ŽivotDajmo im besplatni broj

'Ljudi silno pate i ne vide izlaz, a svaka topla riječ može olakšati': u blagdansko vrijeme raste broj psihijatrijskih intervencija, pričali smo s predsjednikom udruge 'Životna linija' o važnoj temi

Piše Eda Vujević
11. prosinac 2019. - 10:36

Blagdansko vrijeme koje je pred nama za ljude sklone depresiji je čest povod da se još više povuku u sebe i da im se osjećaj usamljenost još više pojača, jer im se čini da su svi oko njih sretni, veseli i zadovoljni, što može dovesti i do kobnog zaključka kako je njihov život besmislen.

Zbog toga su tijekom božićno-novogodišnjih blagdana u mnogim zemljama bilježi pojačan broj psihijatrijskih intervencija, pa i samoubojstava. Jedan broj onih koji inače imaju depresivne smetnje, koji su usamljeni, stariji, bolešljivi, siromašni često ne izdrže pritisak koji donosi blagdanska i postblagdanska depresija, te posegnu i za suicidom. Od svih suicidalnih osoba, oko 80 posto se regrutira u već postojećem depresivnom poremećaju.

Udruga “Životna linija” posljednjih nekoliko mjeseci nastoji prikupiti sredstva kako bi osnovali besplatnu telefonsku SOS liniju namijenjenu onima koji razmišljaju o samoubojstvu. Tin Pongrac, 41-godišnji osnivač i predsjednik te udruge, povjesničar je po struci koji i sam nastoji doznati više o ovoj teškoj temi te se dodatno obrazovati.

Sada se obrazujem za grupnog analitičara na Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Edukacija iz grupne analize, tj. analitičke grupne psihoterapije, mnogo mi pomaže u svakodnevnom životu, u braku, kao i u odgoju svoje kćeri, koja sada ima osam i pol godina. Svakome bih preporučio obrazovanje iz područja psihoanalize, jer ono daje uvid u nesvjesni dio ljudske psihe i pomaže nam razumjeti različitost ljudskih osobnosti, što je osobito korisno za društvena i humanistička zanimanja.

Sustavno oglašavanje

Namjeravate ponovno pokrenuti SOS liniju za ljude koji imaju suicidalne namjere. Kako doživljavate činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji nijedna takva besplatna linija?

– Postoji, doduše, Centar za krizna stanja i prevenciju suicida u sklopu KBC-a Zagreb, s dežurnom linijom, no taj centar nema besplatni broj 0800, nego obični fiksni telefonski broj 01 2376 470, koji je razmjerno teško pamtljiv. Dodatni je problem to što njihov broj nije sustavno oglašavan, tako da suicidalnim osobama nije lako doznati za njega. Naša udruga smatra kako bi linija za suicidalne osobe morala imati broj koji je besplatan, a koji je vezan na broj 0800, koji je lako pamtljiv kako bi se osobe mogle sjetiti tog broja čak i u najtežim trenucima, i da treba biti sustavno oglašavan po cijeloj Hrvatskoj. Pri tome mislimo na oglašavanje na televizijskim i radijskim postajama, velikim plakatima i svim ostalim učinkovitim načinima. Osobito bi važno bilo postavljanje informacija o tom broju na kritičnim lokacijama poput mostova i željezničkih prijelaza, što je praksa u svijetu.

Što je zapravo potrebno da bi “Životna linija” postigla otvoriti takvu liniju? Je li u pitanju samo novac?

– Kako bi se ostvarilo spomenuto široko oglašavanje telefonskog broja, potrebna su znatna financijska sredstva. Naravno, umjesto novca moglo bi nam poslužiti i besplatno oglašavanje, kao i olakšice pri plaćanju telefonskog računa. Naime, telekomunikacijske kompanije u pravilu naplaćuju udrugama trošak minuta broja 0800 čak i kad je to broj za besplatnu pomoć, jednako kao da se radi o službi za korisnike poduzeća koja posluju po komercijalnom načelu. Nadalje, dobro bi nam došla svaka potpora medija, jer je ona bitna za širenje informacije o tome da broj postoji.

Što vas motivira na takav angažman? To je mučna tema...

– Osobno me motivira želja za pomaganjem ljudima, što mi daje smisao i ispunjava me zadovoljstvom. Prevencija suicida područje je gdje se doslovno može nekoj osobi spasiti život, što je inače rezervirano samo za specifične struke poput kirurga. Suicidalnoj osobi svaka topla riječ može ojačati nadu i time omogućiti nastavak života. Kao čovjek susreo sam se s izrazito mračnim situacijama tijekom života i ponekad se suicid nametao kao rješenje, što je normalna pojava. Naime, prema statistikama velik dio populacije barem jednom u životu pomišlja na suicid. Ipak, izrazito je važno naglasiti da suicid nikada nije rješenje. Potrebno je ne odlučiti se na izvršenje suicida jer svaki problem u životu s vremenom možemo riješiti, a suicidom trajno isključujemo mogućnost bilo kakvog uspješnog rješenja.

