Helena Papić: Zbog Prokurativa i teatra, odbila sam i menadžment grupe Boney M

Kako je odrasla u Matošićevoj ulici u Varošu, splitskoj glazbenoj pedagoginji, skladateljici i glumici Heleni Papić Prokurative su bile dvorište ispred kuće, gdje se s prijateljima igrala na kukala, škatule batule i druge dječje igre. Na svojim svakodnevnim šetnjama po centru grada redovito prođe Prokurativama i uvijek joj se vrate one davne drage slike iz djetinjstva, pomiješane s kadrovima Splitskog festivala koji je uvelike obilježio njezin život.

- Bija je to najjači festival u tadašnjoj državi, naš Sanremo, di sam se uvik osjećala ka doma. Ne samo zato što mi je bija blizu kuće, nego i zbog svih onih dragih ljudi koji su tamo nastupali i publike koja nas je dočekivala kao svoje. Te 1975. godine tamo sam pobijedila sa skladbom “Tombola”, a drugu nagradu odnija je moj tata Tonči Papić. Bilo je to doba kada su mnogi pjevači slovili za prave zvijezde koje su neprestano putovale, nastupale i uživale u glazbi, ali nije bilo dekadencije kao sada, kada mnogi sebe smatraju veličinama iako to nisu ni blizu - priča nam Helena Papić, kojoj su Prokurative donijele brojne nagrade poput one iz 2007. godine za pjesmu “Zauvijek” u izvedbi Zorice Kondže, te ove posljednje nagrade za najcjelovitije djelo za skladbu “Dok galebovi vrebaju” u izvedbi Marijana Bana i “Diktatora”.

Od “zlatnog doba” Prokurativa Helena i danas njeguje brojna prijateljstva poput onog s Joškom Banovim, s kojim je išla u glazbenu školu, kao i s Ivanom Glibotom Crnim, legendarnim voditeljem Gradske glazbe Imotski. Splitski HNK jedno je od dražih mjesta u srcu Helene Papić, koja je od malena posjećivala brojne predstave, da bi se na koncu i sama okušala u glumi, i to nakon što su je doslovce “skupili s ulice”.

Dvor od Prokurativa

- Sićan se da mi je u ulici prišao glumac Berislav Mudnić i odveo me ravnatelju Igoru Savinu, koji je tražija da nešto zapivam. Nisam imala pojma šta žele, mislila sam da je nešto vezano uz mog barbu Jurja Papića, šefa maski u kazalištu. Onako samouvjerena, s osamnaest godina, zasvirala sam na pianinu, zapivala jednu španjolsku pjesmu i potom dobila ulogu Perine Štrambere u “Spli’skom akvarelu” - sjeća se Helena, za koju su se u to vrijeme otimali menadžeri grupe Boney M i talijanske pjevačice Rite Pavone, ali ona ih je sve redom odbila.

- Zvali su me u Italiju, Njemačku, svašta su mi obećavali, ali ja sam volila moj Split, familiju i prijatelje. Nije bilo novaca koji su mogli kupit tu moju jubav. Da san otišla, danas možda ne bi bila živa ili bi bila najnesritnija na svitu. Ulogom Perine Helena je toliko oduševila Ivu Tijardovića da joj je jednom donio buket ruža i rekao kako je upravo takvu osobu kao što je ona zamišljao dok je pisao lik. U splitskom HNK Helena je upoznala i Borisa Dvornika, kojeg je uvijek iznimno cijenila.

- Nikad nisam vidila nekog ko toliko voli svoju ženu ka šta je volija Boris svoju Dianu. Bija je jako, jako popularan, a nikad nije gleda druge ženske. Sićan se, jednom je padala kiša kad smo snimali film “Na istarski način”, a Boris je uzeja u naručje svoju ženu i ljulja je ka dite štiteći je od kiše. Rekla sam: Bože, kad bi mene neko volija ovako! - prisjeća se Helena legendarnoga splitskog glumca.

Helena: Predvečer prošetam Rivom i guštam u zvukovima galebova, trajekata, glasovima oko sebe...

Mobitel prepun snimaka Rive, Matejuške, Marmontove

Autoricu nježnih stihova poput “Škatule za sne”, “Otvori svoje škure”, “Oči zaljubljene”, “Licem u lice”, “Gardeline moj” i drugih, svakodnevno možete susresti u šetnji Rivom koja joj je uvijek nova inspiracija. Njezin mobitel prepun je snimaka Rive, Matejuške, Marmontove, ne samo vizualnih, nego i audio.

- Predvečer prošetam Rivom i guštam u zalascima sunca, moru, zvukovima galebova, trajekata, ljudskim glasovima oko sebe. Uvik zahvalim Bogu u koji nas je lipi grad smistija - zaneseno će Helena.

- Obožavala sam plesati, a to je bilo vrime kad se stvarno moglo naplesati. Moji me roditelji nisu uvik puštali na ples, pa bi se snašla i rekla da idem učit, samo kako bi otišla do Gusara, Bastiona, na Zvončac, u Vicka, Emone, u Vilu Rosina...

Na plesnjake bi dolazija svit sa svih strana, a sićan se da sam par puta dobila nagradu za ples: pepsi colu i mukte ulaz. Toliko bi ljudi dolazilo u te klubove da su redari morali čuvat vrata. Tada je dosta svirao moj pape sa svojim orkestrom, u kojem su se izmjenjivali Miro Kanazir, Mirko Čović, Mile Kazinoti...

Pape je bija pravi genije. Svira je četrnaest instrumenata, a nema pisme koju nije moga odsvirat... Preko njega sam upoznala i bivšeg muža Juru Stanića, s kojim sam sretno razvedena. Sićan se da san ležala s fibrom i upalom pluća kad je Jure doša kod nas doma i zasvira na gitaru. Odma san ozdravila!

merien ilić
snimio: jadran babić / cropix