Moj prvi susret s riječi celijakija počeo je još u djetinjstvu kada sam u prolazu zastala pred upaljenim televizorom na kojem se prikazivala mozaična emisija u kojoj su gosti dobili svu moju pažnju. Naime pričali o tome kako ne mogu praktički ništa jesti. Iako još dijete, ostala sam pod dojmom i pomislila kako je to baš teško i kako ne razumijem kako ti ljudi žive.
Nekoliko godina kasnije, ponovno sam se susrela s ovom riječi samo u drugim okolnostima. Na bolničkom krevetu pedijatrijske bolnice gdje sam nakon tek nedavno dijagnosticiranog dijabetesa tipa 1 dobila još jednu potvrdu – imam celijakiju. Sjećam se flashbacka na prikazanu tv emisiju i svih gosti u studiju koji ništa ne jedu.
Osim što sam tek hvatala konce kako i koju količinu inzulina dati, što jesti, a što i...