stdClass Object ( [id] => 269803 [title] => Feđa Klarić: Split doživljava procvat! Nikad više zelenila, Get i Varoš su priporođeni [alias] => feda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Nnovinari uče dok su živi, jerbo su neznalice opće prakse, a ako imaju valjanog učitelja nema kraja njihovoj srići. Bilo bi uobičajeno da novinari uče novinare, ali nekoć je bilo drugačije: svi su učili od svih. Tako san i u svojin nježnin zapisivačkin godinama ima sreću nać se u skuli, ne novinara, nego fotoreportera. Ne bilo kojega, nego velikoga Feđe. Klarića, naravno, kojega drugoga...

Ovo je ime kroz godine postalo sinonim za novinskoga fotoreportera malih i velih mista. “Imamo problema, javi Feđi da dođe”, zvali su me iz najmanjih zabiti od Kotora do Paga. Duge sate putovanja kratili smo štorijama i treningon; sluša san, a onda na terenu i prakticira kako se “upada” sugovorniku, kako se voltaje, kako se snađe za marendu, kako su ležernost i dobrodušnost uz zrno humora ključ za otvaranje i najtvrđih gubica, kako se nađe vagun lipote u najneuglednijemu mistu, kako na prvu nebitan detalj kroz novinarski objektiv postaje važan do neba...

Feđa je ka dugogodišnji reporterski kumpanjo Miljenka Smoje ima od koga upijat, pa je ima šta i za dat. Tako je ovih dana Feđa Klarić (68), kroničar splitskoga i dalmatinskoga lifea dobija svoj oltar u Kući slavnih hrvatske novinske fotografije, a smistili su ga tamo neki novi klinci iz Hrvatskoga zbora fotoreportera. Bome, znači to. A znači i Feđino upozorenje kako se novinski fotoreporteri sve više pretvaranju u servis: naručiš i oni trču snimat. Na te riči je puno njih u Zagrebu obisilo brke.

- Neka su čuli. Mladi novinski fotoreporteri su uskraćeni, oduzeta in je mogućnost za timsko stvaranje novine. U redakciji su mladi nekad učili od starijih urednika, novinara, kolega fotoreportera. Razgovaralo se o sadržaju novine, dobijali su odgovore na pitanja, sudjelovali u kreaciji. Na taj način su gradili novinarske i fotoreporterske osobnosti. I ljudskost, šta je u ovome poslu vrlo bitno.

Bez svega toga pripušteni su sami sebi i svome novinarskon nagonu, kojeg mogu ili ne moraju imat, ili ga ne razvijaju u pravome smjeru. Veliki meštri novinarskog lifea, ka šta su Cartier Bresson ili naš Tošo Dabac, teško bi u današnjin novinama koje jure samo za incidenton, namištenin spektaklon, protokolima, pronašli svoje misto. U fotografiji su najvažniji refleksi čovičnosti; sposobnost je fotoreportera da vidi nešto za šta su drugi ljudi uskraćeni.

Svi uče od svih?
- Od svakoga učiš. Upozori te na nešto i vozač i lektor, oni šta stavlja naslove, svakoga poslušaš i razabereš je li ti korisno ili nije... Bez stalnoga dijaloga nema dinamike u novinskoj redakciji i ona onda kreativno odumire. Ima san sriću da san se ka mlad naša u Slobodnoj Dalmaciji koja je bila neprikosnovena novina, ugledna u ciloj bivšoj državi, i osjeća san da se sve temelji na timskome radu, diše jednin plućima.

Zato sad živite u Kući slavnih?
- U njoj su značajno zastupljeni splitski fotoreporteri, i još će ih doć. Zato šta Split ima najbolju novinsku fotografiju u svin segmentima, od sportske, priko podmorske, kazališne, portretne ili reporterske. Splitski fotoreporteri su najbolji! I zadarski su dobri, moran reć.

Je li ova nagrada konačni penšjun, otkad ste u penziji ne vidin da imate baš mira?
- Bilo bi logično da ona zaokruži jedan stvaralački opus, ali meni je samo još veći poticaj, još san žešći. Malo su se zajebali, gospoda nisu znali da san ja cipal od porta i da me nije lako sest na klupu. Obziron da san već stariji čovik moran priznat da zaboravin sobon vanka ponit češalj, ali nikad fotoaparat!

Kad ste ga uzeli prvi put u ruke?
- Koga? Aparat ili...

