Jedna od onih bolesti koje nitko normalan u svom životu ne bi htio dobiti je tromboza. Stotine tisuća ljudi svakodnevno oboli od tromboze, a mnogi od njene posljedice i umru.
Da bi se povećala svijest o njenoj važnosti, Međunarodno društvo za trombozu i hemostazu (ISTH, International Society of Thrombosis and Haemostasis) utemeljilo je 2014. Svjetski dan tromboze i za taj datum obilježavanja odabralo 13. listopada.
Zbog skoro Svjetskog dana tromboze razgovarali smo s dr. Vedranom Burilović, univ. mag. dr. med., specijalisticom transfuzijske medicine, dugogodišnjom voditeljicom Ambulante za poremećaj hemostaze i trombozu KBC-a Split, a ujedno i jednom od najvećih "zaljubljenica" u problematiku ove bolesti.
Što je to tromboza?
- Tromboza je pojava ugrušaka (začepljivanja) u krvnim žilama. Može biti venska i arterijska, ovisno koju žilu začepi. Jedna od najčešćih tromboza je duboka venska tromboza (DVT) donjih udova, no može i gornjih kao i vena zdjelice. Simptomatologija varira od neprepoznate do simptomatske u vidu otoka, crvenila, boli, topline i slabije pokretljivosti uda. Ukoliko se ne liječi i ne prepozna može završiti kao plućna embolija (PE) koja nerijetko zna završiti i smrću.
Simptomi plućne embolije su bol u prsima, otežano i ubrzano disanje, iznenadna kratkoća daha, ubrzan rad srca i iskašljavanje krvi. Također, može zaostati kronična venska insuficijencija sa ili bez posttrombotskog sindroma. Arterijske tromboze se manifestiraju kao infarkt miokarda (srčani udar) i moždani udar (85% su ishemijski moždani udari kao posljedica tromboze ili embolije), kazuje dr. Burilović.
Zašto se Svjetski dan tromboze obilježava baš 13. listopada?
- Taj datum je odabran u čast datuma rođenja njemačkog liječnika Rudolfa Virchowa koji je prvi objasnio patofiziologiju nastanka same bolesti, a koja je poznata pod nazivom "Virchowljeva trijada". Po njoj će do tromboze doći ukoliko se poremeti jedna od slijedeće tri stvari, a to su promjena protoka krvi (zastoj krvi, produljena nepokretnost – ležanje u krevetu, duga vožnja avionom ili automobilom, proširene vene), oštećenje stijenke krvne žile (ozljeda, trauma, upale, uporaba medicinskih uređaja, implantanti...) i promjena u sastavu krvi, tkz. hiperkoagulabilno stanje (trudnoća, hormonalno liječenje – kontracepcija, starija dob, karcinom, pušenje, pretilost, opekline, "gusta krv"...), kazuje dr. Burilović.
Kako se dijagnosticira DVT?
- Potrebno je slijediti nekakav redoslijed: anamneza, klinički pregled, vađenje d-dimera. Ukoliko su oni povišeni, bolesniku se treba uraditi kolor dopler ultrazvuk zahvaćenog uda. Moram napomenuti da negativni d-dimeri ukazuju da bolesnik nema DVT ali da pozitivni ne znače i sigurnu DVT. Naime, mnogi upalni procesi, autoimune bolesti i trudnoća povisuju njegove vrijednosti bez pojave tromboze, kazuje naša sugovornica.
Kako se liječi tromboza?
- Arterijska tromboza se liječi antiagregacijskim lijekovima, izuzev kod osoba koje imaju trombofiliju kad se preferiraju antikoagulansi. Venska tromboza se liječi heparinom, varfarinom i direktnim oralnim antikoagulansima u zavisnosti od kliničke slike, dostupnosti lijekova i procjeni liječnika specijaliste. Naravno, uz nošenje elastične čarape, kazuje dr. Burilović.
Često se od pojave Covid-19 infekcije i cijepljenja protiv SARS CoV2 virusa spominje i testira "trombofilija".
Možete li nam objasniti što je to?
- Trombofilija sama po sebi nije bolest, ona je stanje koje povećava mogućnost za nastanak tromboze. Postoje nasljedna i stečena trombofilija i upravo je ta nasljedna trombofilija u posljednje vrijeme "aktualna" kod nas. Naime, do pojave pandemije gensko testiranje se provodilo puno rjeđe nego li sada i to kod mlađih osoba i trudnica sa većim brojem pobačaja.
Budući da virus SARS CoV2 oštećuje stijenku krvnih žila, a nasljedna trombofilija "nadolijeva ulje na vatru", izrazito se povećao broj tromboziranih bolesnika, time testiranih i novootkrivenih trombofilija. Sada imamo već izrađena cijela rodoslovna stabla pojedinih obitelji, ukazuje na ovu problematiku naša sugovornica.
Je li svaka trombofilija jednako opasna i zahtijeva li trajno liječenje?
- Svaka trombofilija nije jednako opasna niti zahtijeva trajno liječenje. Liječnici koji se bave ovom problematikom (hematolozi, transfuziolozi, vaskularni kirurzi, kardiolozi, radiolozi, ginekolozi) trebaju na osnovu nalaza, trenutne kliničke slike i stanja te anamnestičkih podataka procijeniti vrstu i trajanje terapije. Zapravo bi idealno bilo pristupiti svakom bolesniku individualno i zajednički donijeti zaključak o riziku i terapiji pojedinca, kazuje dr. Burilović.
Kako su onkološki bolesnici, zbog svoje osnovne bolesti i njenog liječenja "idealni" za dobivanje drugih bolesti ili oboljenja, zanimalo nas je, jesu li upravo oni u visokom riziku za pojavu tromboze?
- Jesu, posebice jer sami karcinom, a onda i njegovo liječenje izrazito povećava "gustoću" i zastoj krvi te oštećuje stijenku krvnih žila. Dakle, baš sve tri komponente Virchowljeve trijade su ovdje zastupljene, a upravo se velik broj karcinoma i otkrije nakon što se bolesniku dijagnosticira duboka venska tromboza, kazuje dr. Burilović.
I za kraj....što biste poručili bolesnicima, je li tromboza opasna i kako joj pristupiti?
- Najvažnije je znati svoje stanje, dijagnozu, biti sa svime upoznat, izbjegavati faktore rizika te imati povjerenja u svog liječnika kako bi se pravovremeno moglo reagirati u slučaju pojave simptoma. Naravno, i samu terapiju treba shvatiti ozbiljno, pratiti učinak lijeka i moguće nuspojave. I ono što je najvažnije, treba nastaviti normalno, hrabro i odgovorno živjeti.