Na početku bijaše voda, a poslije je bio grad. Vodu su zvali različito, Salon, Iader, Jadro, Rijeka solinska, Rika, a grad Salona, ponekad i u pluralnom obliku Salonae, poslije Solin, a kad su se građani tog istog grada preselili unutar zidina carske vikendice, novo prebivalište imenovaše Spalatum, Spalato, Aspalathos, Spljet, Split... Mijenjala su se imena, samo je voda, mladosti vječne, ostajala ista, bistra i meka. Sve do pred koji dan, kad se zamutila. Eto nam povoda da ispričamo ovu priču o vodi solinskoj i salonitanskom akveduktu.
Jadro je, dakle, pretpostavka oko koje je iznikao sav život u našem zavičaju. Izvire na oko 33 metra nadmorske visine, i to je granica koja je određivala moguće područje vodoopskrbe, odnosno visinu grada. Rimljani su, naime, svakog vraga znali, b...
StoryEditorOCM
Život'Jadro vrije, Split ga pije'
Graditeljsko čudo Dioklecijanova akvedukta: Salonitanci su pili kvalitetniju vodu od današnjih Solinjana i Splićana!
15. studenog 2017. - 18:42
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?