Ovo prvo!
- Studira san Pravo u Splitu i tamo bija uključen ka fotograf u studentskome listu Vidik, kojega je uređiva Mladen Mateljan, vrtija san se i oko studentskoga kluba “Ruđer Bošković” koji je ima foto-sekciju. A zapravo san tako moga mukte ulazit na Hajdukove utakmice na Starome placu. Dopizdilo mi je bilo priskakat zidove i falširat karte, a s fotoaparaton san duplo profitira; ulazija san na Plac i još dobija honorar! Odma san svatija da je to lip posal... Onda je profešur Davorin Rudolf, i sam bivši novinar Slobodne, priporučija nas nekoliko u Gradsku rubriku. Tamo nas je dočeka urednik Miljenko Smoje. I tako san krenija u svoje prvo i jedino zanimanje.

A nije, prvo ste bili novinar?
- Mislin na Slobodnu, četrdeset godin se nisan otamo maka. Istina, u početku san pisa u Gradskoj, a onda mi je Smoje priporučija da bi bilo bolje uvatit se aparata. A i meni je to bilo bolje. Moga san putovat s novinarima odma, ka mlad. I pratit Hajduka. Može se reć da san zafaljujući Hajduku uša u svit fotografije a onda i novina.

I do danas ste virni, na svin utakmicama?
- Kad god mogu.

Pada li vam teško sve šta se događa oko Hajduka, kriza, nervoza i to...
- Ma nema to veze, to je prolazno. Malo je gori, malo doli. Bilo je godina kad je Hajduk skoro ispada iz lige. To šta se stvara nervoza isto je pozitivno, znači da ljudima nešto predstavlja. Isto san s godinama evoluira, nisan samo vezan za Hajduka, drag mi je i uspjeh Splita. Sve splitsko meni je blisko.

Proputovali ste milijune milja i kilometara, ali Split van je uvik – hit?
- Di god ideš ka novinar, na kraj svita, uvik moraš tražit sličnosti sa sredinon iz koje dolaziš jer je to čitateljima blisko.

To je jedna od Smojinih tajni!
- Tako je. Zato su sve njegove reportaže i putopisi iz biloga svita bile zanimljive ka i one iz Dalmacije. Uspoređiva je tamošnji život, cijene, standard, običaje, mentalitet s našima, tražija naš svit tamo. Gleda je da Pariz i London dovede u svaki mali dvor u Veli Varoš. To je bilo aktualno tada, a danas je zanimljivo komparirat s odmakon. tako je i s našin poslon: najvridniji u fotografiji je datum.

Ovo još nisan čuja!
- Kad prođe vrime, onda fotografije dobiju neki poseban, natprirodni kontekst. Nedavno san među svojin prastarin negativima naša ženu koja ide rivon i na leđima znaš šta nosi?

Brime drva?
- Kadu! A kade su onda bile željezne! Zato je važna legenda koju si onda zapisa, ona dešifrira kontekst.

Definirale su vas godine, desetljeća reportskih putovanja sa Smojon?
- Pogotovo šta san rasta van familije, pa mi je vanka posla pokušava usadit malo humanosti. On je prvenstveno bija čovik od sentimenta i suosjećanja. Humanista, pa tek onda humorista...

Puno se priča plelo oko Smoje na novinarskome terenu, jedna od legendi je i o bakanalijama koje su vas dočekivale di god bi došli?
- Zapravo je u novine izlazilo o tome šta se za stolon nije događalo, bija je splitski farabut i za dišpet bi uveličava, pisa je kako su se vrtili janjci, pekli zubaci, vino lilo u tolitrima... Gušta je da onaj šta čita pati, da se žešči, da je đeloz! A njegova najdraža spiza bile su indorana kokoš, mortadela i paštašuta. Bilo je i iznenađenja, došli smo jedanput na Veli Drvenik i čovik se toliko zapripastija šta je sreja Smoju da je isti čas ispeka kozle. Nije zna kako će ga počastit, a Smoje je propa od muke, jer je zna koliko je tome čoviku vridilo to kozle.

