– Besposlene ruke, sotoni služe – geslo je to Ivana Pavića iz Vele Njive pokraj Srijana, samoukog kipara od zanata čiji stvaralački opus danas možete vidjeti od Banje Luke do Ploča i od Zagreba do Vatikana.
Doista, u današnjoj otimačini intimnosti i medijskom voajerizmu, otkriće još jednog kipara je egzotični san koji je, po mišljenju mnogih, stvar daleke prošlosti.
Međutim, za svakog umjetnika, a posebice za jednog u nizu onih zamosorskih, prividno otresitih, ali duhovitih ljudi punih životnog šarma, to je monumentalni opus pokraj kojeg ne možete proći, a da ne zamijetite svu tu raskoš.
To su kameni kipovi i drvene skulpture čije likove Pavić pronalazi upravo u Mosoru. Jer ono, po ilirskom značenju, predstavlja brdo i izvor, a za našeg domaćina smiraj, punjenje bate...