U korovima ima više fitokemikalija nego u kultiviranim biljkama, a one ih čine hranjivima i ljekovitima. Polifenoli, vitamini i minerali čuvaju naše stanice i sprečavaju bolesti, stoga razmislite hoćete li bacati korov koji se toliko trudimo iskorijeniti.
Na Zemlji postoji oko 30.000 biljnih vrsta koje nazivamo korovom. Mnoge od njih su zapostavljene, a mnoge nepravedno doživljavamo kao "neprijatelje", pa čak i neke koje su jestive i ljekovite, a takvih je oko 800 vrsta. Prije nego što je čovjek prešao na poljoprivredu i sjedilački način života, mnoge su nam samonikle biljke bile hrana i lijek, a kada smo se prije oko 12.000 godina okrenuli obrađivanju zemlje, počeli smo se boriti protiv tog bilja koje smo vidjeli kao smetnju usjevima, piše Živim.
- Korov je zapravo svojevoljna odrednica kojom su ljudi obuhvatili biljne vrste koje ometaju uzgoj poljoprivrednih kultura, uz predodžbu da njihov pelud izaziva alergije, da su neke od njih otrovne i da ih treba uništavati - kaže Slavica Dodig, autorica knjige "Spoznaje o jestivim korovima" (izdavač Udruga Bonus). No, velika je šteta samo tako otpisati golemu skupinu biljnih vrsta jer mnoge od njih mogu čovjeku biti itekako korisne.
Čudesne biljke
- Korovi su čudesne samonikle biljke koje pridonose bioraznolikosti područja na kojem rastu. Svojstva koja danas posjeduju odraz su njihovih nastojanja da opstanu u borbi s čovjekom koji ih već tisućama godina postupno uništava jer ometaju rast i razvoj kultiviranih i čovjeku korisnijih usjeva. Možemo se diviti toj njihovoj snazi. Poznato je da sadrže brojne fitokemikalije, tj. specijalizirane biljne metabolite, kojih u korovima ima u većim količinama nego u kultiviranim biljkama. Te ih fitokemikalije čine hranjivima i ljekovitima za čovjeka, a samo neke i otrovnima (primjerice, rosulju i velebilje). Nutritivna svojstva imaju, na primjer, proteini, aminokiseline, masne kiseline i šećeri u njihovu sastavu, a ljekovita svojstva imaju polifenoli koji sprečavaju oštećenje staničnih proteina i lipida uzrokovanih djelovanjem slobodnih radikala. Štoviše, polifenoli mogu potencijalno pozitivno djelovati na prevenciju kroničnih upalnih bolesti, osobito srčano-krvožilnih i karcinoma, a time i na usporavanje starenja. Dakako, pozitivan učinak imaju i ostale tvari, poput minerala i vitamina - sažela je korisna djelovanja korova naša sugovornica, dr. sc. medicinske biokemije koja je u karijeri, među ostalim, predavala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a dugi je niz godina vodila Odjel za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak te je s tog mjesta i otišla u mirovinu.
Proteini, enzimi, vlakna
Od onih osamstotinjak jestivih vrsta korova, ističe koprivu, lobodu, medvjeđi luk i portulak kao vrste koje se odlikuju većim sadržajem proteina, naravno među onima koje rastu u našim krajevima. Osim toga, sadrže enzime, višestruko nezasićene masne kiseline i vlakna. Općenito, korovi sadrže različite minerale i vitamine. Jedni se za obroke pripremaju kuhanjem, a drugi se jedu u salatama ili kao dodatak svježim gustim napicima (smoothie). Upravo te napitke obogaćene zelenim dijelovima biljaka mnoge osobe smatraju energetskim napicima jer ubrzo nakon konzumiranja osjetno podižu energiju organizma. Jedno od pravila glasi: gorke korove treba prije pripremanja ostaviti u vodi 30 minuta kako bi izgubili gorčinu.
Kao jednu od najzapostavljenijih vrsta jestivih korova Slavica Dodig navodi već spomenuti portulak (tušt). To je, kaže, izdržljiva biljka koja uspijeva i na tlima lošije kvalitete, otporna je i na niske i na visoke temperature te na sušu. Raste veoma brzo, a što se više bere, više se razraste. Sadrži ugljikohidrate, proteine, vitamine A i C, natrij, kalij, željezo, magnezij, fosfor, mangan, selen, cink, kalcij, bakar, omega-3 masne kiseline, fenilalanin, triptofan, kvercetin, biofenole i flavonoid kempferol. Njegovi masni zeleni listovi mogu se dodati salatama, napicima, juhama, varivima, kajgani ili tijestu za palačinke.
Nužna termička obrada
Ni na alergenske korove ne treba gledati samo kao na napadače. Kod nas su najčešće alergenske vrste korova ambrozija (limundžik), pelin, kiselica, maslačak i trputac, a obalnom području Hrvatske svojstvena je crkvina.
