Dita liječi djevojčice od tuge, a dječake od bijesa: ovo je priča koja će vas ganuti u ovo blagdansko vrijeme

Dita je slušala božićne pjesme grleći plišanog medu. To je tradicija koja traje već desetak dana, odnosno otkako je Dita prohodala.

Medi izbijaju i zubići pa mu je njezin zagrljaj velika utjeha. Oboje se slažu da su božićne pjesme najbolje jer se u njima svi vole onako kako se vole medo i Dita. Za takvu vrstu ljubavi nije nužno znati tekst, mada je Dita naučila nekoliko riječi ove godine, a nada se do sljedećeg Božića naučiti mnogo više.

Znala se naljutiti kad bi pjesma stala, pa bi vikala na radio: "Ajde!"

Radio bi nekad poslušao, a nekad i ne bi, no onda je Dita i sama naučila staviti CD u aparat. Mama i tata vodili su je u Božićni grad, ali tamo se zaplitala ljudima oko koljena, glazba joj je bila preglasna, a jednom je čak i pala.

Zaključila je kako je ljepše grli...