Peptidi su posljednjih godina postali jedna od najčešće spominjanih tema u svijetu sporta, fitnessa i regenerativne medicine, posebno ih se spominje kao lijek i moguće rješenje za bolne tetive, istegnuća, ozljede ligamenata i spor oporavak nakon treninga. Posebno se spominju nazivi poput BPC-157 i TB-500, uz tvrdnje da mogu ubrzati cijeljenje tkiva. No, da objasnimo što je peptid.
U najjednostavnijem smislu, peptid je kratki lanac aminokiselina. Aminokiseline su osnovni gradivni elementi od kojih tijelo stvara proteine, a proteini pak grade i reguliraju veliki dio ljudskog organizma – od mišića i kože do enzima, hormona i kolagena. Kad se dvije ili više aminokiselina spoje takozvanom peptidnom vezom, nastaje peptid. Razlika između peptida i proteina ponajprije je u veličini i složenosti: peptidi su kraći, dok su proteini duži i složenije organizirani lanci aminokiselina.
Njihova važnost proizlazi iz činjenice da mnogi peptidi u organizmu djeluju kao signalne molekule. Oni mogu poslati biološku “poruku” stanici: da pokrene određeni proces, promijeni upalni odgovor, aktivira rast tkiva ili proizvede neku tvar. Upravo zbog toga znanstvenike zanima mogu li se sintetski proizvedeni peptidi iskoristiti za usmjeravanje procesa zacjeljivanja nakon ozljede.
To je osobito zanimljivo kod tetiva i ligamenata. Tetive povezuju mišiće s kostima, a ligamenti međusobno povezuju kosti i stabiliziraju zglobove. Riječ je o čvrstim vezivnim tkivima bogatim kolagenom, no njihov je problem relativno slaba prokrvljenost. Zbog toga se neke ozljede sporo oporavljaju, osobito kronične tendinopatije, poput problema s Ahilovom tetivom, patelarnom tetivom koljena ili tetivama ramena i lakta. Kod većih puknuća ligamenata ili tetiva rehabilitacija može trajati mjesecima, a ponekad je potrebna i operacija.
Ideja peptidne terapije jest da bi određene molekule mogle podržati prirodni proces popravka tkiva. U teoriji, one bi mogle utjecati na upalu, potaknuti stvaranje i preoblikovanje kolagena, aktivirati stanice vezivnog tkiva ili pomoći stvaranju novih krvnih žila. To, međutim, ne znači da svaki peptid automatski može izliječiti tetivu ili ligament. Biološki mehanizam koji djeluje u laboratoriju ili kod životinja nije isto što i dokazano učinkovita terapija za čovjeka.
O svemu smo pitali Josipa Vickova, dr. med., specijalizanta ortopedije i traumatologije.
– Peptidi poput BPC-157 i TB-500 posljednjih godina izazivaju sve veći interes u ortopediji zbog mogućeg pozitivnog djelovanja na oporavak ozlijeđenih tkiva. Posebno je zanimljivo da priča o BPC-157 ima i snažnu hrvatsku poveznicu. Njegovo istraživanje poteklo je iz Zagreba, od skupine hrvatskih znanstvenika s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Danas je BPC-157 zanimljiv ortopediji prvenstveno zbog potencijalnog djelovanja na cijeljenje tetiva i ligamenata, stvaranje novih krvnih žila i regeneraciju oštećenog tkiva. Sličan interes postoji za TB-500, kojem se pripisuje uloga u obnovi tkiva i procesima cijeljenja nakon ozljede. Rezultati eksperimentalnih istraživanja djeluju obećavajuće, ali kod oba peptida još nedostaju kvalitetna klinička istraživanja na ljudima koja bi potvrdila koliko su ti učinci izraženi u svakodnevnoj medicinskoj praksi.
Drugačiju priču predstavlja retatrutid, lijek u razvoju koji djeluje na tri hormonska sustava povezana s apetitom i metabolizmom. U kliničkim istraživanjima pokazuje vrlo snažan učinak na smanjenje tjelesne mase, što je posebno zanimljivo i u ortopediji. Manja tjelesna masa znači manje mehaničko opterećenje zglobova, lakše kretanje te često jednostavniju i učinkovitiju rehabilitaciju. Očekuje se da će američka federalna agencija za lijekove odobriti korištenje retatrutida u idućoj godini.
Iako se BPC-157, TB-500 i retatrutid često zajedno spominju pod popularnim nazivom „peptidi“, riječ je o spojevima s vrlo različitim djelovanjem. BPC-157 pritom ostaje posebno zanimljiva hrvatska znanstvena priča, koja je iz istraživanja zaštitnih mehanizama želuca prerasla u područje koje danas privlači veliku pozornost regenerativne i sportske medicine – rekao nam je dr. Josip Vickov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....