Glazbenik Goran Bare već više od četiri desetljeća gradi svoj prepoznatljiv put na domaćoj rock-sceni. Sve je počelo 1984. godine u Vinkovcima, kada su osnovane Majke, bend koji će obilježiti njegovu glazbenu karijeru i ostaviti trag na hrvatskoj rock-sceni.
"Bilo je to kaotično doba, a pošto sam ja odlučio da se bavim rock and rollom, počeo je i rat i kažu: ‘Nema šanse da se time baviš.‘ Ali mi smo svirali po prvoj crti. Ali nema veze, moj život je uvijek bio predivan.", rekao je za In Magazin.
Glazba je Goranu Baretu oduvijek bila mnogo više od posla, bila je način života i sredstvo kroz koje je izražavao ono što je proživio. Rock and roll zavolio je još kao dječak, a prve bendove počeo je osnivati već u tinejdžerskim godinama. Kako sam ističe, gotovo svaka njegova pjesma proizašla je iz vlastitog životnog iskustva.
"Najdraža pjesma mi je ‘Plamen‘, koja će sada biti snimljena i koja govori o toj potrebi da se izraziš", rekao je Bare.
Na pitanje je li danas, u ovoj fazi života, iskreno sretan, Bare odgovara bez puno razmišljanja. "Da, da, sretan sam što sam živ. Ja sam mislio da ću umrijeti do 30.", iskreno je priznao.
Iza njega su stotine koncerata, brojne pozornice i generacije publike koje su odrastale uz njegovu glazbu. Ipak, kada ga pitaju postoji li među svim tim nastupima jedan koji mu je posebno ostao u sjećanju, Bare kaže da ne može izdvojiti najdraži.
"Ne postoji. To ti je kao da te ja pitam koji ti je seks najdraži. Seks ne može biti najdraži, jedino može biti najdraži ako nekog voliš, je l‘ tako? Jer seks bez ljubavi je kao juha bez dodataka koji je čine juhom", slikovito je objasnio.
Životna iskustva s vremenom često promijene pogled na odluke koje smo nekoć donosili. No kada bi danas imao priliku sjesti nasuprot mlađem sebi i dati mu neki savjet, Bare ne vidi smisao u tome.
"Ma, to se ne može. Kao prvo, što ja sebi imam davati savjet kao mlađi ja? Znaš ono, bilo je tad drugo političko stanje, političko uređenje, a sad da o tome pričamo, trebalo bi nam dva sata, a ne bih ništa ni mijenjao. Jer, kažem ti, ja sam živio tri života", kazao je.
Važno mjesto u njegovu životu imala je prva supruga Mirjana, s kojom je dobio sina Mirana. Njezina prerana smrt 1995. godine ostavila je dubok trag na Gorana.
"Sad nema. Sad sam se baš oslobodio jedne ženske koja je onako... ma, onako. Eto, idemo dalje", rekao je Bare, ne otkrivajući pritom više detalja o svom ljubavnom životu.
Na radost brojnih obožavatelja, Bare najavljuje i novo glazbeno iznenađenje. Nakon brojnih nastupa i putovanja, vrijeme je za povratak u studio i novi album koji bi trebao ugledati svjetlo dana do kraja godine.
"Imali smo puno putovanja, avioni, i zaista smo umorni. I onda ide album i to je to", najavio je.
Od siromašnog djetinjstva do ljubavnih uspona i padova
Odrastao je u siromašnoj radničkoj obitelji u Vinkovcima, a dok su roditelji radili, velik dio njegova djetinjstva odvijao se na ulici. Nije imao mnogo toga što su druga djeca uzimala zdravo za gotovo – ni igračke, ni urednu odjeću, a znao je ulicama hodati bos i gotovo bez odjeće. Upravo su takvo djetinjstvo i odrastanje u skromnim uvjetima oblikovali kao čovjeka i umjetnika kakav je kasnije postao, piše 24 Sata.
"U školi sam nastupao s prijateljima iz razreda. Kad dolaziš iz maloga grada u kojem živi oko 50.000 stanovnika, sve je nekako monotono. Klinac si i dosadno ti je pa tražiš nešto da se zabaviš. Mene je glazba zabavljala", prisjetio se Bare svojih prvih glazbenih koraka.
Godine 1993. Goran Bare oženio se dugogodišnjom djevojkom Mirjanom, a godinu dana kasnije dobili su sina Mirana. U tom razdoblju Bare je ponovno pokušavao pobijediti ovisnost i započeo je liječenje. No obiteljska sreća nije dugo potrajala. Mirjana je 2. prosinca 1995. godine preminula od posljedica predoziranja.
U lipnju 1997. upoznao je Tamaru, svoju drugu suprugu. Uz njezinu podršku i pomoć liječnika iz zagrebačke bolnice Vinogradska ponovno je krenuo na liječenje. Nakon što se uspio osloboditi ovisnosti o alkoholu i heroinu, Bare je 2000. godine napustio Majke, a od supruge Tamare se razveo 2009. godine.
Tijekom života suočavao se i s ozbiljnim psihičkim poteškoćama, a dijagnosticiran mu je bipolarni afektivni poremećaj. Sve te životne okolnosti ostavile su dubok trag na njegovu stvaralaštvu i osobnosti, zbog čega je njegova glazba često bila izravan odraz onoga što je proživljavao.
"Bilo je dobrih odluka u životu, a bilo je i onih manje dobrih. Kad pogledam svoju prošlost, ne bih ništa promijenio. Kako kažu stihovi moje pjesme: ‘Moj život je moje pokriće, to nisu izmišljene priče i pred nikim on ne uzmiče", rekao je tada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....