Doc. dr. sc. Tomislav Kuliš specijalist je urologije i subspecijalist urološke onkologije na Klinici za urologiju KBC-a Zagreb, voditelj Centra za prostatu i docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U kliničkom radu posebno se bavi rakom prostate te minimalno invazivnom i robotskom kirurgijom. Nositelj je titule FEBU, stručno se usavršavao u europskim centrima i autor je više od 120 znanstvenih radova. Sudjeluje u međunarodnim projektima posvećenima genetici uroloških tumora. Od 2017. godine sudjeluje u radu Povjerenstva Ministarstva zdravstva za rano otkrivanje raka prostate, a bio je i član skupine za izradu hrvatskih kliničkih preporuka za rak prostate.
Muškarci se često smatraju manje sklonima preventivnim pregledima, iako je rano otkrivanje bolesti jedan od najvažnijih preduvjeta uspješnog liječenja. Kakva su Vaša iskustva s odazivom muškaraca na preventivne preglede?
- Tradicionalno se smatra da muškarci sebe doživljavaju kao neuništive i da zato izbjegavaju preventivne preglede. Međutim, naše kliničko iskustvo pokazuje da su svjesni mogućih zdravstvenih problema i važnosti prevencije. Sve češće susrećemo bolesti otkrivene u ranom stadiju zahvaljujući sistematskim pregledima, koji su postali dio zdravstvenih navika zaposlenih muškaraca.
Iskustvo s Posebnim programom ranog otkrivanja raka prostate u Zagrebu također je pokazalo da su muškarci spremni odazvati se pozivu liječnika obiteljske medicine i odrediti vrijednost PSA.
Urološki problemi ne pogađaju samo starije muškarce, nego se s infekcijama, tumorima testisa i poteškoćama s plodnošću susreću i mlađe dobne skupine. Koji su urološki problemi najčešći među mlađim muškarcima i kakve su danas mogućnosti njihova liječenja?
- U mlađih muškaraca češće susrećemo infekcije, tumore testisa i probleme s plodnošću. Iako su tumori testisa i dalje relativno rijetki, bilježimo njihovu sve veću učestalost. Primjećujemo i da nam se muškarci sve češće obraćaju zbog poteškoća s plodnošću.
Na našoj Klinici, u okviru Referentnog centra za andrologiju, raspolažemo brojnim mogućnostima dijagnostike i liječenja. Posebno bih istaknuo mikrokiruršku ekstrakciju spermija iz testikularnog tkiva, odnosno zahvat microTESE, koji danas redovito izvodimo.
Programi organiziranog probira mogu omogućiti ranije otkrivanje raka prostate, ali njihov uspjeh ovisi i o tome hoće li muškarci nakon početnog testiranja nastaviti preporučenu dijagnostičku obradu. Što smo dosad naučili iz Posebnog programa za probir i rano otkrivanje raka prostate?
- Posebni program za probir i rano otkrivanje raka prostate započeo je početkom 2024. godine, a obuhvaća muškarce u Zagrebu u dobi od 55 do 69 godina. Cilj je rano otkriti klinički značajan rak prostate te osigurati kvalitetnu daljnju dijagnostiku i liječenje, uključujući multiparametrijsku magnetsku rezonanciju, ciljane biopsije i odluku multidisciplinarnog konzilija.
Program je pokazao da uključivanje muškaraca putem liječnika obiteljske medicine može biti učinkovito te da bolnički sustav ima kapacitete za njegovu provedbu. Do kraja svibnja 2026. godine prvi test PSA učinilo je 12.479 muškaraca.
Ipak, uočili smo i problem nastavka obrade. Od 1.169 muškaraca s povišenom početnom vrijednošću PSA, ponovljeni nalaz evidentiran je za njih 572, odnosno 49 posto. Razloge još analiziramo, a moguće je da su neki muškarci obradu nastavili izvan programa.
Kod složenih uroloških bolesti i kirurških zahvata iskustvo liječničkog tima i broj izvedenih postupaka mogu značajno utjecati na ishode liječenja. Koliko iskustvo centra utječe na kvalitetu liječenja i trebaju li se složeni zahvati centralizirati?
- U urologiji dobro poznajemo prednosti liječenja u centrima izvrsnosti, gdje veće iskustvo i veći broj liječenih bolesnika mogu pridonijeti boljim ishodima. Neke europske zemlje uvele su certificiranje centara
za pojedine bolesti i složene zahvate, koji se tako izvode samo u ustanovama koje ispunjavaju određene kriterije.
Smatram da bi se složeni dijagnostički i kirurški postupci trebali izvoditi u centrima s velikim iskustvom i dovoljnim brojem bolesnika. Takav je pristup prepoznat i u području rijetkih bolesti, za koje je Europa uspostavila mrežu referentnih centara. Naša je Klinika dio te mreže kao referentni centar za tumore testisa i nadbubrežne žlijezde.