Pa se onda govori da ste lunjali i pukon srićon nalazili vrhunske priče?
- Ma kako ne... Dolazija je savršeno pripremljen i točno je zna di će koga nać i šta će zateć tamo. Među ostalin i zato jer je, recimo, Brač ka mladi novinar obaša, misto po misto, baren trideset puti – na noge! U to vrime nije bilo ni ceste ni auti. Toliko godin se zavlačija po malin mistima da je zna svih i svi su znali njega. Ukrca bi se na trajekt – današnji novinar puten čita novine i gleda internet – a on bi do Staroga grada ili Visa govorija s toliko ljudi, ispita, istražija, da se komodno odma moga vratit nazad, sve je dozna. I prikupija tema za još četiri puta doć. Bilo je nezamislivo da s konobaron, noštromon ili kojin težakon ne uđe u ćakulu. Pa svi su mu baš tu bili na pjatu! I kad bi se iskrca sve je već zna.

I nije pisa u blok?
- Ništa! Samo poneko ime ili broj na škatulu od španjuleti. Sve ostalo bi prinija doslovno ka da je snimija na traku i uz to stilizira, učinija bi sugovornika mrvu pametnijin, duhovitijin, pitkijin...

Kakvi su bili njegovi novinarski uleti?
- Svakoga je uvažava i sasluša, bez obzira na socijalni i društveni status. A kako bi ih otvara? Zna je pripoznat di su ljudi tanki, na šta će se otvorit, kako će ih nasmijat ili najidit. I posebno je bija slab prema ugroženima u svakome smislu. Govorija je: “Uvik san na strani onoga u koga se puca!”. Mali ljudi su mu bili najveće zvijezde, kako u tekstovima, tako i u Malome i Velome mistu. Kroz ribara Šanta, koji je svojin traktatima oduševljava čitatelje, zapravo je govorija Smoje.

Jel ga odnila slava?
- Nije se vidilo. Nakon serija mu se nudilo šta je tija, a nastavija je živit svojin životon u stanu Lepinih roditelja. Nikad nije popušta čeličnu disciplinu: najmanje dvi kartice teksta je pisa svako jutro, a tek onda bi izaša vanka. Na marendu u Šanta ili di po gradu i to da Ona ne zna, jer bi se najidila radi obida. Kad je bija mlađi toliko je čita da bi ga zatekli u posteji; s jedne strane bi bila jedna hrpa knjiga, a s druge druga. Za dobro pisat triba puno čitat, a omiljeni pisac mu je bija Gogolj.

Neka se čitatelji ne najide, morali smo ga se malo sitit da bismo opisali i bitan dil vaše životne filozofije.
- E, razumija san.

Pa vas vraćamo u objektiv: kako se takav pristup jednoga velikoga novinara primjenjuje na fotografiju?
- Prvenstveno je to life fotografija. A da bi radija life fotograf mora zavirit svugdi di se nešto događa, di je šušur, di se svit skuplja, tamo će nešto i nać. Fotoreporter nema pravo na radno vrime ni na fibru.

Tako je nastala i čuvena fotografija Luciana Benettona sa slomivenon lubrelon, pokisloga usrid pljuska na Marmontovoj?
- Ako nisi i po neveri na ulici, kako bi ga sreja?! To govorimo o poznatima, ali jednaki junaci fotografija su i nevidljivi, anonimni ljudi.

Niste protiv foto digitalija?
- To je najveća srića! Fotografija se demokratizirala, postala je dostupna svakome.

Fotoklub di ste prešidente velika van je ljubav?
- Split je jedini grad u Hrvatskoj koji ima galeriju fotografija i to u kontinuitetu 60 godin na istome mistu. Fotoklub je osnovan 1911. godine i mogli bi razmišljat o Muzeju fotografije, ima toliko dobrih autora i radova da je to apsolutno opravdano.

Svega ima ali nema pinez, ka recimo za World Press Photo?
- Split je bija prvi grad iza Amsterdama koji je otvara tu najpoznatiju svitsku izložbu fotografija, a onda je obilazila stotinu gradova u pedesetak država. Šteta da smo je zadnje dvi godine izgubili, ali moramo razumit i okolnosti, nema druge.

Split je vaša trajna tema, sredina koja se već godinama ne može iskobeljat iz jada?
- Šta možeš kad se cila država pritvorila u Zagreb. I srića da nan se dogodija turizam zafaljući internetu, jeftinin avionskin letovima i kruzerima, inače bi pokrepali od gladi. Split je odsičen na poluotočiću a zapravo mu gravitira milijun ljudi, sva obala od Šibenika do Makarske: svi su naslonjeni na splitsku bolnicu, aerodrom, fakultete, stadione, koncertne dvorane, teatre, trgovine, plaže... Sve je to veliki Split i ne razumin zašto je to problem priznat.

