StoryEditorOCM
Životpotresne ispovijesti

Hrvati iznose uznemirujuća iskustva s odjela psihijatrije: ‘Sestra mi je dala šamarčinu dok sam bila vezana za krevet‘

Piše Paula Vušković
11. studenog 2026. - 21:56
Medicinske trake za sputavanjeSimon Wohlfahrt/Afp
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan otvorila je brojna pitanja o postupanju prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama. Dok traje istraga okolnosti njegove smrti, na Redditu se razvila rasprava u kojoj su ljudi počeli dijeliti vlastita iskustva s psihijatrijskih odjela. Neka od svjedočanstava posebno su uznemirujuća.

Periš je preminuo 21. listopada, nakon što je toga dana dovezen na hitan psihijatrijski pregled. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo posebno ranjive osobe, a istražitelji utvrđuju okolnosti u kojima je pacijent izgubio život.

Prema dosad objavljenim informacijama iz istrage, snimke nadzornih kamera prikazuju nasilno postupanje prema pacijentu tijekom njegova boravka u bolnici. Obdukcijom su utvrđene brojne ozljede, dok se konačni uzrok smrti još utvrđuje.

Osumnjičenici se nalaze u istražnom zatvoru, a njihova kaznena odgovornost tek se treba utvrditi u postupku.

image

Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan na Jankomiru
 

Srđan Vrančić/Cropix

‘Biti vezan na psihijatriji‘

Na hrvatskom Redditu pojavila se rasprava pod naslovom "Biti vezan na psihijatriji", u kojoj je autor postavio pitanje: "Zanima me je li tko od vas ikad bio vezan na psihijatriji i jeste li ikad dobili ikakve lijekove/injekcije a ne znate što dobivate?"

Uslijedili su komentari koji otvaraju teška pitanja o odnosu prema pacijentima, primjeni fizičkog sputavanja i objašnjavanju medicinskih postupaka.

Jedno od najpotresnijih iskustava opisala je korisnica koja tvrdi da je više puta bila vezana tijekom liječenja na psihijatrijskom odjelu. Naglasila je da je svaki put u bolnicu došla dobrovoljno te da, prema vlastitim riječima, nije bila agresivna. Objasnila je da je do vezivanja dolazilo zato što je namjerno izazivala povraćanje, a osoblje ju je pokušavalo spriječiti da si naudi.

"Nikad se nisam opirala pri postupku fiksacije, no unatoč tome medicinsko osoblje se znalo ponašati poprilično grubo, ali nikad nisam zadobila ozljede prilikom toga", napisala je, a zatim opisala događaj koji joj je posebno ostao u sjećanju.

"Najgora situacija koju sam osobno doživjela je bila kad sam prvi put završila vezana u bolnici i pokušavala sam se osloboditi pa mi je medicinska sestra lupila šamarčinu da me ‘smiri’."

Tvrdi i da je tijekom takvih situacija dobivala injekcije, a da nije znala o kojim je lijekovima riječ, "Svaki put u tim situacijama bih dobila injekcije za koje nisam znala što su i koje bi me totalno uspavale", navela je, "Biti u takvoj poziciji, vezan za bolnički krevet je jako ružan i dehumanizirajuć osjećaj. I iako u tim trenucima shvaćaš da je to za tvoje dobro, osjećaš se potpuno bespomoćno."

image

Vrapče

Darko Tomaš/Cropix

‘Vezali su me za krevet, a oni su vani plesali i smijali se‘

Druga korisnica opisala je svoje iskustvo sa zatvorenog psihijatrijskog odjela, prema njezinu svjedočanstvu, osoblje ju je vezalo nakon što nije željela surađivati. Tvrdi da su joj pritom vezali jednu ruku i suprotnu nogu.

"Zavezali su mi desnu ruku i lijevu nogu i puštali cajke iako su znali da to ne volim", napisala je te je navela da je bila pod sedativima, dok su se, prema njezinim riječima, djelatnici družili s drugim pacijentima.

"Oni su s ostalim pacijentima vani plesali i skakali i tko zna što izvodili dok sam ja bila pod nekakvim sedativima vezana za krevet. To neću nikad u životu zaboravit."

Korisnica je otvoreno govorila i o svojem tadašnjem psihičkom stanju. Objasnila je da je bila na početku bolesti, da je imala osjećaj kako su svi protiv nje te da je razgovore drugih ljudi često povezivala s vlastitim životom, a posebno joj je teško, tvrdi, padao odnos jedne medicinske sestre.

"Bila je jedna sestra koje sam se bojala jer se samo znala derat na mene bez da mi objasni zašto, a bila sam bolesna, nije mi puno toga bilo jasno", napisala je, a prema njezinim tvrdnjama, osoblje ju je ponekad vezalo i kada bi klečala na podu jer joj je smetalo svjetlo.

"Što je tu agresivno bilo što sam se ja bojala svjetla, to mi nije jasno...", zapitala se, navela je da joj je danas zdravstveno stanje znatno bolje, ali da se iskustva s odjela i dalje jasno sjeća, "To što su mi radili, to neću nikad zaboravit", zaključila je.

‘Baka s demencijom bespomoćno je pitala zašto je vežu‘

Ista korisnica podijelila je i sjećanje na stariju pacijenticu s demencijom koju je upoznala tijekom hospitalizacije, prema njezinu opisu, žena je imala ozlijeđenu ruku i skidala je longetu, zbog čega ju je osoblje pokušavalo spriječiti u takvom ponašanju.

