"I kad gube i kad tuku uvik virni svom Hajduku" i "Dalmacija u mom oku" dva su stiha iz dvije kultne navijačke i festivalske skladbe koje su alfa i omega svega što prosječan Splićanin, Žrnovčanin, Kriljanin, Omišanin, Velolučanin, Dalmatinac općenito u svom životu misli i osjeća.
A kad se upravo takvi, dakle Kriljani, Žrnovčanke, Velolučani nađu u Stipe Lozića iz Orija, ali ne u Oriju nego u dalekom Perthu kamo su svi, spletom sudbine, poslova, raznih životnih odluka sagradili karijere i domove, tada dalmatinska pisma "dimi sve u šesnajst" i tako svaki put, jer je jedini način da se uvijek prisutna ljubav i potreba za rodnim krajem bar dijelom zaliječi.
Pripisuje takvu terapiju rado i obilato i Velolučanin, dr. Frane Dragojević, liječnik zaposlen u bolnici u Perthu, in...