Mislite li da će turistički tsunami zbrisat Split kakvoga se sićate?
- Ne slažen se, turisti poplavljuju i Veneciju, Firencu, Barcelonu, pa se tamo živi ugodno i kvalitetno. Dapače, ako ima turista tribalo bi bit novca i za koncert, predstavu, sport, nove sadržaje, kulturne nadogradnje. Samo, prvi uvjet je dobra gradska uprava...

Kad je Split ima najveći procvat?
- Danas! Nikad nije bila lipša Riva, čistije more, više zelenila, Get i Varoš su priporođeni. To će reć svaki koji se nakon dosta godin vrati u Split. Sedandesete su bile godine najvećega rasta i također su važne i želja mi je napravit izložbu posvećenu tin godinama koje su okrunile Mediteranske igre i od maloga Splita napravile iskorak u pravi grad.

Obašli ste ih sve, ali koji van je najdraži naš škoj?
- Hvar. Otok tri grada, s teatron, bogate povisti, tradicije, mirisa, mediteranskih okusa... Dragih i velikih ljudi, od Matije Ivanića do Jurice Pavičića, komodno ih napiši, iz istoga su mista, iz Vrbanja.

A znan da ste svoju najdražu prijateljicu, vespu, gurali priko ciloga Hvara i jedva živi došli?
- Bila je i žena mi Branka. Rečeno mi je da iz Milne mogu doć u Svetu Nediju. A znan da ne može. Al jedan me uvjerija. I tako smo krenuli dok se moglo vozit, pa na sve manje pute, pa guraj kozjin stazama, pa u šumu... Usrid lita, po najvećoj žegi, satima. I šta san više ulazija u šumu sve san više viđa tipova s bidunima vode. Svatija san da san se dobro zajeba jer znan šta oni zaliju s tin bidunima – travu, a ona je obično na najnepristupačnijemu terenu. Čin smo se uvatili prve ceste iša san se bacit u more, nisan ni vidija Svete Nedije, dočeka san trajekt i vratija se u Split. Ajme.

Dalmacija, vaše radno misto, kako biste je uredili?
- Ka regiju! Evropska unija je zajednica regija, a Dalmacija je jedna od najstarijih i najpoznatijih evropskih regija. Pri tome mislin i na “duhovnu Dalmaciju” kako je zva pokojni don Branko Sbutega, a koja dopire sve do Kotora, mora se protegnit suradnja i do tamo. Regije su logične cjeline koje su preduvjet razvoja i teško ćemo se maknit s mista dok to ne svatimo.

Jel van dosadilo skitat po toj malešnoj, suvoj Dalmaciji?
- Opet ću se vratit na Smoju, kaza je: “Malo je jedan život za obać cilu Dalmaciju!”. I bija je u pravu, on je cili život obilazija, a opet je nije svu obiša. Šta san više putova sviton, u Dalmaciji mi je bilo toplije i draže, ne mislin samo na primorsku, nego na onu iza brda i onu isprid, otočku. I nikad mi je neće dosadit gledat, pa makar i kroz objektiv!




DAMIR ŠARAC

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Foto: Tom Dubravec / CROPIX [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => u kući slavnih [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2015-04-10 13:06:43 [created_by] => 37 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2015-04-11 16:25:15 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2015-04-11 16:10:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 6734 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 264 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral [secure] => 0 [page_title] => Život [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2015/04/11/Spektar/fedja00.jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "680x400" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 264 [name] => Život [alias] => zivot [description] => [parent] => 254 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 3 [params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 7583287 Threads: 4 Questions: 1547188222 Slow queries: 4712279 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 111108184 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 47 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front03 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /mozaik/zivot ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /mozaik/zivot/feda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni-269803 [printLink] => /mozaik/zivot/feda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni-269803?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 214979 [name] => feđaklarić [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => fedaklaric [link] => /tag/fedaklaric ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [Subtitle] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Foto: Tom Dubravec / CROPIX [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => u kući slavnih [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Feđa Klarić: Split doživljava procvat! Nikad više zelenila, Get i Varoš su priporođeni [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-14-01-43-41-37 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/04/11/Spektar/fedja00.jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/04/11/Spektar/fedja00.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}Nnovinari uče dok su živi, jerbo su neznalice opće prakse, a ako imaju valjanog učitelja nema kraja njihovoj srići. Bilo bi uobičajeno da novinari uče novinare, ali nekoć je bilo drugačije: svi su učili od svih. Tako san i u svojin nježnin zapisivačkin godinama ima sreću nać se u skuli, ne novinara, nego fotoreportera. Ne bilo kojega, nego velikoga Feđe. Klarića, naravno, kojega drugoga...

