Ovo se često prešuti: promjena u tijelu oboljelih od raka može otkriti mnogo više nego što se na prvi pogled čini

Kada se govori o liječenju raka, najviše pažnje gotovo uvijek dobivaju operacije, kemoterapija, zračenje i drugi oblici terapije. No postoji još jedan dio borbe s bolešću koji se često nalazi u drugom planu – očuvanje tjelesne snage.

Onkologinja Cristina Sánchez upozorava da gubitak mišićne mase kod onkoloških pacijenata nije tek estetska ili sporedna posljedica bolesti. Pad mišićne mase može utjecati na fizičku sposobnost, svakodnevno funkcioniranje i sposobnost organizma da podnese napore koji dolaze s liječenjem.

Rak može ubrzati gubitak mišića

Sama bolest može potaknuti procese koji dovode do propadanja mišićnog tkiva. Situacija se dodatno može zakomplicirati kada se osoba zbog umora, boli ili liječenja počne sve manje kretati.

Dulji boravak u bolnici, mirovanje i smanjena tjelesna aktivnost tako mogu stvoriti začarani krug. Što se osoba manje kreće, brže može izgubiti snagu, a kada oslabi, svakodnevne aktivnosti postaju još zahtjevnije.

Vježbanje

Shutterstock

Takvo stanje može posebno teško pasti osobama koje već prolaze kroz zahtjevno onkološko liječenje.

Nije riječ samo o kilogramima

Gubitak tjelesne težine tijekom bolesti često se promatra kroz brojke na vagi, ali kod onkoloških pacijenata važan je i sastav izgubljene mase.

Posebnu pozornost stručnjaci posvećuju mišićima. Njihovo očuvanje povezano je sa sposobnošću osobe da hoda, ustaje, obavlja svakodnevne zadatke i zadrži što veću razinu samostalnosti.

Zbog toga se u sklopu cjelovitog pristupa liječenju sve više govori o prehrani i tjelesnoj aktivnosti kao važnim dijelovima skrbi za pacijenta.

Vježbe snage mogu imati važnu ulogu

Sánchez posebno ističe tjelesnu aktivnost, a kada zdravstveno stanje to dopušta, i vježbe snage.

Naravno, onkološki pacijent ne bi trebao samostalno uvoditi zahtjevan program treninga. Intenzitet i vrsta aktivnosti moraju se prilagoditi dijagnozi, fazi liječenja, trenutnom stanju organizma i mogućnostima pojedinca.

Uz odgovarajući stručni nadzor, cilj nije postići sportske rezultate, nego sačuvati što više funkcionalnosti i mišićne snage.

Takav pristup može pomoći pacijentu da lakše obavlja svakodnevne aktivnosti i ostane fizički aktivan unatoč zahtjevima koje donosi liječenje.

Najveći problem može biti začarani krug neaktivnosti

Umor je jedan od simptoma koji pacijenta lako može navesti da većinu dana provede odmarajući. Međutim, dugotrajno mirovanje može dodatno oslabiti tijelo.

Upravo zato stručnjaci upozoravaju na važnost pronalaženja mjere između odmora koji je potreban organizmu i aktivnosti koja pomaže očuvati funkcionalnost.

Vježbanje

Shutterstock

Pritom ne postoji univerzalan recept. Ono što može biti primjereno jednoj osobi, drugoj može biti prevelik napor. Zato se tjelesna aktivnost tijekom liječenja raka treba planirati individualno i u skladu s preporukama medicinskog tima.

Očuvanje snage dio je šire brige o pacijentu

Briga o mišićnoj masi ne zamjenjuje onkološko liječenje, ali može biti njegov važan prateći dio. Prehrana, kretanje, liječenje osnovne bolesti i praćenje zdravstvenog stanja zajedno čine širu sliku skrbi za pacijenta.

Poruka onkologinje Cristine Sánchez stoga se svodi na važnost gledanja pacijenta u cjelini. Kod liječenja raka nije važno samo kako se bolest liječi, već i kako se tijekom tog procesa očuvati što više snage, pokretljivosti i samostalnosti.

Upravo zato promjene poput naglog slabljenja, gubitka mišića ili sve većih poteškoća pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti ne bi trebalo zanemarivati, nego ih pravodobno spomenuti liječniku koji prati pacijenta.