Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, no i današnjih dana, Imoćani hrle prema obećanoj zemlji Njemačkoj. Ni broj im se ne zna koliko ih je prešlo njemačku granicu i ostalo živjeti i raditi u toj najrazvijenijoj zemlji Europe.
Na žalost, brojna njihova djeca, pa djeca djece tih naših vrijednih ljudi, ostali su u Njemačkoj, asimilirali se u njihovo društvo, život, kulturu.
No, vremena se mijenjaju. Ono što je do jučer bilo nezamislivo, danas je realnost i normalno. Ipak, ova priča čini nam se ponajprije zanimljiva, a je li realna, pokazat će vrijeme ispred nas.
Znači, Proložac je odnedavno postao dom za dvije njemačke obitelji koje su u Njemačkoj ostavile i svoj posao, svoje bliske i daljnje obitelji, prijatelje, kolege s posla, konačno i jednu posve drugu kulturu življenja, te se preselile živjeti u Proložac, u Imotsku krajinu.
Toj zanimljivoj migraciji iz srca razvijene Europe u Dalmatinsku Zagoru kumovao je rastući ruralni turizam u Imotskoj krajini.
Dakle, priča ide ovako: Eric (47) Kathler i njegova supruga Grace (46) iz Kobenza sa sinom i kćerkom koja je ostala živjeti u Nizozemskoj, često su svoj godišnji odmor provodili po Europskim zemljama, pa ih je tako odmor doveo i u Hrvatsku.
Od Istre do Dubrovnika, obale i otoka mijenjali su destinacije, oduševljeni ljepotama Hrvatske.. I onda su u ponudama turističkih agenata našli i Proložac u Imotskoj krajini i Dalmatinskoj zagori.
Odradili godišnji, vratili se u Njemačku i….
- Vratili smo se u Koblenz i pričamo tako jednom, u krugu obitelji, gdje bi nam bilo najljepše živjeti. Prvo smo izabrali državu. Hrvatska nije imala konkurenciju. E, sada je trebalo odlučiti u koju regiju, i onda je uslijedilo glasanje nas četvero.
I evo vidite, Proložac je dobio sva četiri glasa moje obitelji! Istina, kćerka će nastaviti svoj život u Nizozemskoj, a ja, suprug i sin život nastavljamo u Hrvatskoj, u Prološcu. Ovdje imamo sve ono što smo zamislili za dobar, normalan i zdrav život - priča nam gospođa Grace, koja nas je primila u iznajmljenoj kući u zaseoku Lug u Prološcu.
Iznajmljenoj do kraja listopada, nakon čega će se preseliti u svoju novu kuću, koja se dovršava na dijelu Prološca između zaseoka Tolića, Grabovaca i Dropuljića.
- Kupili smo i kuću koja još nije izgrađena i mi je upravo dovršavamo. Radujemo se tom trenutku, baš kao da smo kupili neku lijepu nekretninu u Njemačkoj - veli nam simpatična gospođa Grace, koja je i glasnogovornica nove prološke obitelji, jer je suprug zauzet poslovima oko dovršetka nove kuće.
Dakako da smo nahrupili sa silnim pitanjima. Zašto odlazak iz Njemačke, zašto ostavljanje sigurnosti u razvijenoj zemlji, zašto Proložac u Dalmatinskoj zagori, kako će se nastaviti život, što će s poslom, kako s jezikom? Moramo priznati da nam je bilo dosta nejasnoga, ali i prof. Boženi Panđa iz imotske Ekonomske škole, koja nam je bila velika pomoć u prijevodu, a koja i pomaže njemačkoj obitelji u učenju hrvatskog jezika.
Za 15-ak min na autocesti
- Samo polako... - smiruje nas gospođa Grace.
- A što vi mislite da nema Proložac, a ostala mjesta imaju!? Hej prijatelju dragi, ovdje imamo sve što nam je potrebno! Topli dom, vrt za sadnju svježeg domaćeg povrća, voća, internetsku vezu sa svijetom, pa tako i s mojim poslom u Njemačkoj.
Tu smo za petnaestak minuta na autocesti i u vezi s cijelom Europom. Ja već iz Prološca vodim svoj posao u Njemačkoj, suprug će ga nastaviti također. Po struci sam diplomirani psihoterapeut, suprug Eric je inženjer za projekte klimatizacijskih sofisticiranih uređaja, sin će uskoro diplomirati aeronautiku. Ono najbitnije je da se više nećemo vraćati u Koblenz.
Hrvatima ne mislimo uzeti radna mjesta, imamo mi posla preko glave, tako da mirne duše možemo nastaviti živjeti u Prološcu. Istina, kod naših obitelji, prijatelja i poslovnih partnera bilo je nedoumice, gdje u godinama najboljim za biznis odlazimo prema Balkanu, no kada smo im kazali da smo sve pomno istražili, jednostavno su nam zaželjeli sretan put.
Jedna velika obitelj
A ja mislim da će neki od njih uskoro krenuti našim stopama, baš kao i ova jedna naša obitelj koja stanuje nedaleko od nas. Pa jesmo li u Europskoj uniji ili nismo? Jedna velika obitelj - rezimira gospođa Grace.
I Grace i Eric oduševljeni su i novim susjedima. Spominju tako Marija Maršića, pa Antu, Nikolu, pa susjedu ovu, onu...
- Svi su tako dragi, tako prisni, svatko nam hoće pomoći, dočekuju te s osmijehom, sve je to tako čisto, zrak predivan. Bili smo u Prološkom Blatu, vidjeli ljepotu imotskih jezera, ovo predivno polje. S nestrpljenjem čekamo i prve plodove povrća i voća koje smo posadili ispred naše kuće.
Ljudi me pitaju hoću li otvoriti psihoterapeutsku ambulantu,da bi se isplatilo. Nisam o tome razmišljala, možda jednoga dana, počet ćemo i našoj novoj državi plaćati poreze.
More iza Biokove
Vidite, nigdje nismo htjeli nastaviti živjeti, ni u Španjolskoj, ni Nizozemskoj, ni Italiji, Grčkoj, već u Hrvatskoj u Prološcu. A more nam je iza Biokove - veli na sve boljem hrvatskom jeziku gospođa Grace.
Očito da su prvi sati učenja hrvatskog s prof. Panđom već urodili plodom.
Gospođa Grace nam priča o još jednoj obitelji iz Njemačke koja je također kupila kuću u Prološcu. Došli su živjeti s maloljetnom djecom, koja već pohađaju nastavu u tamošnjoj osnovnoj školi, a cijela obitelj ubrzano uči hrvatski jezik.
Bit će zanimljivo čuti i njihovu priču...