigurnošću.
Njezina priča tako pokazuje i drugu stranu života koji se izvana često promatra kroz broj djece, neobična imena i pitanja o tome hoće li obitelj dobiti novog člana. Iza svega toga nalazi se žena koja, unatoč snažnoj vjeri i uvjerenjima, ima vlastite brige i osjetljiva mjesta.
U velikoj obitelji uvijek ima društva, ali i puno posla
Život s jedanaestero djece teško je zamisliti bez precizne organizacije. Obroci, kupanje, presvlačenje najmlađih, odlazak na spavanje i svakodnevne obveze zahtijevaju mnogo vremena, a Karissa priznaje da velik dio tih poslova i dalje pada na nju.
Ipak, u brojnosti obitelji vidi i prednosti koje ne bi mijenjala. Djeca odrastaju okružena braćom i sestrama, imaju društvo za igru i priliku učiti jedni od drugih. Dok stariji prolaze kroz nove životne faze, mlađi ih promatraju i postupno usvajaju vještine koje će im poslije koristiti.
Karissu posebno veseli što djeca često sama žele sudjelovati u kućanskim poslovima. Umjesto da njihovu pomoć odmah odbije, nastoji im dopustiti da preuzimaju zadatke primjerene svojoj dobi. Tako, smatra, postupno postaju samostalniji, a istodobno razvijaju osjećaj odgovornosti prema ostalim članovima obitelji.
Naravno, brojna obitelj ne znači da je svaki dan miran i jednostavan. Kada toliko djece dijeli isti prostor, potrebno je mnogo strpljenja i dogovaranja. No Karissa upravo u toj svakodnevnoj dinamici vidi posebnu povezanost. Vjeruje da djeca znaju da se uvijek mogu osloniti jedni na druge.
Kako uspijevaju kontrolirati troškove?
Jedno od čestih pitanja koje prati obitelji s mnogo djece odnosi se na financije. Hrana, odjeća, aktivnosti i izlasci za jedanaestero djece mogu predstavljati velik izdatak, ali Collinsovi tvrde da pažljivim planiranjem uspijevaju kontrolirati troškove.
Mandrae radi u financijskom sektoru, a supružnici nastoje iskoristiti svaku priliku za uštedu. Kupnju namirnica organiziraju tako da veće količine nabavljaju povoljnije, a članstvo u veleprodajnoj trgovini Sam‘s Club pomaže im u opskrbi kućanstva.
Karissa kaže da su naučili pažljivo birati i restorane. Kada jedu izvan kuće, izbjegavaju nepotrebne dodatke koji bi račun mogli znatno povećati, poput pojedinačnih gaziranih pića. Umjesto toga uglavnom piju vodu, dok su druga pića djeci povremena poslastica.
Kao primjer navodi odlazak u Chick-fil-A, gdje naručuju nekoliko većih pakiranja pilećih zalogaja, porcije krumpirića i vodu za sve članove obitelji. Koriste i programe vjernosti, a ponekad im nakon obroka ostane i hrane.
Za zabavu također pokušavaju pronaći povoljnija rješenja. Besplatna događanja i godišnje propusnice za različite sadržaje omogućuju im da djeca sudjeluju u brojnim aktivnostima bez plaćanja svake pojedinačne ulaznice.
Ipak, postoje izdaci koje je teže izbjeći. Među njima su košarkaški turniri na kojima sudjeluje više njihove djece. Kotizacije i troškovi povezani s natjecanjima tijekom proljeća i ljeta predstavljaju jedan od najvećih sezonskih izdataka.
Odjeću i druge potrepštine često pronalaze među rabljenim stvarima ili čekaju povoljne sezonske ponude. Takav način kupnje, ističe Karissa, omogućuje im da dio novca sačuvaju za druge potrebe.
Hoće li obitelj dobiti još jednog člana?
Unatoč svemu što trudnoće donose, Karissa ne isključuje mogućnost da se njihova obitelj ponovno proširi. Za Collinsove broj djece nije unaprijed određena granica, nego pitanje koje promatraju kroz vlastitu vjeru i životna uvjerenja.
Njihova svakodnevica pokazuje koliko je život s jedanaestero djece istodobno zahtjevan, organizacijski složen i ispunjen bliskim odnosima. Dok jedni ne mogu zamisliti takav način života, Karissa u njemu pronalazi smisao koji, kako kaže, prije nije ni tražila.
Zbog toga se ne opterećuje time što drugi misle da bi trebala prestati širiti obitelj. Ipak, njezina priča otvara i šire pitanje: koliko zapravo znamo o tuđim odlukama prije nego što ih počnemo osuđivati?
Za Karissu odgovor je jednostavan. Ona i suprug svoju obitelj grade prema vlastitim uvjerenjima, a hoće li se njihovih jedanaestero djece jednoga dana pretvoriti u dvanaestero ili će obitelj ostati na sadašnjem broju, zasad ne žele unaprijed određivati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....