Ovo je ime kroz godine postalo sinonim za novinskoga fotoreportera malih i velih mista. “Imamo problema, javi Feđi da dođe”, zvali su me iz najmanjih zabiti od Kotora do Paga. Duge sate putovanja kratili smo štorijama i treningon; sluša san, a onda na terenu i prakticira kako se “upada” sugovorniku, kako se voltaje, kako se snađe za marendu, kako su ležernost i dobrodušnost uz zrno humora ključ za otvaranje i najtvrđih gubica, kako se nađe vagun lipote u najneuglednijemu mistu, kako na prvu nebitan detalj kroz novinarski objektiv postaje važan do neba...

Feđa je ka dugogodišnji reporterski kumpanjo Miljenka Smoje ima od koga upijat, pa je ima šta i za dat. Tako je ovih dana Feđa Klarić (68), kroničar splitskoga i dalmatinskoga lifea dobija svoj oltar u Kući slavnih hrvatske novinske fotografije, a smistili su ga tamo neki novi klinci iz Hrvatskoga zbora fotoreportera. Bome, znači to. A znači i Feđino upozorenje kako se novinski fotoreporteri sve više pretvaranju u servis: naručiš i oni trču snimat. Na te riči je puno njih u Zagrebu obisilo brke.

- Neka su čuli. Mladi novinski fotoreporteri su uskraćeni, oduzeta in je mogućnost za timsko stvaranje novine. U redakciji su mladi nekad učili od starijih urednika, novinara, kolega fotoreportera. Razgovaralo se o sadržaju novine, dobijali su odgovore na pitanja, sudjelovali u kreaciji. Na taj način su gradili novinarske i fotoreporterske osobnosti. I ljudskost, šta je u ovome poslu vrlo bitno.

Bez svega toga pripušteni su sami sebi i svome novinarskon nagonu, kojeg mogu ili ne moraju imat, ili ga ne razvijaju u pravome smjeru. Veliki meštri novinarskog lifea, ka šta su Cartier Bresson ili naš Tošo Dabac, teško bi u današnjin novinama koje jure samo za incidenton, namištenin spektaklon, protokolima, pronašli svoje misto. U fotografiji su najvažniji refleksi čovičnosti; sposobnost je fotoreportera da vidi nešto za šta su drugi ljudi uskraćeni.

Svi uče od svih?
- Od svakoga učiš. Upozori te na nešto i vozač i lektor, oni šta stavlja naslove, svakoga poslušaš i razabereš je li ti korisno ili nije... Bez stalnoga dijaloga nema dinamike u novinskoj redakciji i ona onda kreativno odumire. Ima san sriću da san se ka mlad naša u Slobodnoj Dalmaciji koja je bila neprikosnovena novina, ugledna u ciloj bivšoj državi, i osjeća san da se sve temelji na timskome radu, diše jednin plućima.

Zato sad živite u Kući slavnih?
- U njoj su značajno zastupljeni splitski fotoreporteri, i još će ih doć. Zato šta Split ima najbolju novinsku fotografiju u svin segmentima, od sportske, priko podmorske, kazališne, portretne ili reporterske. Splitski fotoreporteri su najbolji! I zadarski su dobri, moran reć.

Je li ova nagrada konačni penšjun, otkad ste u penziji ne vidin da imate baš mira?
- Bilo bi logično da ona zaokruži jedan stvaralački opus, ali meni je samo još veći poticaj, još san žešći. Malo su se zajebali, gospoda nisu znali da san ja cipal od porta i da me nije lako sest na klupu. Obziron da san već stariji čovik moran priznat da zaboravin sobon vanka ponit češalj, ali nikad fotoaparat!

Kad ste ga uzeli prvi put u ruke?
- Koga? Aparat ili...

Ovo prvo!
- Studira san Pravo u Splitu i tamo bija uključen ka fotograf u studentskome listu Vidik, kojega je uređiva Mladen Mateljan, vrtija san se i oko studentskoga kluba “Ruđer Bošković” koji je ima foto-sekciju. A zapravo san tako moga mukte ulazit na Hajdukove utakmice na Starome placu. Dopizdilo mi je bilo priskakat zidove i falširat karte, a s fotoaparaton san duplo profitira; ulazija san na Plac i još dobija honorar! Odma san svatija da je to lip posal... Onda je profešur Davorin Rudolf, i sam bivši novinar Slobodne, priporučija nas nekoliko u Gradsku rubriku. Tamo nas je dočeka urednik Miljenko Smoje. I tako san krenija u svoje prvo i jedino zanimanje.

