StoryEditorOCM
Životheroji

Dramatična borba 11-godišnjih blizanaca: Dobili smo nova srca i novu šansu za život; Obitelj prošla nevjerojatnu dramu

Piše MOZAIK SD
24. siječnja 2023. - 22:59

Ono što su u proteklih nekoliko mjeseci proživjela i preživjeli 11-godišnji blizanci Mateo i Ivano, ali njihovi roditelji Bernarda i Sandro i njihov dvije godine stariji brat Leo je istinita, herojska priča, dramatične radnje i životno važne pouke. 

Mateu i Ivanu, koji će 26. siječnja proslaviti 12. rođendan, transplantirana su srca krajem prošle godine. Točnije, 15. 10. i 8. 12.

Deset minuta stariji Mateo i Ivano aktivno su se bavili sportom, u Lipiku su trenirali nogomet i tenis i svaki slobodni trenutak provodili u igri u prostranom dvorištu i na okolnim livadama.

U 11 godina svojih života nikada nisu imali nekih ozbiljnijih zdravstvenih problema, a ni u obiteljima nemaju genetskih, srčanih oboljenja, piše mojportal.hr.

Sve je počelo 19. svibnja 2022. godine.

Po povratku s treninga Ivano se požalio da ga boli trbuh i da osjeća mučninu.

Potom je povratio i to samo vodu nakon čega mu je poplavila usnica, ali se ubrzo sve smirilo.

Bernarda ga je pazila tijekom noći, a ujutro su dečki normalno otišli u školu. Kada su se vratili Ivano je opet povraćao i roditelji su otišli na hitnu u Pakrac. 

- Rekli su nam da je to crijevna viroza, dali su mu infuziju i rekli da se sljedeći dan javimo našoj doktorici. Ivano je bio malo bolje jer nije povraćao, ali je bio sve iscrpljeniji i umorniji.

Sljedeći dan smo išli u Zagreb jer je Ivano imao pregled kod ortodonta i valjda nas je sam dragi Bog poslao tamo. Došli smo na Jarun kod moje sestre i čim je izašao iz auta Ivano je počeo plakati i žaliti se da ne može disati. Digla sam mu ruke da mu probam olakšati disanje, a onda je sestra vidjela da je Ivano natečen i odmah nas poslala na hitnu. Otišli smo u bolnicu u Klaićevoj ulici.

Cijelo vrijeme sam ga nosila jer više nije mogao ni hodati. Ispostavilo se da je Ivano bio natečen od vode koja se počela nakupljati u njemu.

Stanje mu je bilo jako loše i morao je ostati u bolnici, a ja nisam mogla ostati s njim što nam je bilo potresno jer se nikada do sada nismo tako odvojili - započinje svoju nevjerojatnu priču mama Bernarda.

U šoku

I onda je uslijedio prvi šok. Doktorica je rekla da je Ivanovo srce u jako lošem stanju i da ne vjeruje da će još dugo izdržati. 

Tata Sandro se nadovezao:

- Kad sam to čuo, ja sam bio gotov! Pozelenio sam, nisam znao što sa sobom?! To je za mene bio totalni šok. Odlučili su Ivana poslati na Rebro na daljnje pretrage, a u toj bolnici imaju opremu koja bi pomogla u slučaju zastoja srca - priča Sandro. 

Ubrzo je Ivanu ustanovljena dijagnoza: dilatacijska kardiomiopatija sa značajno oslabljenom sistoličkom funkcijom. Pojednostavljeno, slabljenje srčanog mišića koje može dovesti do zastoja srca. Iako se Ivanovo opće stanje malo popravilo, nalazi su i dalje bili loši.

Isto i s drugim sinom

Nekoliko dana nakon Ivana, slični problemi javili su se i kod Matea. Drugi dan nakon što se vratio s izleta počeo je povraćati i imao je povišenu temperaturu pa je Sandro s njim također otišao u Pakrac na hitnu. 

- Nekako sam odmah znao što je, ali čovjek si to valjda ne može priznati pa sam pomislio da mu je možda loše zbog klime u autobusu.

U Pakracu su mu napravili pretrage i rekli da bi bilo najbolje da s njim odem u Zagreb da liječnici vide nalaze. Tako sam i napravio i još istog popodneva, tog 27. svibnja, Mateo i Ivano su postali bolnički cimeri. Ubrzo su nam i doktori rekli da je dijagnoza ista, iako stanje s Mateovim srcem nije toliko loše kao kod Ivana. Šok za šokom, strašno! I koliko god da je to za nas bila šokantna i bolna situacija, njih dvojica su bili presretni, posebno Ivano jer više nije morao biti sam - priča Sandro.

