Ovako će o Ethnoambient festivalu u Solinu Mojmir Novaković, osnivač grupe “Legen”, čija se kreativna iskra kasnije rasplamsala u “Kries”.
Bilo je tu u ovih trinaest godina i “baba sa sela”, ali - uz domaće izvođače - i velikih imena svjetske world-music scene, kao što je, recimo, virtuoz na kori i djembama Seckou Keita, prvo ime senegalskog soula, odnosno tamošnje verzije afrobluesa.
Od 22. do 24. ovoga mjeseca dah Afrike, preciznije Malija, u Solin donosi Vieux Farka Touré iz Malija, svojim obradama sefardskih napjeva predstavit će se Arkul iz BiH, bjeloruske tradicionalne pjesme izvest će Altanka, dok iz Kolumbije dolazi Cimarron, sastav poznat po joropo stilu, koji je zapravo sinteza indijanskih, afričkih i europskih kulturnih utjecaja.
Dakako, tu je i “kućni bend” “Kries”, koji će izvesti i poneku pjesmu s trećeg albuma, čije snimanje počinje nakon festivala.
Vieux nastupa 22. srpnja
No najzvučnije ime ovogodišnjeg Ethnoambienta svakako je 29-godišnji Vieux Farka Touré, koji dosad nije nastupao u Hrvatskoj. Vieux i njegov bend netipični su predstavnici “pustinjskog bluesa” budući da nadilaze bilo kakva žanrovska ograničenja, pa tako u njihovoj glazbi, među ostalim, možete čuti i reggae, rock, dakako, na podlozi tradicionalnih ritmova upakiranih u ruho moderne produkcije.
Dosad je objavio tri studijska i jedan live album. Kad ga predstavljaju, teško je preskočiti podatak da je Vieux sin pokojnog Alija Farka Touréa, velikog imena afričkog bluesa, kojega je “Rolling Stone” uvrstio na listu 100 najboljih gitarista svih vremena.
No Vieux je vrlo brzo, zapravo već prvim albumom iz 2006., dokazao da nije samo “tatin sin”, odnosno da na scenu nije došao “preko veze”. Uostalom, pokojni Ali je čak bio protiv sinovljeva bavljenja nomadskim poslom glazbenika.
“To što mi je otac svjetski poznat, i dobra je i loša stvar istodobno. Ne mogu se natjecati s njegovom slavom. Sve što mogu je truditi se najbolje što mogu i nadati se da će ljudi prepoznati moj talent. Znam da ima na stotine, možda na tisuće umjetnika koji imaju i više talenta od mene
. Ali ja sam imao toliko sreće da imam slavnog oca, i tome vjerojatno dugujem prvotni interes za moj rad. Sada je na meni da pokažem da sve to ima pokriće!” kazat će Vieux. “Znate, dok sam odrastao, Ali je za mene bio otac, a ne slavni glazbenik. Prvi put sam shvatio da imam poznatog oca kad smo jednom putovali na jug Afrike...
Nije htio da postanem profesionalni glazbenik. Htio je zapravo da se posvetim vojnoj karijeri. Ali, ne znam, možda je to genetika. Tako da je i otac na kraju podržao moju odluku da se posvetim gitari”. Na njegov glazbeni razvoj utjecali su i brojni neafrički uzori...
“Uvijek sam volio Phila Collinsa, i kao kompozitora i kao bubnjara. Isto tako, i Bryana Adamsa. Slušam i rap. 50 Centa, a i stariji reggae, od Alpha Blondyja do Boba Marleyja. Tu je i veliki Jimi Hendrix... U našoj kući se oduvijek slušala glazba iz čitavog svijeta. A imao sam i radio, je li”...
Koroboro rock
Glazbu koju stvara sam naziva “koroboro rock”. “Koroboro je ime za stanovnika sjevernog Malija. Krećem od tradicijske baze u Maliju, onda to izmiješam s rockom, reggaeom, popom, salsom, i onda dobijete ovo što je Vieux Farka Touré!” kazat će.
“U Maliju inače ima 500 dijalekata, i svaki predstavlja posebnu kulturu, plesove, pjesme, govor. Tako da nema dominantnoga glazbenog izričaja”. Zanimljivo je da gitare kupuje gotovo isključivo u inozemstvu, ne iz bilo kakvog pomodarstva. “Gitare su u Maliju rijetkost, i skupe su, osim možda nekih koje dolaze iz Kine. Dobar dio malijskih glazbenika uopće i ne posjeduje vlastite instrumente, nego ih međusobno dijele”.
Mali ne zaboravlja bez obzira gdje se nalazi. Naime, 10 posto od prodaje njegovih CD-ova ide za kupnju zaštitnih mreža protiv komaraca u malijskoj regiji Niafunke, gdje je malarija posebna prijetnja lokalnom stanovništvu.
“Moramo sami nešto poduzimati, ne samo čekati da druge države ili humanitarne organizacije nešto organiziraju za nas”, kaže Vieux. Kako svira, možete provjeriti i sami, prve večeri ovogodišnjeg Ethnoambienta.