A nije, prvo ste bili novinar?
- Mislin na Slobodnu, četrdeset godin se nisan otamo maka. Istina, u početku san pisa u Gradskoj, a onda mi je Smoje priporučija da bi bilo bolje uvatit se aparata. A i meni je to bilo bolje. Moga san putovat s novinarima odma, ka mlad. I pratit Hajduka. Može se reć da san zafaljujući Hajduku uša u svit fotografije a onda i novina.

I do danas ste virni, na svin utakmicama?
- Kad god mogu.

Pada li vam teško sve šta se događa oko Hajduka, kriza, nervoza i to...
- Ma nema to veze, to je prolazno. Malo je gori, malo doli. Bilo je godina kad je Hajduk skoro ispada iz lige. To šta se stvara nervoza isto je pozitivno, znači da ljudima nešto predstavlja. Isto san s godinama evoluira, nisan samo vezan za Hajduka, drag mi je i uspjeh Splita. Sve splitsko meni je blisko.

Proputovali ste milijune milja i kilometara, ali Split van je uvik – hit?
- Di god ideš ka novinar, na kraj svita, uvik moraš tražit sličnosti sa sredinon iz koje dolaziš jer je to čitateljima blisko.

To je jedna od Smojinih tajni!
- Tako je. Zato su sve njegove reportaže i putopisi iz biloga svita bile zanimljive ka i one iz Dalmacije. Uspoređiva je tamošnji život, cijene, standard, običaje, mentalitet s našima, tražija naš svit tamo. Gleda je da Pariz i London dovede u svaki mali dvor u Veli Varoš. To je bilo aktualno tada, a danas je zanimljivo komparirat s odmakon. tako je i s našin poslon: najvridniji u fotografiji je datum.

Ovo još nisan čuja!
- Kad prođe vrime, onda fotografije dobiju neki poseban, natprirodni kontekst. Nedavno san među svojin prastarin negativima naša ženu koja ide rivon i na leđima znaš šta nosi?

Brime drva?
- Kadu! A kade su onda bile željezne! Zato je važna legenda koju si onda zapisa, ona dešifrira kontekst.

Definirale su vas godine, desetljeća reportskih putovanja sa Smojon?
- Pogotovo šta san rasta van familije, pa mi je vanka posla pokušava usadit malo humanosti. On je prvenstveno bija čovik od sentimenta i suosjećanja. Humanista, pa tek onda humorista...

Puno se priča plelo oko Smoje na novinarskome terenu, jedna od legendi je i o bakanalijama koje su vas dočekivale di god bi došli?
- Zapravo je u novine izlazilo o tome šta se za stolon nije događalo, bija je splitski farabut i za dišpet bi uveličava, pisa je kako su se vrtili janjci, pekli zubaci, vino lilo u tolitrima... Gušta je da onaj šta čita pati, da se žešči, da je đeloz! A njegova najdraža spiza bile su indorana kokoš, mortadela i paštašuta. Bilo je i iznenađenja, došli smo jedanput na Veli Drvenik i čovik se toliko zapripastija šta je sreja Smoju da je isti čas ispeka kozle. Nije zna kako će ga počastit, a Smoje je propa od muke, jer je zna koliko je tome čoviku vridilo to kozle.

Pa se onda govori da ste lunjali i pukon srićon nalazili vrhunske priče?
- Ma kako ne... Dolazija je savršeno pripremljen i točno je zna di će koga nać i šta će zateć tamo. Među ostalin i zato jer je, recimo, Brač ka mladi novinar obaša, misto po misto, baren trideset puti – na noge! U to vrime nije bilo ni ceste ni auti. Toliko godin se zavlačija po malin mistima da je zna svih i svi su znali njega. Ukrca bi se na trajekt – današnji novinar puten čita novine i gleda internet – a on bi do Staroga grada ili Visa govorija s toliko ljudi, ispita, istražija, da se komodno odma moga vratit nazad, sve je dozna. I prikupija tema za još četiri puta doć. Bilo je nezamislivo da s konobaron, noštromon ili kojin težakon ne uđe u ćakulu. Pa svi su mu baš tu bili na pjatu! I kad bi se iskrca sve je već zna.

