Tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji o cajkama koje trešte iz kafića u kojemu se okupljaju studenti iz obližnjega kampusa, smještenoga u biseru suvremene arhitekture u Ulici Ruđera Boškovića, izazvao je brojne komentare čitatelja.
Kada se tome doda činjenica da se kafić iz kojega trešti Ceca nalazi u blizini braniteljske zadruge i spomenika IX. bojni HOS-a, situacija postaje tragikomična.
Komentare ne pišu samo susjedi spomenutoga kafića, koji trpe teror decibela i cajkaškoga ukusa, nego i drugi, među kojima su se mnogima spomenuti zvuci zalijepili za uši poput triske.
Slična je situacija i na Bačvicama, pa i po centru grada, u Getu, o čemu se također ovih dana moglo pročitati u "Slobodnoj", gdje je repertoar ponešto drukčiji, ali su decibeli možda i jači.
Buka i glazbeni ukus očito izazivaju reakcije i podjele, u Splitu se to ukrštava i s tradicijom klapske pjesme i Splitskog festivala, pored koje folk i cajkaška glazba nekad davno nisu mogle proći.
Ali vremena, koja uglavnom diktiraju mladi, u mnogočemu su se promijenila, pa su zahvatila i glazbeni ukus.
Zanimalo nas je zato ovom anketom o glazbenom ukusu čuti što se i koliko zapravo sluša, makar među čitateljima Slobodne, živi li još tradicija klapske pisme, festivala, šlagera, domaćega popa i rocka, Radio Luxembourga i MTV-ja ili su trap i cajke preuzeli primat.