StoryEditor
Život140 GODINA OD ROĐENJA

Baćo je išao na sprovode svim Splićanima, njemu nije došao nitko! Velikom i neponovljivom Anti Ružiću splitski maratonci trče počasni krug: Kike otkriva sve detalje

7. veljače 2022. - 08:35

Split ima dvije sreće: pomalo postaje maratonski centar Hrvatske, a već odavno ovaj sport ima svoje zaštitno lice, čuvenog Antu Ružića Baću, koji je u prvoj polovini dvadesetog stoljeća bio sportska avangarda u gradu nesklonom sportašima (vjerovali ili ne).

Ipak, nekog pravila tu ima: kad je u Split došao prvi balun, građani su se rugali "fuzbalištima koji trčedu za mišinon", pa su za koju godinu sasvim poludjeli za Hajdukom i nogometom.

Kad je osnovan Gusar, vikali su za njima: "Ludonje veslaju, a nigdi ne stižu!"

Vaterpolo su nazivali vatromet, pribojavajući se za zdravlje igrača koji se toliko vremena "točaju u ladnoj vodi".

Kad bi ugledali bicikliste, nastalo bi pravo natjecanje tko će ih prije oboriti gurajući im štapove u kotače.

Osobenjak i dobričina

A prava avangarda među svim splitskim sportašima bio je Baćo, čovjek koji je za života optrčao zemaljsku kuglu, konji su bacali pjenu galopirajući uz njega, a ni ferate ga nisu mogle stići, pogotovo na uzbrdicama!

Baćo je bio osobenjak, dobričina opsjednuta trčanjem, a napori koje je pritom ulagao čak i danas izgledaju nadljudski. Jer Ružić nije trčao samo kao momak; i u kasnim četrdesetim godinama s devedesetak kilograma kao od šale bi pretrčao desetke kilometara.

A drago mu je bilo popit i pojest, s društvom se veseliti po oštarijama, a prava strast su mu bile novine. Tiskao ih je pod četrdesetak imena, u digitalnom obliku nedavno ih je na internetsku mrežu postavila splitska Sveučilišna knjižnica, i tek površnim čitanjem lako je primijetiti kako je Baćo bio iznimno inteligentan i pismen, nadasve duhovit čovjek, koji je u svojim testovima znao ismijati svoje sugrađane i događaje, a nije se bojao ni oplesti po vlastima, zbog čega je petnaest puta završio u pržunu.

Za svoje vrijeme puno je i putovao po "trkačkom zadatku" pa je tako u onodobnom tisku zabilježeno kako je trčao po Beču, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, dalmatinskim i vojvođanskim mjestima.

Nadahnjivao je svoje suvremenike koji su se, doduše, čudili nekome "ča trče bez da ga iko goni", a sve donedavno je bio obavezni dio uličnog žargona: kad bi djeca i odrasli za nekim tko uporno trči vikali "Baćo, Baćo!", a u opću memoriju ušao je i kao lik iz popularne serije "Velo misto".

Spomen na pionira

Ove godine navršava se 140 godina od Baćina rođenja i splitski maratonci – a to je sad u gradu priznat i popularan sport – odlučili su trajno obilježiti spomen na našeg legendarnog trkačkog pionira, što je prilika koju malo koji grad ima.

Najpoznatiji splitski maratonac našeg doba, Kristijan Sindik, potpredsjednik Maraton kluba "Marjan", kaže nam kako već nekoliko godina ima plan da Baćo postane prepoznatljivi lik splitskih trkača, a ove godine konačno će se ta ideja i provesti u djelo.

- Smatrao sam kako Baćo kao čovjek koji je trčao ispred svog vremena i tada smatran čudakom u Splitu - a vjerujte i danas ima ljudi koji su zaprepašteni kad vide trkače na ulici - postane naš brend kao što je Rico u Hajduku.

Baću ne treba posebno predstavljati starijim generacijama Splićana, pa ni nama koji smo odrastali osamdesetih godina kad ga je "Velo misto" vratilo u život, jer se još u naše vrijeme za trkačima vikalo "Baćo, Baćo". No, novim naraštajima, kao i ljudima koji iz cijelog svijeta dolaze na Splitski maraton i druge naše utrke, bilo bi ga zanimljivo prezentirati.

Moja je ideja bila da već ove godine na Splitskom maratonu imamo veliki "napuhanac" u njegovu obliku jer postoji dosta njegovih sačuvanih fotografija, ali bojim se da nećemo imati vremena. Nije to ništa novo u svijetu, recimo, na Berlinskome maratonu i nadalje imaju lik neke osobe koja je zadužila taj sport ili rekordera.

A ako je itko simbol trčanja u Splitu, onda je to povijesni lik Baće - objasnio nam je Kristijan, čija će se ideja ipak ostvariti, i to na Baćin 140. rođendan.

Putevima Rere

- Prvog srpnja organiziramo splitski noćni polumaraton, a datum pada baš na Baćin rođendan. Želja nam je uz pomoć medija "ojačati" ovu utrku i brendirati je Baćinim likom. Staza noćnog polumaratona također je interesantna: kreće se s Bena, pa oko Marjana, preko Zapadne obale i Rive do Svetoga Frane, pa krug oko nekadašnje Bajamontijeve fontane, oko koje je Baćo tradicionalno trčao za Sudamju, natrag do Instituta, preko Sedla i Vidilice, Nazorovim prilazom do Poljuda, onda krug oko stadiona i natrag na Bene.

