Zatoplilo je, zmije su vani, a neki ih susreću svaki dan. Evo kako ih izbjeći, a i što raditi kad vas ugrizu

S temperaturama u termometru debelo iznad 20 stupnjeva sve su češće vijesti o susretima s zmijama u prirodi. Susret je to najčešće neželjen, ali ne treba gubiti glavu, samo je važno slijediti pravila ponašanja, pogotovo ako dođe do ugriza.

Evo što nas podučava Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Zmije su životinje iz skupine gmazova. Poikilotermne su, što znači da ne mogu regulirati tjelesnu temperaturu na način kao što to rade ljudi, već ona najčešće odgovara temperaturi okoliša. Najviše im odgovara temperatura od 24°C do 28°C. Stoga, prilikom odabira za njih povoljnih staništa, moraju osigurati dostupnost sunčeve energije za podizanje svoje tjelesne temperature ili hlada za spuštanje temperature, što je razlog da ih nalazimo na mjestima gdje mogu mijenjati svoj položaj kako bi se ugrijale na osunčanim, svijetlim mjestima s hladom u blizini.

Na području Hrvatske obitava 15 vrsta zmija, a samo tri su otrovnice. No, važno je napomenuti da je 12 vrsta strogo zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode zbog čega je zabranjeno ozljeđivati ih, ubijati, uznemiravati i hvatati ili ih držati u zatočeništvu.

Iako zmije, kod mnogih ljudi izazivaju strah i nelagodu, one su korisne životinje jer su im primjerice glodavci koji se nalaze oko kuća hrana, te na taj način drže njihov broj pod kontrolom. Hrane se i žabama, gušterima, drugim zmijama, pticama i njihovim jajima, malim sisavcima, ribama, kukcima i drugim beskralježnjacima. Otrovni aparat zmija otrovnica je građen od otrovne žlijezde, izvodnih kanala i otrovnih zubi. Otrovne žlijezde su modificirane žlijezde slinovnice. Danas je funkcija žlijezde slinovnice stvaranje zmijskog otrova koji imobilizira, ubija i probavlja svoj plijen, ali služi i u obrani od predatora.

Zmije otrovnice u Hrvatskoj

U Hrvatskoj obitavaju tri zmije otrovnice iz porodice ljutica (Viperidae): poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursinii). Sve tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica).

Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta se gotovo uvijek nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili "cik-cak", a ide od glave do vrha repa. Dolazi na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.

Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 cm, samo izuzetno do 90 cm i također ima "cik-cak" liniju uzduž tijela koja je ponekad izlomljena, blijeda ili čak nedostaje.

Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Svijetlosive do smećkaste ili crvenkaste su obojenosti, ali često se mogu naći i potpuno crni (melanistički) primjerci.

Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) dolazi već na 900 metara nad morem.

Izgledom nalikuje riđovki, ali je manja – naraste do 50 cm. U Hrvatskoj su poznate izolirane populacije, počevši od južnog Velebita, Lisac i Visibaba u Lici, Poštak, Dinara, Troglav i Kamešnica.

Također, u Hrvatskoj obitavaju i dvije slabo otrovne zmije tzv. poluotrovnice – zmajur (Malpolon insignitus) koji je sive crvenkastosmeđe, maslinaste ili crnkaste boje, uglavnom jednolično obojen, s velikim očima i istaknutim nadočnim pločicama ("obrvama"). To je velika zmija i do dva metra, a ako je pokušavamo uloviti, glasno sikće. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Druga je dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), sličnog areala, najčešće je sivkasta ili smećkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona. Poluotrovnice, imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov. Nakon ugriza zmajura nastaje samo blaža lokalna reakcija s bolom na mjestu ugriza.

Iako crnokrpica ima otrovan ugriz, zbog malih usta ne može iskoristiti svoje otrovne zube, pa je klinička slika ista kao i nakon ugriza zmajura. No, i u slučaju njihova ugriza preporuča se odlazak liječniku radi čišćenja rane i dopunske doze cjepiva protiv tetanusa, ako je prošlo više od pet godina od prethodnog cijepljenja.

Otrovi poskoka i riđovke su pretežito hemotoksični jer izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično.

Prevencija ugriza zmija

Zbog visokih temperatura i nedostatka vode, a i zbog glodavaca i ostalih životinja kojima se hrane, a koji se nalaze oko kuća u dvorištima, zmijama okućnice postaju odgovarajuće stanište gdje dolaze potražiti hranu, vodu i zaklon.

Ako primijetimo zmije u dvorištima, potrebno je ukloniti mjesta koje zmije koriste kao zaklone (nakupine kamenja ili različitih predmeta, naslaganih suhih grana, drva i sl,.) te redovito kositi. Također, potrebno je zatvoriti pukotine i rupe kroz koje zmije mogu ući u stambene objekte, garaže ili podrume.

