Split ima dvije sreće: pomalo postaje maratonski centar Hrvatske, a već odavno ovaj sport ima svoje zaštitno lice, čuvenog Antu Ružića Baću, koji je u prvoj polovini dvadesetog stoljeća bio sportska avangarda u gradu nesklonom sportašima (vjerovali ili ne).
Ipak, nekog pravila tu ima: kad je u Split došao prvi balun, građani su se rugali "fuzbalištima koji trčedu za mišinon", pa su za koju godinu sasvim poludjeli za Hajdukom i nogometom.
Kad je osnovan Gusar, vikali su za njima: "Ludonje veslaju, a nigdi ne stižu!"
Vaterpolo su nazivali vatromet, pribojavajući se za zdravlje igrača koji se toliko vremena "točaju u ladnoj vodi".
Kad bi ugledali bicikliste, nastalo bi pravo natjecanje tko će ih prije oboriti gurajući im štapove u kotače.
Osobenjak i dobričina
A prava avan...