Start je u 22 sata, a nakon utrke bismo na Benama napravili feštu uz pedoče i dinje, što također podsjeća na Baćine sportske dane, jer se nakon napornih utrka obavezno volio pogostiti s prijateljima - otkriva nam Sindik, te dodaje kako je u budućnosti plan i otrčati stazu do Sinja rutom nekadašnje ferate Rere s kojom se Baćo redovitio utkrivao. I pobjeđivao!

Dodajemo kako bi se plaketa za pobjednika noćnog polumaratona mogla nazvati po jednoj od najpoznatijih Baćinih novina, simboličnog imena "Iš!".

Splitski trkači naslijedili su Baćinu neponovljivu duhovitost koja je beskrajno zabavljala njegove tadašnje sugrađane. Sjećamo se transparenata koji su pratili maratone: "Zašto trčite kad vas niko ne vata?", "Smiš li prnit na 19,50 kilometara", što se odnosi na energetske gelove koji često kod trkača "uključe mlaznice", pa onda "Ujutro trči, uvečer p..."

- Od početka smo željeli dati jednu dozu humora trčanju splitskim ulicama, koje i dandanas izaziva čuđenje, podsmijeh i dobacivanje. Baš kao što se Ante Ružić nije osvrtao na podbadanje svojih suvremenika, tako nećemo ni mi - kaže Kristijan.

Sprej protiv grizlija

Pa ako je Baćo u svoje vrijeme putovao kao malo koji Splićanin, nije ni Sindik za bacit: obišao je dosad 69 zemalja, a u njih tridesetak sudjelovao na utrkama. Samo za vrijeme pandemije korone, kad su se svi zabili u kuće, posjetio je deset nacionalnih parkova u SAD-u, bio u Portugalu i na Azorima, Egiptu, Jordanu, Cipru, Bugarskoj, Islandu, baltičkim zemljama i Maroku, a uskoro će put Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata!

Trčao je na šest najpoznatijih svjetskih maratona, u Bostonu, Chicagu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Tokiju, a namjerava ih sve i ponoviti pa bi bio prvi Europljanin kojem je to pošlo za rukom. Veliki cilj mu je trčati maraton na svih sedam kontinenata, čak i na Antarktiku.

- Jedan od najzanimljivijih maratona bio mi je u nacionalnom parku Yellowstone, gdje na startu dobiješ sprej u slučaju da te napadne grizli - smije se.

Vraćamo se opet na Baću:

- Prema Baći i njegovim trčkačkim pothvatima osjećam veliki respekt, posebno s obzirom na vrijeme u kojem je živio. Bez sumnje je bio borac protiv stereotipa i zasigurno zvijezda vodilja svih trkača, pa i sportaša u Splitu, koji ima sreću da je baš u njemu djelovao takav čovjek - zaključuje Kristijan Sindik.

LEGENDARNI PODVIZI
Brži i od - lokomotive!

Trkačke avantura Ante Ružića Baće zabavljale su splitski puk prve polovine XX. stoljeća, a popis njegovih atrakcija je povelik. Jedan od najpoznatijih 'maratona' bio je u rujnu 1908., kad je uz prugu iz Splita do Klisa trčao petnaest minuta brže od poznate ferate Rere. Slavljena je i utrka s konjem Sokolom u kojoj je Baćo pobijedio, a konj je bacio pjenu na usta i jedva ostao živ!

U tisku su ga hvalili da je porazio 'prvog svjetskog trkača' Pietra Doranda, prevalivši put od 44 kilometra za dva sata i 38 minuta, dok je Dorando prešao 'tek' 42 kilometra za dva sata i 42 minute.

Još prije Prvog svjetskog rata trčao je na obali od kavane 'Muljačić' do restorana 'Marjan' na prvom vrhu deset minuta i 32 sekunde, od Drniša do Knina trebalo mu je sat i po, a od Drniša do Šibenika dva sata i deset minuta.

U Samoboru se 1922. utkrivao s konjem, a splitsko 'Novo doba' izvijestilo je kako je konj sustao nakon sat i po, a Baćo je još dva puta otrčao cijelu rutu!

Cijeli tadašnji Split radovao se njegovu tradicionalnom trčanju na Sudamju oko Monumentalne fontane podno Prokurativa: dva puta dnevno kružio je oko fontane po dva i po sata, a 1923. je 'pojačao' ovaj pothvat trčeći iz Solina do Splita, a onda još četrdeset puta oko fontane! Oko Bajamontuše je 1926. godine prevalio 311 krugova, a tri godine kasnije je otrčao 520 krugova u dva sata!

Veliko uzbuđenje priredio je u Sarajevu, čija je 'Večernja pošta' izvijestila: 'Baćo je sa svojih 98 kila i 46 godina trčao punih pet sati od cirkuskoga trga do mosta kod Kovačića'. Beogradski tisak javlja u srpnju 1931. godine: 'Čovjek od 100 kg trči neprekidno četiri sata.'

A imao je tada 49 godina. Pa da nije bio čudo!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. rujan 2022 08:24