Pojedincima predstavlja izazov loviti i ubijati zmije, no to je kažnjivo, jer se radi o uznemiravanju zaštićenih vrsta. Ujedno, pokušaj hvatanja zmije je i opasna radnja koja može uzrokovati i ugriz zmije. Čak i fotografiranje iz neposredne blizine može zmiju potaknuti da zauzme obrambeni položaj i ugrize.

Ako se nalazimo na područjima i staništima gdje zmije uobičajeno obitavaju, potrebno je poduzeti mjere opreza, što podrazumijeva odgovarajuće ponašanje i odijevanje u prirodi. Preporuča se nošenje odgovarajuće obuće koja štiti nogu od ugriza (ne hodajte bosi ili u ljetnim sandalama), nošenje dugih hlača, čarapa i majica dugih rukava, obratiti pažnju na mjesta gdje se krećete, po mogućnosti hodajte po stazama, a izbjegavajte područja izvan staza. Zmije osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa će se u većini slučajeva maknuti s našeg puta prije nego ih i zamijetimo. Primjerice, pri branju šparoga ili drugih plodova uputno je nositi rukavice i treba koristiti štap kojim možemo provjeriti područje gdje se krećemo, a ujedno ćemo povremenim lupkanjem o tlo zmiju na vrijeme upozorili na naš dolazak.

Potrebno je paziti da se ne staje na nepregledna mjesta i ne dodiruje rukama i treba provjeriti mjesto na kojemu ćemo sjediti. Ako se penjemo po stijenama, također se preporuča provjeriti da nema prisutnosti zmija. U jesen, kada padaju ljetne temperature treba obratiti pažnju na grane drveća i grmova pokraj kojih prolazimo zbog poskoka koji se u tom razdoblju sunčaju na njima.

Ako dođe do susreta sa zmijom, zmije ne treba dirati, uznemiravati, niti ih se smije ubijati već ih treba zaobići. Ugrizi zmija se događaju u situacijama, kada ljudi dođu u direktni kontakt sa zmijom, koja se tada obrambeno ponaša. Postoje takozvani suhi ugrizi kod kojih zmija ne ispušta otrov.

Podaci o ugrizima zmija

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu dogodi oko 5.4 milijuna ugriza zmija, a od toga čak do 2.7 milijuna slučajeva rezultira otrovanjem. Oko 81 000 do 138 000 ljudi u svijetu umre svake godine od posljedica ugriza zmija, a prisutno je čak do 3 puta više amputacija i drugih oblika invaliditeta kao posljedica ugriza. Većina ovih pojava događa se u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.

Iako su na području Europe, ugrizi zmija su relativno rijetke pojave, mogu biti životno ugrožavajući. Ugrizi zmija se sve više događaju pri rekreacijskim i turističkim aktivnostima u ruralnim područjima. Poljoprivredne aktivnosti ne vežu se više za ugrize zmija u Europi zbog uvođenja mehanizacije i strojeva.

U trinaestogodišnjem periodu od početka 2000. godine do kraja 2012. godine, u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu liječeno je ukupno 54 bolesnika radi zmijskog ugriza. 70% svih pacijenata bilo je muškoga spola. Najviše ugriza dogodilo se u periodu od travnja do kolovoza, s vrhuncem u lipnju. Bolesnici su bili u dobi od 18 mjeseci do 73 godine, prosječno 35 godina stari. Među ovim pacijentima nije bilo smrtnih slučajeva.

U razdoblju od 2017. do 2021. godine broj osoba kod kojih je kao glavni uzrok hospitalizacije bio zabilježen toksični učinak zmijskog otrova iznosio je 127. Od toga je najveći broj ugriza bio zabilježen 2018. godine (40 ugriza), a tijekom 2021. zabilježeno je 24 ugriza zmije.

U periodu od 2005. do 2019. godine identificirana su 3 smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj i to 2006., 2007. i 2013. godine. Dvije osobe su bile starije životne dobi (69 i 80 godina starosti), dok je jedna preminula osoba bila stara svega mjesec dana, a dvije od tri umrle osobe bile su muškog spola. Županije u kojima su se dogodili slučajevi ugriza zmije bile su: Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Ličko-senjska županija.

Što ako dođe do ugriza?

Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje se mora odmah liječiti. Ako je došlo do ugriza bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu.

Ako smo prepoznali da se radi o nekoj u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugriženu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć na brojeve 94 ili 112, radi primanja antidota.

Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana, kako bi se onemogućilo pokretanje što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje.

Skinite prstenje i satove prije nego dođe do oticanja ekstremiteta.

Pokrijte mjesto ugriza čistom, suhom oblogom.

Označite rub otekline na koži.

NE činite ništa od sljedećeg:

Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.

Nemojte primijeniti ​​podvezivanje jer sprječava protok krvi i može uzrokovati nekrozu.

Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.

Ne pokušavajte isisati otrov.

Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.

Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.

Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).

Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.

Ne pokušavajte zmiju uhvatiti, jer točna determinacija vrste nije potrebna, liječnici dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.