Reportaža video kanala Glas Hercegovine i novinara Maria Brkića donosi toplu i dirljivu priču o 82-godišnjem Franji Mikuliću iz mjesta Dužica, zaselak Smokinje kod Širokog Brijega. Nakon čak 41 godine rada u Švicarskoj, Franjo je odlučio svoj životni krug zatvoriti tamo gdje je i započeo, u rodnom selu.
Kada je novinar stigao pred njegovu kuću, zatekao ga je kako električnim škarama uređuje živicu. Uz osmijeh je rekao da ga „zdravlje i danas mazi“ te da svakodnevno brine o svom imanju. Iako je već u devetom desetljeću života, Franjo i dalje radi gotovo jednako predano kao i nekad.
Troje djece
Franjo je ispričao kako se sa suprugom vratio u Smokinje prije jedanaest godina, nakon što je stekao mirovinu. Imaju troje djece, dvoje živi u Hrvatskoj, jedno u Švicarskoj. Po povratku je obnovio staru obiteljsku kuću, uredio dvorište i pretvorio štalu iz 1959. godine u konobu. U njoj čuva brojne predmete iz prošlih vremena, prave male svjedoke nekadašnjeg života u Hercegovini.
Njegov radni put započeo je 1968. godine u mostarskom Sokolu, gdje je izučio zanat tokara. Nakon vojske odlazi u Švicarsku, ne znajući jezik i ne sluteći koliko će život biti težak.
„Da sam znao što me čeka, možda ne bih ni otišao“, prisjeća se. No upravo je tamo upoznao svoju suprugu i stvorio obitelj.
Tijekom više od četiri desetljeća rada promijenio je samo dva poslodavca, ostajući vjeran svojoj struci i radu koji ga je izgradio.
Mir rodnog kraja
Iako mu je Švicarska donijela sigurnost i red, Franjo priznaje da mu danas najviše znači mir rodnog kraja.
Povratkom se nije povukao iz zajednice, naprotiv, aktivno je sudjelovao u dovođenju vode u selo, zidanju kamenog zida oko groblja i uređenju dječjeg igrališta. U Smokinjama danas živi tek tridesetak ljudi, ali zajedništvo je, kaže, i dalje snažno, osobito za blagdane kada se svi okupe i zajedno kite božićno drvce.
Prisjetio se i djetinjstva: škole u Rasnu i Ledincu, nicanja duhana, života bez struje i učenja uz petrolejku. Potječe iz velike obitelji s četvero djece, a život je tada bio, kaže, neusporedivo teži nego danas.
Danas živi mirnije, održava dvorište i baštu, a rado otputuje i na more ili posjeti djecu. Na pitanje nedostaje li mu Švicarska, odgovara smireno, donijela mu je mnogo rada i odricanja, ali ono što danas najviše cijeni jest mir koji je pronašao u svom selu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....