Makarka Maja Čatlak je profesorica engleskog jezika i književnosti, pedagoginja, bivša druga pratilja Miss Universe Hrvatske, a vidjet ćete je i u najnovijem dokumentarnom filmu Hrvatskog planinarskog društva Veliko Brdo o Biokovu.
Obožava latinsko-američke plesove, izlaske vani, čitanje, a trenutno je posvećena organizaciji hodočašća za mlade na kojem se svake godine okupi oko 200 studenata i čija destinacija ostaje tajnom do trenutka prijave.
- Ovo je prvi put da sam u ulozi jednog od organizatora. Destinacija prestaje biti tajnom nakon prijave i tad sve potrebne informacije šaljemo hodočasnicima putem maila - kaže nam Maja.
Koji su uvjeti prijavljivanja?
- Da ste student ili mlada osoba u radnom odnosu. Mjesta se vrlo brzo popune, a prijavljuje se po principu najbržeg prsta. Mogu otkriti da će se pješačiti dva dana i prevaliti oko 50 kilometara. U pratnji će biti, kao i uvijek, medicinsko osoblje, a jedna osoba je zadužena i za nosila, zlu ne trebalo. Ide se bez obzira na vremenske uvjete, a kotizacija od 35 eura uključuje jedno noćenje i prijevoz, no potrebno je ponijeti karimat i vreću za spavanje.
Kako se vjera uklapa u širok spektar vaših interesa, može li sve ići usporedo?
- Kao i u svemu, potreban je balans. Za neke prijatelje ateiste sam zaglibila u vjeri, a vjernicima sam previše svjetovna. Shvatila sam da vjera nije nešto što se mora uklopiti u moj život na način da postanem netko drugi. Upravo suprotno! Uklopila se u ono što već jesam, u moju potrebu za slobodom, putovanjima, druženjima, i najvažnije - u moju potrebu da živim ispunjenim životom. Vjera mi nije oduzela svjetovnost već joj dala dublji smisao. Kao primjer navodim moje tetovaže koje su bile predmet kritika, no kad sam išla na ispovijed u Vepric, svećenik me iznenadio:
- Ako se ikad ponovo poželiš tetovirati, nacrtaj malo srce na desnoj ruci kao hvalospjev ljubavi! - rekao mi je. To sam i učinila. Do 2023. vjera mi je bila nešto što se prakticira o Božiću ili Uskrsu, no sve se promijenilo kad mi je prijateljica preporučila klanjanje kod fra Ivana Terze na Visokoj. Ismijala sam ideju; "šta ću tamo, to je za babe", no svejedno sam otišla.
I nekoliko godina kasnije, nisam požalila. Naprotiv!
Je li vas vjera oblikovala u ovo što ste danas?
- Dijelom da, no knjige koje sam čitala i sezonski poslovi su također bili od presudne važnosti za moj razvoj. Već četrnaestu godinu radim sezonski i odmalena sam naučila da moraš promisliti što ćeš kupiti i kako ćeš rasporediti novac za zimu. Na fakultetu sam od ljetnih poslova zarađivala za putovanja.
Obično slušamo da vjera traži velika odricanja, kako vi gledate na to?
- Nikad zbog crkve nisu patili moji izlasci, ples ili aktivnosti. Navečer izlazim u noćni klub, a sljedeći dan čitam Bibliju. Mislim da vjeru treba prilagoditi vremenu u kojem se živi i da je radost življenja potvrda te iste vjere. Plesala sam latinsko-američke plesove kad su mi neki vjernici počeli spočitavati zbog toga. Međutim, moje sumnje je raspršio sam Papa Frane. Kad je obolio, plesalo se njemu u čast na trgu u Rimu jer je bio veliki ljubitelj tanga.
Jeste li pročitali Bibliju i ako da, kako je doživljavate?
- Ah, ta najneshvatljivija knjiga svih vremena! Na početku sam počela čitati mudre izreke na mobitelu, i uskoro shvatila da ništa tu nije zastarjelo. Kad sam počela čitati evanđelja, okanila sam se mobitela i kupila Bibliju. U to vrijeme sam bila i na hodočašću na Mljetu, popularno zvanom Mljetovanje, gdje tjedan dana provodite s četrdesetak ljudi u prirodi. Perete zube i sebe u moru, nema mobitela, ujutro je molitva, zatim fizički rad, nakon ručka sport, odbojka ili plivanje. Mislila sam da sam na Mljetovanje otišla kao potpuno sređena osoba, a onda sam shvatila da sam puna nemira. Balans sam pronašla s vremenom.
Ono što je od iznimne važnosti, to je suočavanje s problemima. Vjera neće riješiti vaše probleme, to morate sami. Ako vas nešto boli, idete liječniku. Ako imate psihički problem ili neku situaciju s kojom ne znate izaći na kraj, odete psihologu ili psihijatru. U zadnje vrijeme sve češće srećem ljude koji pomoć traže na krivom mjestu. Svećenik nije psihijatar, a nada je dobra jedino ako je realna i uporište ima u vašim djelima i zalaganju.
Koja je svrha hodočašća i tko vam pomaže u organizaciji?
- Krovna organizacija je SKAC ST, a pomažu svećenici i dragi ljudi koji nas na tom putu podržavaju. Svrha planinarskog križnog puta nadilazi samo hodanje.
To je prilika da se ljudi maknu od svakodnevice te posvete vrijeme bogu i jedni drugima. Hodajući zajedno i pazeći jedno na drugo učimo da svatko ima svoj križ, ali i da ga ne moramo nositi sami.
Koliko su stavovi mladih ljudi na hodočašću slični vašima?
- Mislim da je sve više onih koji otvoreno preziru farizejstvo i licemjerje jer, budimo iskreni, ima ga napretek. Snaga vjere(ili ljubavi) nije u sjedenju u prvoj klupi do oltara, niti njen izvor smije biti u mržnji prema bilo kome, već u pomaganju potrebitima i u radosti življenja.
Ako svojim životom to ne svjedočite, neće samo vaša vjera zbog toga patiti, patit ćete i vi sami. Ne vjerujem da je patnja smisao postojanja, već nastaje kao posljedica grešaka ili nesretnog spleta okolnosti. Vjerujem u vjeru koja ne traži krivca, nego u onu koja pruža ruku, koja ne živi od osude već ljubavi. Mislim da iskreni vjernik najviše daje onda kad se ophodi blago i empatično prema sebi i drugima, ne samo kad ga netko gleda, već upravo onda kad svjedoka nema. To je ono čemu i sama stremim, a svoju vjeru želim svjedočiti kroz radost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....