- Zanimljivim se može činiti što se i alergenski korovi s malim alergeničnim potencijalom mogu naći na jelovniku. To su, primjerice, kopriva, maslačak i kiselica, a od nekih se rade začini i likeri (pelin). Pritom se moraju brati mladi listovi, svakako prije cvatnje i samo biljke koje uspijevaju na livadama i u vrtovima daleko od prometnica i drugih zagađivača te koje nisu tretirane herbicidima. Danas se čak i mladi listovi ambrozije, nakon što se blanširaju, upotrebljavaju kao dodatak jelu, pa možemo pripremiti, recimo, slanu pitu (quiche) s ambrozijom - kaže Slavica Dodig i podsjeća da je ambrozija u svojoj pradomovini, Sjevernoj Americi, u pretkolumbovsko vrijeme uzgajana zbog korisnih svojstava. Starosjedioci su svježe sjemenke jeli ili su od njih radili ulje koje je po kvaliteti usporedivo sa sojinim uljem, dok su osušene sjemenke mljeli u brašno. Pripravke ambrozije upotrebljavali su za liječenje rana. Zimi je ambrozija, koja može narasti u visinu do 150 centimetara, bila hrana za brojne životinje (voluharice, zebe, golubove, češljugare, žune, ovce...) jer bi joj vrhovi često virili iznad snježne površine.
Ambrozija može biti i korisna
- Ambrozija je u Europu stigla s prvim prekooceanskim putnicima i robnim pošiljkama. Širila se brzo jer nije imala prirodnog neprijatelja kao u pradomovini, koji bi usporio ili obuzdao njeno invazivno širenje na novim staništima. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1941. godine - objašnjava naša sugovornica.
- Pokazalo se da pelud ambrozije sakupljen uz prometne ceste ima izraženiju alergeničnost od peluda iz ruralnih sredina. Danas se zna da ambrozija može pomoći u uklanjanju otrovnih teških metala, poput olova, iz industrijskog otpada, čime se poboljšava kvaliteta tla. Te biljke pune otrova ne smije se kompostirati, nego ih treba spaliti.
Poznato je da alergije na pelud korova mogu imati vrlo jake simptome i trajati mjesecima, a nerijetko su povezane i s osjetljivošću na druge biljke. Postoji križna reaktivnost između nekih molekula peluda ambrozije i peluda drugih biljnih vrsta (npr. čempresa, breze, pelina, suncokreta, maslačka, zlatnice), a posljedica je pojava respiratornih alergijskih simptoma.
Treba znati što je jestivo
- Neki pacijenti preosjetljivi na pelud ambrozije iskuse simptome alergije ako jedu neko voće, povrće ili orašaste plodove. Primjerice, oralni alergijski sindrom mogu imati ako jedu dinju, lubenicu, bananu, sirovi krastavac ili sjemenke suncokreta. Nutritivna alergijska reakcija može se spriječiti ako se te namirnice termički obrade ili im se, primjerice u napitku, promijeni kiselost dodatkom limuna ili naranče, tada su reakcije blage. Međutim, neke osobe preosjetljive na ambroziju mogu imati teže reakcije nakon što piju čajeve cvijeta kamilice, zlatnice, stolisnika i nevena - upozorava Slavica Dodig i ističe na što bismo općenito trebali paziti kada konzumiramo korov ili pripravke od njega.
- Ne smijemo ga brati uz ceste, zagađivače i ako postoji sumnja na primjenu herbicida. Svi koji žele posegnuti za samoniklim biljkama moraju se pridržavati osnovnog pravila od kojeg se ne odstupa: nikada se ne smije konzumirati nijedna biljka dok nije identificirana kao jestiva vrsta - naglašava.
Tri recepta: od napitka do pravog ručka
Napitak s maslačkom i kiselicom
Sastojci: 2 šalice kokosova mlijeka, 1 list kelja, 10 listova mladog maslačka, 2 lista kiselice, 1 mango, sok od pola limuna, 1 žlica svježeg đumbira, 1/4 žličice kurkume. Sve pomiješati u blenderu.
Portulak s jajima
Sastojci: 4 jaja, 1 šalica mladih izdanaka portulaka, 1 jušna žlica suncokretova ulja, sol po ukusu.
Priprema: Mlade izdanke portulaka narezati, preliti kipućom vodom, ostaviti da odstoje pet minuta pa dobro ocijediti. Na ulje dodati ocijeđeni portulak, lagano pirjati dok ne omekša, najdulje pet minuta. Jaja posoliti, umutiti, preliti preko omekšalog portulaka i peći na tavi dok ne budu gotova.
Savijača od koprive i krumpira
Sastojci: 3 lista kore za savijaču bez jaja, 1/2 šalice listova koprive, 2 do 3 glavice luka, 1 kg krumpira narezanog na kockice.
Priprema: Koprivu ostaviti da stoji u hladnoj vodi 30 minuta, ocijediti, zaliti vrelom vodom i prokuhati tri minute. Krumpir skuhati u slanoj vodi. Nasjeckani luk pirjati na ulju, lagano podlijevati vodom dok ne dobije lijepu rumenu boju. Pomiješati krumpir s pirjanim lukom, posoliti i popapriti. Lagano promiješati. Svaku koru namazati uljem, nadjenuti nadjevom i zamotati te je premazati mješavinom ulja i vode. Peći oko 25 minuta na 190 do 200 °C da porumeni, piše Živim.