"U babinin pričama, vile su živile negdi gori, na obroncin Mosora. Bile su to mlade i prilipe divojke – anđeoska lica, uvik vedre i nasmijane. Plesale su kolo u nekin lepršavin, bilin veštama. U ono vrime, držalo ih se za pojam lipote. ‘Lipa si ka vila‘, sto puti bi mi baba rekla, pa me onda tako lipo i nježno pogledala.
U nas, u Dvorin, vile su se najviše skupjale na gumnu isprid Turske kule. A šta su tamo radile? Ma đavla su radile, radile su šta se komu prohtije. Šta bi ko izmislija, eto šta!
Pričalo se da su onda, noću, dok je sve bilo u mraku, jer ko je u ono vrime zna za elektriku i javnu rasvjetu, vile ulazile u štale, čistile i češljale konje. Mrsile in grivu, tako je baba govorila. Priča se da su in znale radit i pletenice – i to kako lipe. Konji bi se uju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....