Bračni par otišao u mirovinu s 40 godina. Otkrili u detalje na čemu su štedjeli svaki dan: ‘Svi su mislili da smo ludi!‘

Bračni par Alan i Katie Donegan godinama je živio izrazito štedljivo kako bi ostvario svoj cilj: prijevremenu mirovinu i financijsku slobodu.

Svake zime izbjegavali su grijanje u svojoj kući na jugu Engleske, umjesto toga oblačili su dodatne slojeve odjeće i grijali se termoforima. Kažu da im to nije bilo odricanje, nego strategija koju su pretvorili u igru.

Iako su ih mnogi smatrali ekstremnima i ludima, oni su bili potpuno usredotočeni na ideju da kupuju slobodu, mogućnost da prestanu raditi mnogo ranije nego što je uobičajeno.

Njihov svakodnevni život bio je organiziran oko štednje.

Rijetko su naručivali hranu, a na posao su uvijek nosili ručak od kuće, što im je tijekom deset godina donijelo čak četrdeset tisuća funti uštede. Mobitele su punili izvan kuće, skupljali odbačene kupone iz supermarketa i pazili na svaki potrošeni novčić.

Ulaganje u investicije

Alan je radio kao krajobrazni vrtlar prije nego što je pokrenuo posao s edukacijama i life coachingom, dok je Katie bila stručnjakinja za procjenu rizika u financijskoj tvrtki. Uz dobre plaće i ekstremnu štedljivost, gotovo sav višak novca ulagali su u investicije. Kada je njihova ušteđevina dosegnula milijun funti, napustili su posao, Alan s 40, Katie s 35 godina.

Njihova priča dio je šire filozofije poznate kao FIRE, pokreta koji zagovara financijsku neovisnost i prijevremenu mirovinu.

Od gotovo nepoznate ideje prije petnaestak godina, FIRE je narastao u globalnu zajednicu s gotovo milijun članova samo na Redditu. Osnovna misao pokreta je jednostavna: živjeti štedljivo, agresivno ulagati i otići u mirovinu mnogo ranije od prosjeka. No za većinu ljudi to je i dalje teško ostvarivo, jer visoki troškovi života, skupe nekretnine i krediti znače da se prosječna dob odlaska u mirovinu u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a kreće oko sredine šezdesetih.

Unatoč tome, postoje pojedinci koji uspijevaju.

Jedna od njih je i Amy Minkley, učiteljica iz SAD-a koja je u mirovinu otišla s 44 godine. Radila je u međunarodnim školama u Japanu, Singapuru, Indiji i Tajlandu, gdje je mogla zaraditi više, a troškovi života bili su niži nego u Teksasu. Živjela je štedljivo, dijelila stan s cimerima, rijetko kupovala skupe stvari i nije posjedovala automobil. Danas živi na Baliju, gdje joj mirovina omogućuje viši životni standard nego u SAD-u.

Ostvarivo, ali sve teže

Stručnjaci upozoravaju da je FIRE i dalje ostvariv, ali sve teže.

Mnogi ljudi danas žele ravnotežu između posla i privatnog života, a ne ekstremno odricanje.

Ako netko rano ode u mirovinu, ali pritom izgubi zdravlje, prijatelje ili osjećaj svrhe, postavlja se pitanje je li cilj vrijedio žrtve. Zato se dio zajednice okreće blažim verzijama pokreta, poput tzv. Barista FIRE-a, gdje se dio troškova pokriva prihodima od ulaganja, a ostatak honorarnim radom.

Ipak, temeljna načela FIRE-a ostaju ista: trošiti manje nego što se zarađuje, razliku ulagati i dati novcu dovoljno vremena da raste. Za neke je to ekstreman put, za druge inspiracija da barem malo ranije ostvare mirovinu kakvu žele.