Razmjena znanja s inozemnim kolegama i upoznavanje različitih pristupa liječenju važni su za razvoj struke i unapređenje zdravstvene skrbi. Što su Vam donijela usavršavanja u inozemstvu i gdje je danas hrvatska urologija u usporedbi s europskim centrima?
- Još kao student odlazio sam na kliničke prakse u inozemstvo, a poslije i na stručne posjete europskim bolnicama. Ta su iskustva snažno utjecala na moj profesionalni razvoj. Od svakog kolege i svake bolnice može se mnogo naučiti.
U svakodnevnu praksu nastojim prenijeti dobra organizacijska rješenja te prilagoditi dijagnostičke i terapijske postupke kada prepoznam prednosti drukčijeg pristupa. Takvi su posjeti važni za kontinuirano podizanje kvalitete.
Danas mogu reći da smo, zahvaljujući stručnosti naših timova i tehnološkim ulaganjima, u mnogim područjima dosegnuli razinu vodećih europskih uroloških centara. S kolegama iz inozemstva mogu ravnopravno surađivati i raspravljati, a uvjeren sam da našim bolesnicima možemo pružiti vrhunsku urološku skrb.
Robotska kirurgija postaje sve važniji dio suvremene urologije, osobito u liječenju raka prostate, no njezina se vrijednost procjenjuje prema stvarnim koristima za bolesnike i zdravstveni sustav. Što je robotska kirurgija doista promijenila u urologiji?
- Robotska kirurgija već godinama čini velik dio mojega operacijskog rada, osobito u liječenju raka prostate. Naši kirurški timovi godišnje izvedu gotovo 500 robotskih operacija.
Za bolesnike robotski pristup omogućuje precizno izvođenje zahvata, manji gubitak krvi, manji rizik određenih komplikacija i brži oporavak. Cilj je postići što bolje onkološke i funkcionalne rezultate te omogućiti brži povratak svakodnevnim aktivnostima.
Kirurgu robotski sustav pruža bolju ergonomiju i manje zamaranja, što je posebno važno pri velikom broju zahvata. Za zdravstveni sustav može značiti učinkovitiju organizaciju kirurškog programa, ali liste čekanja ovise i o ukupnim kapacitetima. Robotski pristup nije optimalan za svakog bolesnika, osobito kada postoje brojne sistemske bolesti ili opsežni tumorski procesi koji zahtijevaju složenu kirurgiju.
Umjetna inteligencija i personalizirana medicina otvaraju nove mogućnosti u dijagnostici, odabiru terapije i planiranju kirurških zahvata. Kako će se urologija razvijati uz umjetnu inteligenciju i personaliziranu medicinu?
- Medicina, pa tako i urologija, postaje sve više tehnološki usmjerena i personalizirana. U onkologiji se već razvijaju pristupi liječenju prilagođeni genetskim obilježjima bolesnika i mutacijama u tumorskim stanicama. Od umjetne inteligencije očekujemo napredak u analizi slikovnih pretraga i patohistoloških nalaza, ali i u otkrivanju i razvoju novih lijekova.
Kao kirurg pratim njezinu moguću primjenu u operacijskoj sali. Ne očekujem da će umjetna inteligencija uskoro samostalno operirati, ali analiza intraoperativne slike u stvarnom vremenu mogla bi povećati sigurnost zahvata, pomoći manje iskusnim kirurzima i skratiti krivulju učenja.
Uvođenje nove tehnologije ne znači nužno i bolje liječenje, zbog čega je potrebno sustavno pratiti rezultate i procjenjivati stvarnu korist za bolesnike. Kako možemo znati da nova tehnologija doista poboljšava liječenje i koliko je važno praćenje rezultata?
- Praćenje ishoda nužno je kako bismo znali jesmo li na pravom putu u dijagnostici i liječenju. Tehnologija nam omogućuje napredak, ali rezultate objavljenih studija ne možemo jednostavno preslikati u vlastitu praksu i očekivati da će biti identični.
Zato kontinuirano bilježimo izvedene zahvate i periodički analiziramo rezultate. Tako procjenjujemo kvalitetu skrbi, prepoznajemo područja za poboljšanje i omogućujemo međunarodnu usporedbu, među ostalim objavljivanjem znanstvenih radova.
Smatram da bi praćenje ishoda i pokazatelja kvalitete trebalo biti obveza cijelog zdravstvenog sustava, osobito za postupke koji se izvode u velikom broju. Važnom smatram i transparentnu objavu rezultata na mrežnim stranicama zdravstvenih ustanova.
Digitalne tehnologije i umjetna inteligencija mijenjaju načine usvajanja znanja te otvaraju nove mogućnosti za obrazovanje budućih liječnika i kirurga. Što biste promijenili u obrazovanju budućih liječnika i kirurga?
