Dvadeset i pet godina od prerane smrti Momčila Popadića: Nitko više tako ne piše...

"Priča se piše tako da sjedneš za pisaći stroj (prethodno si uvukao papir) pa počneš od početka i završiš na kraju. Očekuje se od tebe i naslov. I veliko i malo slovo. Povremeno i zarez. Uopće, neka interpunkcija. Zatim je sve gotovo. Priča svrši prije tebe. Zatim ideš u podrum i cijepaš drva.”

Tako je nekad Momčilo Popadić objasnio kako on piše. Uzalud je “objašnjavao”. Nitko ne piše kao Pop. Pisaćih strojeva više nema. Nema više ni papira koji bi trebalo uvući u makinju. Naslove više ne biraju autori pa su ih zaboravili i stavljati, a stvari ne stoje ponajbolje ni s interpunkcijom.

O cijepanju drva na kraju priče nema se što reći - tko danas cijepa drva? Nitko. No, nitko više ne piše kao Popadić iz još jednog razloga - Popadić je bio jedan jedini, neponovl...