I nije pisa u blok?
- Ništa! Samo poneko ime ili broj na škatulu od španjuleti. Sve ostalo bi prinija doslovno ka da je snimija na traku i uz to stilizira, učinija bi sugovornika mrvu pametnijin, duhovitijin, pitkijin...

Kakvi su bili njegovi novinarski uleti?
- Svakoga je uvažava i sasluša, bez obzira na socijalni i društveni status. A kako bi ih otvara? Zna je pripoznat di su ljudi tanki, na šta će se otvorit, kako će ih nasmijat ili najidit. I posebno je bija slab prema ugroženima u svakome smislu. Govorija je: “Uvik san na strani onoga u koga se puca!”. Mali ljudi su mu bili najveće zvijezde, kako u tekstovima, tako i u Malome i Velome mistu. Kroz ribara Šanta, koji je svojin traktatima oduševljava čitatelje, zapravo je govorija Smoje.

Jel ga odnila slava?
- Nije se vidilo. Nakon serija mu se nudilo šta je tija, a nastavija je živit svojin životon u stanu Lepinih roditelja. Nikad nije popušta čeličnu disciplinu: najmanje dvi kartice teksta je pisa svako jutro, a tek onda bi izaša vanka. Na marendu u Šanta ili di po gradu i to da Ona ne zna, jer bi se najidila radi obida. Kad je bija mlađi toliko je čita da bi ga zatekli u posteji; s jedne strane bi bila jedna hrpa knjiga, a s druge druga. Za dobro pisat triba puno čitat, a omiljeni pisac mu je bija Gogolj.

Neka se čitatelji ne najide, morali smo ga se malo sitit da bismo opisali i bitan dil vaše životne filozofije.
- E, razumija san.

Pa vas vraćamo u objektiv: kako se takav pristup jednoga velikoga novinara primjenjuje na fotografiju?
- Prvenstveno je to life fotografija. A da bi radija life fotograf mora zavirit svugdi di se nešto događa, di je šušur, di se svit skuplja, tamo će nešto i nać. Fotoreporter nema pravo na radno vrime ni na fibru.

Tako je nastala i čuvena fotografija Luciana Benettona sa slomivenon lubrelon, pokisloga usrid pljuska na Marmontovoj?
- Ako nisi i po neveri na ulici, kako bi ga sreja?! To govorimo o poznatima, ali jednaki junaci fotografija su i nevidljivi, anonimni ljudi.

Niste protiv foto digitalija?
- To je najveća srića! Fotografija se demokratizirala, postala je dostupna svakome.

Fotoklub di ste prešidente velika van je ljubav?
- Split je jedini grad u Hrvatskoj koji ima galeriju fotografija i to u kontinuitetu 60 godin na istome mistu. Fotoklub je osnovan 1911. godine i mogli bi razmišljat o Muzeju fotografije, ima toliko dobrih autora i radova da je to apsolutno opravdano.

Svega ima ali nema pinez, ka recimo za World Press Photo?
- Split je bija prvi grad iza Amsterdama koji je otvara tu najpoznatiju svitsku izložbu fotografija, a onda je obilazila stotinu gradova u pedesetak država. Šteta da smo je zadnje dvi godine izgubili, ali moramo razumit i okolnosti, nema druge.

Split je vaša trajna tema, sredina koja se već godinama ne može iskobeljat iz jada?
- Šta možeš kad se cila država pritvorila u Zagreb. I srića da nan se dogodija turizam zafaljući internetu, jeftinin avionskin letovima i kruzerima, inače bi pokrepali od gladi. Split je odsičen na poluotočiću a zapravo mu gravitira milijun ljudi, sva obala od Šibenika do Makarske: svi su naslonjeni na splitsku bolnicu, aerodrom, fakultete, stadione, koncertne dvorane, teatre, trgovine, plaže... Sve je to veliki Split i ne razumin zašto je to problem priznat.

Mislite li da će turistički tsunami zbrisat Split kakvoga se sićate?
- Ne slažen se, turisti poplavljuju i Veneciju, Firencu, Barcelonu, pa se tamo živi ugodno i kvalitetno. Dapače, ako ima turista tribalo bi bit novca i za koncert, predstavu, sport, nove sadržaje, kulturne nadogradnje. Samo, prvi uvjet je dobra gradska uprava...

