StoryEditorOCM
ŽivotNIJE JE ZABORAVIO

Akademski kipar Marinović impresivnu karijeru zamijenio za otok, gdje s ekipom iz ‘Ambalaže‘ radi veliki projekt: Bit će to najduži mozaik na svijetu!

15. srpnja 2020. - 12:45

Koliko god zvučala bombastično, vijest kako u Veloj Luci na Korčuli jedna udruga koja okuplja likovne entuzijaste, želi na tamošnjoj rivi napraviti najduži kameni mozaik na svijetu, ni izbliza ne kaže sve o čaroliji u koju se upustila nekolicina tamošnjih volontera.

Ipak, desetak mladih ljudi, uz svesrdnu pomoć kiparskog doajena Ante Marinovića, ali i stotina 'prolaznika', turista sa svih strana svijeta, već su uspjeli položiti nekih dvjesto metara s planom da do kraja godine postave još toliko mozaika koje rade sami svojim rukama.

U projiciranoj budućnosti će Vela Luka, jedina na svijetu, imati oko tri kilometra mozaika u koje su i oni koji po prvi put u životu rade s kamenčićima, utkali svoje srce.

Tako su se u udruzi suhoparnog naziva - Likovno stvaralaštvo Vele Luke – potrudili da doista, baš kao u onoj pjesmi, 'Velu Luku nitko ne zaboravi'. Dapače, turisti koji godišnje odmore provode u radionici koju u Veloj Luci zovu jednostavno Ambalaža budući da je nekad u njoj uspješno radila baš tvornica ambalaže, sudjelujući u stvaranju mozaika daju obećanje ne samo sebi da se na Korčulu vraćaju, nego daju priliku i onima koji će doći iza njih da mogu s ponosom kazati kako su njihove bake i djedovi jednom u nekom malom mjestu na Jadranu, u Hrvatskoj, ostavili svoj trag u kamenu.

Majstor kamena

Trag u kamenu ostavili su davno i brojni umjetnici od kojih su neki postigli zavidne svjetske karijere. Na međunarodnom susretu umjetnika u Veloj Luci, daleke i turbulentne 1968. godine, kad se današnji mladi umjetnici s Korčule nisu bili niti rodili, sve je počelo.

Ta nit se danas nastavlja, a jedan od sudionika upravo te davne kolonije koji i danas živi na Korčuli je akademski kipar Ante Marinović koji je svjetsku karijeru zamijenio za život u uvali svoga otoka.

Za svoje skulpture u SAD, Luksemburgu, Italiji, Meksiku, Japanu, Kanadi, Švicarskoj, Srbiji, Sloveniji, Tajlandu, Hrvatskoj..., dobio je dvadesetak nagrada. Taj čovjek koji je na školi u Veroni stekao zvanje Maestro de la pietra, majstora kamena, čiji se radovi nalaze u zbirkama poput Muzeja moderne umjetnosti u Shimonoseki, u Japanu te u prestižnim kolekcijama u Vatikanu i u Microsoftu u Americi, autor je oko 40 skulptura u javnom prostoru.

Član je Upravnog vijeća direktora Međunarodnog udruženja kipara monumentalnih skulptura.., a svoje je vrijeme, znanje i dobru volju poklonio je ekipi iz Ambalaže te, uz njihovu mladost i energiju, mozaikom spojio prošlost i budućnost.

- Naravno da sam im pomogao, toj mladosti, i naravno da ću im pomagati - kaže Ante Marinović.

image
'Slobodna' je 1968. pisala o velikom događaju


- I meni su drugi pomogli kad sam krenuo u svijet umjetnosti, a 1968. sam bio tek student kad su u Velu Luku došli vrlo ugledni domaći i strani umjetnici na Međunarodne susrete, kojima je upravo mozaik bio prva središnja tema.

Kasnije su održana još dva susreta, a njihova je motorna snaga bio moj rođak, pokojni Petar Omčikus, veliki umjetnik i veliki čovjek, po majci Veloluški...

Te godine, 1968., mnogi su se umjetnici prvi put susreli s izradom kamenog mozaika, i baš kao i današnji mladi ljudi u Udruzi, ponijela ih je ta čarolija. Znate, mozaik je nešto praiskonsko, to je umjetnost koja je nastala još u prapovijesti, mozaik nosi energiju zajedništva, mira i zato je, između ostaloga, u središtu mjesta i ostao veliki kameni 'pano' od mozaika, napravljen rukama umjetnika raznih narodnosti, a centralna tema mu je golubica, inače i simbol Vele Luke - kaže Marinović.

Nigdje se to ne može ponoviti

Ovaj kipar kazuje ono što nam potvrđuje i Sandra Baničević, potpredsjednica udruge Likovno stvaralaštvo Vele Luke, a to je da u svijetu ima velikih i poznatih mozaika, ali da nijedan nije od kamena koji je, u svojoj autentičnoj ljepoti i bez dodavanja ikakvog pigmenta, uzet iz prirode i postavljen u takvim gabaritima.

Stoga stotine, možda i tisuće turista koji su u posljednje tri godine radili svoje mozaike u Ambalaži, nigdje na svijetu i ne mogu ovo iskustvo ponoviti, a pri tome - besplatno! - vlastitom imaginacijom i svojim rukama napraviti nešto što ostaje zauvijek utkano u šetnicu ovoga mjesta.

- Ove smo godine dobili sve potrebne suglasnosti od lokalne uprave - kaže Sandra Baničević.

- No došla je korona koja nam je ponajviše financijski otežala život. Zato, evo, tražimo i pomoć kako bismo nastavili s projektom. Ne, nije projekt doveden u pitanje, ali je teško. U Veloj Luci i na Korčuli je financijsko stanje također komplicirano, nije lako naći sponzore, a računamo da ih u Hrvatskoj i u Europi ipak ima.