U bolnici su ostali cijeli lipanj dok je njihov stariji brat Leo bio kod bake, djeda ili rodbine u Lipiku ili Dobrovcu i čekao da se braća vrate. To se i dogodilo krajem lipnja kada su otpušteni kući. Uz obaveznu terapiju, morali su izbjegavati bilo kakav napor ili umor što je razigranoj djeci bilo posebno teško. Liječnici su roditeljima rekli da će morati na transplataciju, ako se do rujna stanje s njihovim srcima ne popravi.

Ivanu se potom ponovno stanje pogoršalo. Ponovno je počeo povraćati, a svako novo povraćanje bilo je znak da srce dodatno slabi.

Morali su natrag u bolnicu u Zagreb. 

- U bolničkom liftu sreli smo doktora koji nam je rekao da je Ivanovo srce sve lošije. Kada sam došla u sobu, pokušala sam ga nahraniti juhom, a on je bio toliko slab da nije mogao ni otvoriti usta. Tad mi je postalo jasno da je transplantacija jedino rješenje, a najteži trenutak mi je bio kada sam morala potpisati dokument da sam suglasna da ide na transplantaciju. Samo sam se molila i ponavljala: "Bože, molim te nemoj ga uzeti!" Nismo znali koliko će morati čekati na novo srce ni koliko još dugo može izdržati. Najviše sam se bojala da ga neće dočekati - priznaje Bernarda.

Čuda se događaju

Čudo se dogodilo 14. listopada. Iz Zagreba su telefonski javili da imaju srce za Ivana! Primio ih je doktor koji im je objasnio rizike i sve pojedinosti, a Bernardu je posebno dirnulo što je tada doktor zaplakao.

Ivanova operacija je počela 15. listopada oko 13:30, a pred Bernardom i Sandrom je bilo najdužih šest sati u njihovom životu.

- Ne znam kako to objasniti, ali čim sam vidjela Ivanovo lice, po njemu sam vidjela da mu je bolje. A da mu je stvarno bolje uvjerila sam već drugi dan kada je na krevetu, u polusjedećem položaju jeo pizzu, kaže mama.

image
Privatni album

Tek što je sretno završila agonija jednog djeteta, slijedio je isti put koji su morali proći s drugim. No, na sreću, nisu morali dugo živjeti u iščekivanju.

Drugi poziv iz bolnice

Malo prije ponoći 7. prosinca Bernardi je zazvonio mobitel.

- Vidjela sam da zove doktorica, ali nisam znala je l‘ sanjam ili stvarno ona zove?

Kad sam se javila, rekla mi je da se spremimo i dođemo u Zagreb jer imaju srce i za Matea! Probudila sam Sandra i rekla mu o čemu se radi, a on mi, u totalnom šoku kaže: "Ma, ne! Pa nismo se tako dogovorili. Nazovi doktoricu i pitaj može li proći bez toga, bez transplantacije?" Ali to je bila rijetka prilika koju nismo mogli propustiti i odmah smo krenuli za Zagreb. 

I Mateova operacija je počela oko 13:30, a pred Bernardom i Sandrom je bilo novih, beskonačno dugih i možda još težih 6 sati. Poziv da je Mateova operacija uspjela dočekali su oko 20 sati. Kada su ušli u Mateovu sobu, kažu da ih je dočekao sa širokim osmjehom. Kući se vratio mjesec dana kasnije, 6. siječnja.

‘Ima i težih stvari‘

Danas je Mateu i Ivanu dobro, sve bolje. Nema više umaranja ni mučnina, odlično se oporavljaju, lijepo spavaju, slobodno trčkaraju po kući i zabavljaju se u igri. Najvažnije je da su im tijela prihvatila nova srca.

- Kada se čovjeku ovako nešto dogodi, onda shvati koliko mora i može biti jak i što sve može preživjeti. Kad ti je dijete prehlađeno i ima temperaturu, strepiš nad njim i brineš hoće li sve biti dobro? Sad zamisli kako je to u ovoj situaciji i to s dvoje djece.

Ali ima i težih stvari, piše Mojportal.hr.

Živjela sam s djecom u bolnici, od ranog jutra pa sve do na večer, dok sam mogla biti u posjeti. Vjerujte da sam se nagledala svega i uvjerila se da postoje djeca s težim bolestima i njihove obitelji koje se moraju nositi s time.

Zapitaš se kako je tek njihovim roditeljima? Kad to vidiš postaneš zahvalan što je tvoj problem "samo" taj - tvrdi Bernarda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. siječanj 2023 22:59