StoryEditor
ŽivotDom za odrasle

Baka Marija već je 54 godine u trogirskom Domu, ‘najvoli‘ ljubavne filmove i muziku, pogotovo Mišu: nije jedina ‘veteranka‘, mnogi su tamo našli mir

28. listopada 2020. - 16:02
Na fotografiji: Korisnica doma Marija KelamJakov Prkić/Cropix

Između dva mosta: starog trogirskog i novog, Mosta hrvatskih branitelja, na trogirskom dijelu Čiova nalazi se – dom. Ustanova koja doista jest dom za odrasle osobe, ali ne nekakve privremene radnike, turiste ili studente koji će otići kad-tad u onaj "pravi" obiteljski dom. U trogirskom Domu za odrasle osobe, na prekrasnoj lokaciji na koju su mnogi odavno već htjeli "staviti šapu" i pretvoriti je u kakav ekskluzivni komercijalni sadržaj, u relativno skromnim uvjetima, međutim, stanuju ljudi, psihički mahom bolesni, koji će vjerojatno tu i umrijeti. To je njihov pravi i jedini dom.

Oni sretniji, međutim, mogli bi sustanarstvo s ukupno sedamdeset cimerica i cimera zamijeniti nešto privatnijim smještajem u skoroj budućnosti, i to zahvaljujući dobivenim nepovratnim sredstvima Europskog fonda za projekt “Povratak u samostalnost” u iznosu od gotovo jedanaest i pol milijuna, točnije 11.474.000,00 kuna!

image
Jakov Prkić/Cropix

- Riječ je o svoti od koje će indirektno materijalno profitirati tridesetak obitelji: za njih pet ćemo na rok od tri godine unajmiti stanove za korisnike koji su sposobni za donekle samostalan život (uz pet stanova koji već sad služe istoj svrsi), a tu su i plaće za dvadeset i dvoje asistenata. Naši korisnici, naime, imat će 24-satni nadzor i pomoć asistenta u stanu koji će dijeliti s još nekoliko sustanara. Korisnici će u organiziranom stanovanju imati olakšan pristup životu u zajednici - predmnijeva Nenad Belas, ravnatelj Doma.

Oni koji, međutim, iz sadašnje središnje zgrade (koja bi se, pak, trebala obnoviti novcem Ministarstva – barem se tako nadaju u Upravi Doma) izričito ne žele ići su korisnici kojima ljepši smještaj i bolje društvo od onoga koje sada uživaju – ne treba.

- Meni je ovde super. Ja baš guštan – iskren je Slobodan Abaza, 55-godišnji veteran Domovinskog rata, čovjek koji je cvijet mladosti ostavio na svim dalmatinskim bojištima kao pripadnik najprije hrvatske policije, a potom dio ustroja 114. brigade Hrvatske vojske. Dragovoljno se prijavio u sam osvit rata i ostao do zadnjeg dana. Preživio, ali se, na žalost, teško razbolio. Dijagnoza iz 1996. godine bila je neumitna: PTSP.

image
Na fotografiji: Korisnici doma Slobodan Abaza i Marijana Ivančević
Jakov Prkić/Cropix

- Iman malu penziju, ali mogu pokrit Dom, ostane mi i za kavu. Sad, doduše, ne mogu izać vani na kavu zbog korone, ali ima puno posla u vrtu, taman san ovih dana freza oko maslina, šiša, uskoro će i berba – kazuje Abaza.

Jedan je od rijetkih u Domu za odrasle (jedinom takvom u cijeloj našoj županiji!) kojemu nije potreban skrbnik jer mu nije oduzeta radna sposobnost.

Pronašli mir

- Živija san s materon u Prapatnici, dok ona nije umrla; e, tada mi je bilo najteže. Mogu van reć da me dolazak u ovaj dom spasija; naša san neki psihički mir, ovi ljudi su mi ka familija – povjerava Abaza, za kojega djelatnici doma imaju samo riječi hvale.