Vjerujemo da je naš projekt koji, umjesto da nudi samo jelo, piće, sunce i more turistima, daje i jedinstven umjetnički doživljaj i memoriju, pun dobre energije i da ćemo, u nekoj budućnosti, uspjeti Velu Luku učiniti poznatom 'lukom mozaika', kako smo projekt i nazvali. Tako ćemo ne samo spojiti točke iz prošlosti, nego i stvoriti točku u budućnosti, točku prema kojoj idemo sporo, ali vrlo radosno, dodaje Sandra Baničević.

Radost povezivanja s vremenom o kojem su samo čuli priče dijeli i mlada fotografkinja Anđela Šćepanović koja u Udruzi, kao i svi, volontira, a gotovo sve fotografije na društvenim mrežama i na stranicama Udruge koje prikazuju mozaike, od skice do postavljanja u pločnik, njezine su.

- Nisam ni ja o mozaiku puno znala - kaže Anđela Šćepanović.

image
Tragove svojih ruku u mozaicima Vele Luke ostavili su brojni turisti, ali i domaći volonteri
Anđela Šeparović


- No barba Ante Marinović nas je podučio i nekako iz nas, potpunih amatera, uspio izvući ono najbolje. I stranci su oduševljeni, naravno, te se s puno žara uključuju u posao.

Imamo u Ambalaži jednu prastaru 'giljotinu' kojom režemo kamen i mramor kojeg nabavljamo na sve moguće i nemoguće načine, a dobrim dijelom i 'recikliramo'. Kad netko mijenja kameni ili mramorni pokrov, onda mi uzmemo taj 'otpad', ali svejedno, troškova ima i sve ih je teže pokriti, kaže mlada tajnica Udruge.

Premda su u početku bili, kako se čini, praćeni dozom skepse, Udruga je uspjela u napuštenu tvornicu ambalaže udahnuti neočekivani život, a par stotina metara već postavljenih mozaika demantiraju i najveće sumnjičavce.

Uostalom, slično je bilo i prije više od pedeset godina kad je Vela Luka bila 'okupirana' umjetnicima i filozofima dok su se ulicama europskih gradova valjala posve drugačije, pa i doslovne okupacije i gušenja studentskih nemira.

To je nadrealno, zar ne?

- Znate, to je zapravo nadrealno - kaže Ante Marinović. - Toga ljeta su u Veloj Luci bili ne samo umjetnici nego i mislioci iz Korčulanske filozofske škole.

U isto vrijeme na istom mjestu tu su bili i, recimo, jedan Claude Bellegarde i jedan Yasse Tabutchi, jedan Ivan Picelj i jedan Joko Knežević, a istodobno su gosti Praxisovaca bili i Herbert Marcuse i Erich Fromm, Ernst Bloch i, šta ja znam, Gajo Petrović. To je nadrealno, zar ne?

Sjećam se kao da je bilo jučer kako se Marcuse poslušno povinuje želji francuskog kompozitora Luca Ferrarija koji je napravio performans sa svim tim velikanima, u koji su se uklopili i 'obični ljudi', ribari...

Marcuse se ko dječarac vrtio tamo, ovamo, kako god mu je Ferrari naređivao...To je bilo nešto nevjerojatno. Nikad neću zaboraviti kako je odjeknula vijest da su sovjetski tenkovi ušli u Prag, a tu je u Veloj Luci bio Čeh, jedan od tada najutjecajnijih povjesničara umjetnosti i kritičara, Miroslav Mičko i kako je, nesretnik, pokušavao s radija čuti što se dešava u njegovoj zemlji, prisjeća se Marinović.

image
Akademski kipar Ante Marinović kraj spomen-mozaika na veliki susret umjetnika iz 1968.
Anđela Šeparović


Premda priča o ljetu 1968. u Veloj Luci svojim karakterom i širinom nadilazi mogućnosti njezine plošne, dnevne interpretacije, njezin neobičan nastavak, onaj koji se zove 'luka mozaika', ima potencijal odavanja prave počasti tome vremenu. Dakako, ponajviše stoga što luka mozaika teče prema naprijed, poštujući sliku luke u retrovizoru, ali stremeći budućem zajedništvu tisuća ljudi i njihovih kamenčića utkanih u tlo Korčule i Vele Luke.

Drugovi i umjetnici

Ideja o osnivanju umjetničkih manifestacija u Veloj Luci pod nazivom Međunarodni susreti likovnih umjetnika potekla je od Petra Omčikusa (1926. - 2019.) i Kose Bokšan (1925. - 2009.), supružnika i umjetnika koji su živjeli u Parizu, a ljeti dolazili u uvalu Plitvine. Zamisao se temeljila na potrebi stvaranja novih odnosa i pristupa stvaralaštvu kroz kolektivni rad, stvaranje aktivnog odnosa umjetnika i publike, s ciljem upoznavanja i zbližavanja umjetnika tadašnjeg istoka i zapada. U ljeto 1967. godine Petar Omčikus i Kosa Bokšan iznijeli su tadašnjim 'drugovima' zamisao o organiziranju susreta te su Velolučani ideju prihvatili i čak sami podnosili financijski teret Susreta želeći da Vela Luka postane eksperimentalni umjetnički centar. Na susretu je 1968. sudjelovalo 29 stranih i domaćih umjetnika, jedan glazbenik i osam kritičara, dva strana novinara i dopisnici brojnih domaćih listova. Naravno, i Slobodne Dalmacije...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. veljača 2023 14:21