"Stave ju u kolica, okrenu prema rubu kreveta i zavežu s velikom plahtom oko tijela i tako drže dok ona bespomoćno ispituje šta se događa i zašto ju vežu", napisala je,a opisala ju je kao mirnu i dobru osobu koja zbog bolesti nije razumjela gdje se nalazi. Prema njezinim riječima, drugi pacijenti često su razgovarali sa starijom ženom i pravili joj društvo dok je osoblje obavljalo druge poslove, "Ja sam nekako suosjećala s njom i pričala i bila uz nju", navela je.

Njezino svjedočanstvo posebno je potresno zbog opisa zbunjenosti i bespomoćnosti žene koja, kako tvrdi, nije razumjela zašto je sputavaju.

image

Largactil i Valium

Simon Wohlfahrt/Afp

‘Kuma mi je pričala što rade pacijentima. Prekinula sam prijateljstvo‘

U raspravi se javila i korisnica koja tvrdi da je od bliske osobe zaposlene na psihijatriji čula priče koje su je toliko uznemirile da je s njom prekinula odnos.

"Kuma mi radi na psihijatriji. Priče koje sam čula šta rade tim jadnim ljudima dovele su do toga da smo prekinule prijateljstvo jer me jedna priča toliko uznemirila da sam joj otvoreno rekla da je odvratna osoba i da bi ih sve trebalo prijaviti", napisala je.

Posebno ju je, tvrdi, pogodio način na koji je njezina poznanica govorila o pacijentici, "A da ne govorim da je to pričala s osmijehom nazivajući pacijenticu svakakvim imenima", dodala je.

Nije, međutim, iznijela konkretne detalje događaja na koji se poziva, niti je navela ustanovu u kojoj njezina poznanica radi.

Medicinski tehničar: ‘Vezivanje mora biti posljednja opcija‘

Među komentarima se pojavio i drukčiji pogled na temu, jedan korisnik predstavio se kao bivši medicinski tehničar koji je dvije godine radio na psihijatrijskom odjelu i sudjelovao u fizičkom sputavanju pacijenata.

"Radio sam dvije godine na psihijatriji kao medicinski tehničar i vezao sam ljude, tako da mogu podijeliti svoje iskustvo ovdje", napisao je.

Prema njegovu iskustvu, vezivanje se primjenjivalo samo kada je postojala ozbiljna opasnost da pacijent ozlijedi sebe ili druge, "Prvo i osnovno, fiksiranje je zadnja opcija koja se primjenjuje, i to samo u jako nužnim situacijama", objasnio je. Naveo je da se u ustanovi u kojoj je radio primjenjivalo sputavanje u pet točaka, odnosno vezivanje ruku, nogu i trupa. Također je istaknuo da takva mjera ne bi smjela trajati dulje nego što je nužno.

Opisao je i dramatičan događaj iz svoje smjene, kada je, prema njegovu svjedočanstvu, pacijentica razbila prozor stolicom, provukla se između rešetaka i pala s drugog kata, tvrdi da je liječnica prije toga odbila odobriti njezino vezivanje.

Njegov je zaključak da fizičko sputavanje u određenim situacijama može spriječiti ozbiljne ozljede, ali samo ako se provodi stručno i opravdano.

"Nije svako vezivanje zlostavljanje, ali postupanje mora biti humano"

U raspravi su sudjelovali i ljudi čiji su članovi obitelji bili fizički sputavani tijekom liječenja. Jedna korisnica opisala je kako je njezina baka, koja je proživljavala psihotičnu epizodu, pružala otpor odlasku na psihijatriju. Navela je da se obitelj nije protivila vezivanju jer je smatrala da je u tom trenutku bilo potrebno, a baka je odvezana nakon što se smirila.

Ipak, nakon vijesti o Periševoj smrti počela se pitati kako je postupak zapravo izgledao.

"Nažalost ne znam kako je tekao postupak vezivanja, nadam se primjereno. To me sad jedino muči", napisala je.

Još jedna osoba koja tvrdi da je kratko radila na psihijatriji naglasila je koliko posao može biti zahtjevan, ali i da to ne može opravdati nasilje prema pacijentima. Takvi komentari pokazuju da među sudionicima rasprave postoji svijest o tome da fizičko sputavanje ponekad može biti nužna sigurnosna mjera. Ono što izaziva zabrinutost jest mogućnost da se primjenjuje bez opravdanog razloga, uz ponižavanje ili neprimjereno postupanje.

Priče koje otvaraju ozbiljna pitanja

Smrt Kristiana Josipa Periša ponovno je otvorila pitanje zaštite posebno ranjivih pacijenata, nadzora nad primjenom fizičkog sputavanja i odgovornosti zdravstvenih ustanova.

Treba naglasiti kako svjedočanstva objavljena na Redditu nisu neovisno provjerena. Nije poznato u kojim su se ustanovama opisani događaji odvijali, niti su iznesene tvrdnje potvrđene medicinskom dokumentacijom ili službenim nalazima. Ipak, iskustva koja su korisnici odlučili podijeliti pokazuju koliko snažan trag hospitalizacija može ostaviti na ljude, osobito kada su u trenucima najveće ranjivosti osjećali strah, poniženje ili potpunu bespomoćnost.

Dok se istražuju okolnosti Periševe smrti, ostaje pitanje koje nadilazi jedan slučaj: osjećaju li se ljudi kojima je potrebna psihijatrijska pomoć dovoljno sigurnima u ustanovama u kojima bi trebali dobiti zaštitu i liječenje?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2026 16:36