Kad je Split ima najveći procvat?
- Danas! Nikad nije bila lipša Riva, čistije more, više zelenila, Get i Varoš su priporođeni. To će reć svaki koji se nakon dosta godin vrati u Split. Sedandesete su bile godine najvećega rasta i također su važne i želja mi je napravit izložbu posvećenu tin godinama koje su okrunile Mediteranske igre i od maloga Splita napravile iskorak u pravi grad.

Obašli ste ih sve, ali koji van je najdraži naš škoj?
- Hvar. Otok tri grada, s teatron, bogate povisti, tradicije, mirisa, mediteranskih okusa... Dragih i velikih ljudi, od Matije Ivanića do Jurice Pavičića, komodno ih napiši, iz istoga su mista, iz Vrbanja.

A znan da ste svoju najdražu prijateljicu, vespu, gurali priko ciloga Hvara i jedva živi došli?
- Bila je i žena mi Branka. Rečeno mi je da iz Milne mogu doć u Svetu Nediju. A znan da ne može. Al jedan me uvjerija. I tako smo krenuli dok se moglo vozit, pa na sve manje pute, pa guraj kozjin stazama, pa u šumu... Usrid lita, po najvećoj žegi, satima. I šta san više ulazija u šumu sve san više viđa tipova s bidunima vode. Svatija san da san se dobro zajeba jer znan šta oni zaliju s tin bidunima – travu, a ona je obično na najnepristupačnijemu terenu. Čin smo se uvatili prve ceste iša san se bacit u more, nisan ni vidija Svete Nedije, dočeka san trajekt i vratija se u Split. Ajme.

Dalmacija, vaše radno misto, kako biste je uredili?
- Ka regiju! Evropska unija je zajednica regija, a Dalmacija je jedna od najstarijih i najpoznatijih evropskih regija. Pri tome mislin i na “duhovnu Dalmaciju” kako je zva pokojni don Branko Sbutega, a koja dopire sve do Kotora, mora se protegnit suradnja i do tamo. Regije su logične cjeline koje su preduvjet razvoja i teško ćemo se maknit s mista dok to ne svatimo.

Jel van dosadilo skitat po toj malešnoj, suvoj Dalmaciji?
- Opet ću se vratit na Smoju, kaza je: “Malo je jedan život za obać cilu Dalmaciju!”. I bija je u pravu, on je cili život obilazija, a opet je nije svu obiša. Šta san više putova sviton, u Dalmaciji mi je bilo toplije i draže, ne mislin samo na primorsku, nego na onu iza brda i onu isprid, otočku. I nikad mi je neće dosadit gledat, pa makar i kroz objektiv!




DAMIR ŠARAC

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/feda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni-269803 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=e9bbb0a9af8fbbca9fdacd020e588083f8999456 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Fe%C4%91a+Klari%C4%87%3A+Split+do%C5%BEivljava+procvat%21+Nikad+vi%C5%A1e+zelenila%2C+Get+i+Varo%C5%A1+su+priporo%C4%91eni&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Ffeda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni-269803 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Ffeda-klaric-split-dozivljava-procvat-nikad-vise-zelenila-get-i-varos-su-priporodeni-269803 )
Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => Foto: Tom Dubravec / CROPIX [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => u kući slavnih [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
Životu kući slavnih

Feđa Klarić: Split doživljava procvat! Nikad više zelenila, Get i Varoš su priporođeni

Piše PSD.
11. travnja 2015. - 18:10
Nnovinari uče dok su živi, jerbo su neznalice opće prakse, a ako imaju valjanog učitelja nema kraja njihovoj srići. Bilo bi uobičajeno da novinari uče novinare, ali nekoć je bilo drugačije: svi su učili od svih. Tako san i u svojin nježnin zapisivačkin godinama ima sreću nać se u skuli, ne novinara, nego fotoreportera. Ne bilo kojega, nego velikoga Feđe. Klarića, naravno, kojega drugoga...

Ovo je ime kroz godine postalo sinonim za novinskoga fotoreportera malih i velih mista. “Imamo problema, javi Feđi da dođe”, zvali su me iz najmanjih zabiti od Kotora do Paga. Duge sate putovanja kratili smo štorijama i treningon; sluša san, a onda na terenu i prakticira kako se “upada” sugovorniku, kako se voltaje, kako se snađe za marendu, kako su ležernost i dobrodušnost uz zrno humo...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2024 03:43