- Jako nam je vrijedan, kad je došao k nama, dodatno je usavršio neke vještine, ima stvarno zlatne ruke! Sam je izradio i opiturao klupe na kojima sjedite ovdje u vrtu, nekidan je popravljao i krovište zajedno s ravnateljem! I u vrtu se odlično snalazi, žao mi je samo što nemamo budžet da ga novčano nagradimo – kazuje radna terapeutkinja, u svakodnevnom kontaktu s Abazom i drugim korisnicima.

- Budući da mu ne možemo dati honorar, omogućimo mu neke male benefite kao nagradu za trud; tako smo mu ponudili neki dan "izlet plus", to jest mogućnost da ide na groblje ne samo svojih predaka, nego i onih svoje prijateljice Marijane Ivančević, inače Splićanke koju je upoznao ovdje - kazuju djelatnici Doma.

Zajedno provode slobodno vrijeme, ćakulaju, piju kavu u vrtu ili kuhinji i povremeno iziđu u grad na kavu; dakako, kad ne prijete virusi, kad se vani uopće smije. U Domu ih od milja zovu "Romeo i Julija".

- Završila sam osnovnu školu. Volim pomagat u kuhinji, dobro mi je ovdje - sažima 47-godišnja Marijana. Slobo nadopunjava:

- Marijana radi odlične palačinke...

U Domu za odrasle svi su, uključujući i ravnatelja, jedna velika familija; znaju navike jedni drugih, kakvu tko kavu pije, tko je neuredan, a tko grintav, kakve su čije sklonosti, vrline, vještine. Najmlađi korisnik rođen je 1973. godine i već neko vrijeme živi u "vanjskom" stanu, dok su dvije najstarije stanarke jedna Klišanka rođena 1923. i Bračanka iz Milne, "Anno Domini": 1924.

No, najdugovječnija po boravku je baka Marija Kelam; ima 83 godine, a Dom za odrasle njezin je dom još od 1966.! Baka Marija je osoba s intelektualnim poteškoćama; u vrijeme njezina djevojaštva to je bila, u jednu ruku, sramota. Tako je došla na zamolbu pokojne majke u trogirski Dom prije 54 (!) godine, kao 29-godišnjakinja... Ranije su se, naime, na smještaj primale osobe i s ovakvim dijagnozama ili anamnezama, danas su kriteriji drugačiji. No, baka Marija je ostala, ona nema gdje, a drugi život – onaj izvan doma – i ne poznaje.

image
Na fotografiji: Korisnica doma Marija Kelam
Jakov Prkić/Cropix

- Men' ovde lipo. Dobra je spiza, najvolin lešo meso. I slatke kekse - kazuje uz pomoć "prevoditeljice", socijalne radnice.

Marija je draga starica, koju od rodbine nekad "vižita" kćerka, kao i jedna časna sestra i župnik iz Neorića.

- Volin kad dođu - raznježi se Marija na spomen dragih ljudi izvana.

Danas je teže pokretna, a nikad nije uspjela naučiti čitati i pisati, pa joj socijalna radnica pročita kad svećenik ili časna pošalju čestitku za Božić, Uskrs; tomu se veseli. Ima, kaže, i prijateljicu Milicu.

- Ona dođe vidit mater, pa pričamo - Marija će.

Rado pogleda televiziju; "najvoli" ljubavne filmove i muziku, pogotovo Mišu Kovača, no ni to nije sve...

- Naša Marija voli se uredit, šminkat, stavit malo nakita! Kažu da ima oko i za zgodno muško čeljade, pogotovo mlađe, Bogu fala! - veselo primjećuje "familija" iz Doma.

Uto se Marija umiljato iz kolica nasmiješi u pravcu naočita ravnatelja Belasa. Pa zausti:

- A vid' lipa upravitelja...

image
Jakov Prkić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. studeni 2020 17:01