IGRE S PLOČAMA Kako su Sratok, Krmčina, Zlosela, Svinjar... dobili milozvučnija imena

Dobro došli u Sratok, Krmčinu, Zlosela i Kardeljevo – upravo tako mogli bi glasiti plakati na ulasku u današnje Bogdanoviće u Dalmatinskoj zagori, Sveti Petar kod Zadra, Pirovac i Ploče da se njihovi stanovnici ili političari nisu odlučili za mijenjanje mjesnih “osobnih iskaznica” tijekom proteklih desetljeća.
Upravo nastojanja mještana ili nalozi s “viših razina” imali su, pogotovo nakon ratova i političkih mijena, presudnu ulogu u promjenama stoljetnih imena pojedinih sela i gradova širom Hrvatske, pri čemu su postojala dva najčešća zajednička nazivnika takvih inicijativa – uklanjanje neugodnih i(li) nepoćudnih toponima.

Tako je već spomenuto naselje Bogdanovići, smješteno u blizini ceste Plano-Unešić, do 1948. nosilo nimalo prozaičan naziv Sratok. Iako pojedini jezikoslovci i povjesničari smatraju kako je izvorno ime sela zapravo bilo Svratok, aludirajući na svratište, promjena bi se i s povijesnim odmakom mogla smatrati logičnom, za razliku od izbora novog naziva, jer su tek rijetki mještani nosili to prezime prije 63 godine, a pogotovo proljetos kada je u selu popisano tek 190 stanovnika.

Znatno je novijeg datuma promjena imena Krmčina u Sveti Petar, što se na zahtjev mještana dogodilo 1992. godine. Tada je ispravljeno nes(p)retno mijenjanje nekadašnjeg talijanskog naziva San Pietro, nametnutog 50-ak godina ranije, za naselje koje se nalazi uz jadransku obalu, negdje na pola puta između Zadra i Biograda.

Dužnosnici bivšeg sustava potpuno su pogrešno interpretirali vjekovni toponim Krnčina, nazvan po Punti Krnac, što je kao Krmčina i “rt Krmčina” kroz minula desetljeća dobilo “pravo javnosti” u zemljopisnim i pomorskim kartama, ali i na cestovnim putokazima.

Slične su “neugodnosti” kumovale uspješnom zahtjevu za preimenovanje Zlosela u Pirovac 1930. godine iako je taj gradić na zapadnom rubu Šibensko-kninske županije prvi put u povijesti, još davne 1298., spomenut upravo kao Zlosela.

’Olićev’ Svinjar postao Davor

Nešto je starijeg datuma bila također uspjela inicijativa da se tadašnji Svinjar u Posavini preimenuje u Davor. Rodno mjesto nogometnoga golgetera Ivice Olića, smješteno zapadno od Slavonskog Broda, dobilo je novo ime 1. siječnja 1896. godine na zahtjev mještana, a “odlukom Hrvatske i Slavonske kraljevske zemaljske vlade” u sklopu tadašnje Austro-Ugarske.

Znatno su češće ipak bile promjene zemljopisnog nazivlja posredstvom dekreta vladajućih struktura na teritoriju Hrvatske. U Dalmaciji je rekorder po promjenama i svakako najočitiji primjer diktata vladajućih struktura ime današnjih Ploča, koje samo stariji žitelji nazivaju izvornim imenom Ploča, dakle u jednini ženskog roda.

Najveća dalmatinska luka prvi je put bila preimenovana u vrijeme kada je brojila tek desetak stanovnika, još prije Drugog svjetskog rata kada je nazvana Aleksandrovo, u spomen na ubijenoga jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića. Talijanski okupatori su brže-bolje preimenovali selo u Porto Tolero, da bi nakon oslobođenja ponijelo ime Ploča.

Već 1950. Ploča je prvi put postala Kardeljevo, a današnje ime Ploče prvi put se javlja 1954. godine i traje do 1980. kada je ponovno odana počast socijalističkom ideologu Edvardu Kardelju. Promjenom sustava 1990. godine grad je ponovno nazvan Ploče.

Od politički mijenjanih toponima mnogi još pamte Titovu Korenicu, koja je nakon Domovinskog rata ponovno postala Korenica, Srpsko polje kod Otočca u Lici tada je promijenilo nacionalnost i nazvano je Hrvatsko polje, dok su 1990. vraćeni povijesni “svetački” atributi mjestima Filipjakov - Sv. Filip i Jakov, Zelina - Sv. Ivan Zelina, Začretje - Sv. Križ Začretje i otocima Svetac - Sv. Andrija, te Grgur - Sv. Grgur.

Sličnim događanjima svjedočili su stanovnici nekadašnjih Komorskih Moravica u Gorskom kotaru, inače rodnome mjestu glumca Pere Kvrgića, koje su prije i nakon Drugog svjetskog rata nosile naziv Srpske Moravice, za vrijeme NDH su bile Hrvatske Moravice, a danas su samo – Moravice.

Tijesno s Tisnim Pojedina dalmatinska mjesta proživljavala su promjene imena još tijekom austrijske uprave, pa je tako današnje Tisno na spoju Murtera s kopnom postalo Tijesno, što se u službenim ispravama i imenima brodova zadržalo do 1990. godine, ali ne i u govoru mještana. Bobovišća, Ložišća, Pučišća i Nerežišća na Braču nešto kasnije privremeno su postala Bobovišće, Ložišće, Pučišće i Nerežišće.

Poštovati želju mještana Bez obzira jesu li pojedine promjene imena naselja stručno utemeljene ili nisu, potrebno je poštovati želju lokalnog stanovništva, odnosno njihovih političkih predstavnika, sve dok se možda ne donese neka druga odluka, utemeljena na činjenicama potvrđenim u srednjovjekovnim arhivskim dokumentima i na starim kartama. Pored tih pojedinačnih propusta, koji očito nastaju zbog nekoordinacije i nekonzultiranja znanstvenika, znatno je veći problem što još uvijek nije provedena sustavna, znanstveno utemeljena, inventarizacija geografskih imena pa se na kartama i u drugim dokumentima još uvijek koriste pogrešni i dvojbeni toponimi – navodi u svojem recentnom radu prof. dr. Josip Faričić s Odjela za geografiju Zadarskog sveučilišta.