Vaša je udruga prije nekoliko godina imala SOS liniju. Zašto ste je ugasili?

– Linija je uspješno djelovala tijekom dvije godine, imali smo lako pamtljiv broj 0800 123 123 i široko smo oglašavali liniju, čak i na velikim jumbo plakatima te u raznim medijima. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava morali smo je ugasiti. Nikada nismo odustali od nade u njezino ponovno pokretanje.

Je li potrebno posebno znanje za rad s potencijalnim samoubojicama? Sumnjam da je to posao koji se može ne “donijeti kući”...

– Za rad sa suicidalnim osobama potrebna je edukacija. Ipak, najvažnije je da je osoba koja s njima komunicira empatična, tj. suosjećajna, jer joj bez toga nikakvo obrazovanje ne može koristiti. Za nošenje s takvim poslom uspješno se koristi metoda supervizije. Riječ je o postupku pri kojem osobe koje rade na emocionalno iscrpljujućim poslovima imaju priliku s vremena na vrijeme razgovarati s psihoterapeutom i proraditi osjećaje koji ih muče. Dobrom supervizijom moguće je postići okružje u kojem pomagači nemaju negativne posljedice pri radu sa suicidalnim osobama. Dapače, pomagači zbog prorade svojih osjećaja ostvaruju i vlastiti napredak u smislu emocionalne zrelosti. Općenito se može reći kako je svaka prorada negativnih osjećaja bolja nego njihov potpuni izostanak. Naime, proradom se krećemo u smjeru zrelosti, dok tobožnjom zaštićenošću uopće ne napredujemo.

Gala večere i koncerti

Na koji način planirate prikupiti sredstva za financiranje SOS linije? Nailazite li na predrasude mogućih sponzora?

– Sredstva namjeravamo prikupljati godišnjim gala večerima i koncertima za širenje svijesti o problemu suicida i depresije, nazvanima Depressiegala, kao i na sve ostale načine koji se pokažu. Doista postoje predrasude među nekim sponzorima jer suicid nije laka tema. Ipak, mislimo da upravo zbog ozbiljnosti i težine te teme bavljenje njome ima duboki smisao. Neki ljudi radije ne žele slušati o samoubojstvima, ali postoje i emocionalno kvalitetni ljudi koji to žele. Dapače, mnogo nam znači podrška suosjećajnih ljudi kojima je stalo do spašavanja ljudskih života.

Jesu li stručnjaci – psiholozi, psihijatri – voljni besplatno vam se pridružiti? Oni često vole misliti da su nezamjenjivi...

– Mnogi stručnjaci spremni su nam besplatno pomoći. Vrlo smo ponosni na stvaranje mreže ponajboljih stručnjaka – psihologa, psihijatara, psihoterapeuta i ostalih – koji imaju primjerenu empatiju i kojima je istinski stalo do pomaganja osobama koje prolaze kroz teške situacije. Riječ je o stručnjacima koji osim vrhunskog obrazovanja posjeduju i praktično iskustvo s pomaganjem, a često su i vodeći u svojim strukama. Zbog te mreže stručnjaka uvijek možemo osobama koje se obrate našoj udruzi savjetovati kojim je smjerom najbolje ići u rješavanju problema, psihoterapijom, lijekovima, uključivanjem u grupe potpore ili nekako drugačije.

Iz dosadašnjeg iskustva, što vam se čini – zašto se ljudi najčešće žele ubiti? Zašto se ubijaju mladi ljudi, oni na samom startu života?

– Ljudi se, prema našem iskustvu, najčešće žele ubiti jer silno pate i u određenom trenutku ne vide izlaz iz svoje patnje. Važna je poruka da izlaz uvijek postoji i upravo je prema širenju te poruke i pronalaženju adekvatnog izlaza usmjereno djelovanje naše udruge. Mladi se ljudi također mogu naći u neizdrživim emocionalnim situacijama u kojima ne vide drugi izlaz. Dakako, samoubojstvo je tragičan čin i društvo mora poduzeti sve što je moguće kako bi spomenute osobe uvidjele da postoji drugi izlaz, čime bi se spasili mnogi životi.

#SAMOUBOJSTVO#SUICID#POMOć#žIVOTNA LINIJA