Ne da se riječima opisati radost kada roditelj shvati kako je njegovoj bebi izniknuo prvi zubić. Zapisuje se datum, "udaraju" se fotografije, ušuškaju se uspomene. Do dana kada dijete ne dođe, širom rastvorenih očiju, i kaže kako mu se klima zubić.
Sjetite se na koji vam je način izvađen zubić. Jesu li ga vezivali končićem, jeste li ga jezikom ljuljali i okretali dok nije ispao sam, je li ga mama obuhvatila krpicom i povukla naglo? Koliko je onih među vama kojima je mliječni zub izvadio stomatolog?
Ima li za tim uopće potrebe pitali smo mr. sc. Natašu Radica, specijalisticu ortodoncije.
- Mliječni zubi počinju nicati sa prosječno šest mjeseci starosti i do druge godine niknu svi. Bez obzira na to što će ispasti i biti zamijenjeni stalnim zubima, o njima moramo voditi brigu jer nam: omogućuju hranjenje, pravilan govor, ali i čuvaju mjesto za stalne zube koji onda niču na pravome mjestu. Mliječni zubi moraju se obavezno prati i popravljati kod stomatologa - iskoristila je stomatologinja priliku da nas dodatno educira.
Prvi trajni kutnjak
- Trajni zubi počinju nicati sa prosječno šest godina, a prvi zub koji se pojavi prvi je trajni kutnjak ili "šestica" koja niče na kraju – nakon svih mliječnih zuba. Do četrnaeste godine uglavnom niknu svi zubi - kazuje nam.
Pa tada doznajemo kako trajni zubi imaju svoj folikul koja resorbira korijen mliječnoga zuba, pa samim time skraćuje zubić i potiskuje ga prema vani. On se tada klima i ispada. Najčešće bez problema i bezbolno.
No, može se zakomplicirati situacija, tada će vam usluge stomatologa biti nužne, a to je kada trajni zub krene rasti u krivo, najčešće zbog prijašnje upale mliječnoga zuba, tada onaj stalni "promaši" zubić privremeni i nikne tamo gdje ima manji otpor. To nije često, ali se događa.
Dakle, tada stomatolog mora izvaditi mliječni zub.
Djeci se daje anestezija, ali ne onakva kakvu viđate u američkim filmovima. Za tako što bi svaka ordinacija trebala imati licenciranog anesteziologa.
Kod djece s poteškoćama
U Republici Hrvatskoj se može odraditi popravljanje/vađenje zubiju u općoj anesteziji, no to se radi kod djece s posebnim potrebama, s teškoćama u razvoju.
Zanimalo nas je kad smo već "razbili" jednu predrasudu o "nebitnosti" mliječnih zubiju, da nam dr. Radica pomogne razjasniti još jednu - trebaju li se vaditi umnjaci?
- Treći kutnjaci, poznatiji kao umnjaci, posljednji su zubi koji niču u zubnom nizu, obično između 17. i 25. godine. Danas često nedostaju i smatra se da je to posljedica evolucije. S obzirom na to da se način prehrane evolucijski promijenio, jer jedemo mekšu i kuhanu hranu, dolazi do smanjenja broja zuba.
Danas se nedostatak umnjaka ne smatra ortodontskom anomalijom, za razliku od nedostatka ostalih zuba - odmah će "u glavu" ortodontkinja..
Pri izrastanju umnjaci mogu izazvati bol u području nicanja, najčešće zbog nepovoljnog položaja dolazi do upale zubnog mesa oko izraslog dijela krune umnjaka. Zbog tih čestih problema postavlja se pitanje moraju li se svi umnjaci vaditi bez obzira na (ne)postojanje simptoma.
- Općenito se smatra da umnjak koji ne daje simptome poput boli, nemogućnosti otvaranja usta, otekline ili temperature, nije indikacija za vađenje. U slučaju postojanja takvih simptoma, pogotovo ako se ponavljaju, opravdana je kirurška intervencija.
Osim toga, ako postoji opasnost od nastanka karijesa susjednog zuba zbog nepovoljnog položaja umnjaka ili umnjak kompromitira stabilnost susjednog zuba, svakako ga je uputno izvaditi - kazati će dr. Radica.
Pogrešan stav
Često se misli da se umnjaci moraju vaditi iz ortodontskih razloga kako prije ili poslije terapije ne bi kompromitirali konačan rezultat terapije.
- Taj stav je pogrešan zbog toga što je sila nicanja umnjaka premala kako bi pogurala najčešće 14 zuba ispred sebe. To mišljenje zasniva se na činjenici da se tercijarna kompresija, odnosno gužvanje donjih sjekutića, najčešće javlja između 18. i 24. godine života, i to kod muškaraca.
Naime, donja čeljust raste i nakon 18. godine kada dolazi do uguravanja donjih sjekutića prema unutra. S godinama se povećava preklop donjih sjekutića gornjima te to također potiče uguravanje donjih sjekutića prema unutra. Dokaz za tu tvrdnju je i pojava takvog oblika kompresije kod osoba koje nemaju umnjake ili su im već izvađeni - objasniti će nam.
Bez obzira na to vade li se umnjaci ambulantno ili u kirurškoj sali, pacijentima se savjetuje da obvezno nešto pojedu prije samoga zahvata. Rendgenska je slika također esencijalna kako bi se izborom odgovarajuće tehnike vađenja rizik od komplikacija smanjio na minimum. Danas se zahtijeva CBCT snimka da bi se mogao vidjeti točan položaj umnjaka.
Nakon zahvata, pacijent ne smije ispirati usnu šupljinu, piti vruće napitke ili konzumirati zrnatu hranu, a sljedećih nekoliko dana savjetuje se izbjegavanje većih fizičkih napora. Preporučuje se stavljanje hladnih obloga izvana u intervalima ne duljim od 10 minuta, nekoliko puta tijekom dana, kako bi se smanjila oteklina.
Po potrebi, pacijenti mogu uzeti i lijek za ublažavanje bolova prema uputama proizvođača. Oralnu higijenu pak treba održavati uobičajenim četkanjem uz nježne pokrete u blizini rane...