- Obrazovanje budućih liječnika za mene je velika čast i obveza. Naši su studenti izvrsni mladi ljudi, željni znanja i uspjeha. Odrasli su uz nove tehnologije i stalnu dostupnost informacija pa su možda nestrpljiviji i naviknuti na brži ritam učenja.
Uz tradicionalno učenje trebamo bolje iskoristiti nove tehnologije: kvalitetnije vizualne udžbenike, lakši pristup stručnim informacijama i jasnije strukturirano znanje, bez gubitka stručne dubine. Tu vidim i mogućnost primjene umjetne inteligencije u izradi i provjeri kvalitete edukacijskih materijala.
U edukaciji kirurga danas imamo obilje videosnimki operacija i računalnih simulatora. Specijalizanti mogu vidjeti i liječiti više bolesnika nego nekada, zahvaljujući bržem protoku bolesnika i kraćem trajanju hospitalizacije. Te mogućnosti koristimo kako bismo unaprijedili trening i zadržali interes mladih kolega.
U liječničkom pozivu stručnost i tehnološko znanje jednak osu važni kao i razumijevanje bolesnika, osobito kada se suočava s teškom dijagnozom i neizvjesnom budućnošću. Što Vas je privuklo urologiji, koje Vas je iskustvo s bolesnikom posebno oblikovalo i kako pristupate teškim razgovorima?
- Urologiju sam svjesno odabrao pred kraj fakulteta. Privukla me širina struke, koja povezuje zahtjevnu kirurgiju, konzervativno liječenje i znanstveni razvoj. Budući da sam oduvijek volio tehnologiju i računala, posebno me privlačio razvoj laparoskopije i robotike. Stalna potreba za inovacijama i što manje invazivnim liječenjem i danas je jedan od glavnih pokretača mojega rada.
Tijekom karijere susreo sam mnogo bolesnika koji su mi ostali u sjećanju. Posebno pamtim mladog muškarca koji se javio zbog nelagode u testisima, a obradom smo posumnjali na obostrani tumor. Liječenje je zahtijevalo odstranjenje oba testisa i doživotnu nadomjesnu terapiju testosteronom. Kako bismo mu omogućili očuvanje plodnosti, prije operacije krioprezervirali smo sjeme.
Brinuo sam se kako će prihvatiti posljedice liječenja, no nakon nekoliko kontrola iskreno mi je zahvalio. To mi je iskustvo potvrdilo koliko liječnički rad, unatoč težini bolesti i liječenja, može biti ispunjavajući.
U razgovoru s bolesnicima najvažnije mi je biti otvoren, pružiti objektivne informacije i razumljivim jezikom objasniti plan liječenja. Kada bolesnik to želi, važno je uključiti i članove obitelji. U teškim trenucima trebamo pružiti podršku i sačuvati nadu u oporavak i izlječenje.
Studij medicine otvara brojne profesionalne mogućnosti, od kliničkog rada i kirurgije do znanosti, nastave i upravljanja zdravstvenim sustavom, ali zahtijeva mnogo truda, upornosti i kontinuiranog učenja. Kojim biste maturantima preporučili studij medicine? Koje su osobine, vještine i interesi važni za uspjeh tijekom studija i kasnijeg liječničkog poziva?
- Velika je prednost studija medicine mogućnost odabira različitih profesionalnih putova. Netko će se pronaći u radu s bolesnicima i kirurgiji, nekome će više odgovarati konzervativno liječenje, a drugi će odabrati znanstveni rad, nastavu ili upravljanje zdravstvenim sustavom.
Zbog tako širokih mogućnosti smatram da medicina može biti dobar izbor za mlade ljude različitih interesa i sposobnosti. Smjer profesionalnog razvoja mogu odabrati i nakon šest godina studija. Ipak, zajednički preduvjeti uspjeha jesu upornost i spremnost na mnogo učenja i rada. Poznavanje stranih jezika, osobito engleskog, kao i razvijene informatičke vještine također će budućim liječnicima biti od velike pomoći.
Izbor specijalizacije jedna je od najvažnijih odluka u profesionalnom životu mladog liječnika jer utječe na njegov budući rad, mogućnosti razvoja i dugoročno zadovoljstvo karijerom. Kada početi razmišljati o izboru specijalizacije i što bi mladi liječnici trebali uzeti u obzir pri donošenju te važne odluke?
- Tijekom studija studenti postupno upoznaju širinu medicine, razmatraju različite mogućnosti i često mijenjaju mišljenje o budućoj specijalizaciji. Njihova se profesionalna vizija obično jasnije oblikuje pred kraj fakulteta.
Odabir specijalizacije više je od odabira posla: riječ je o životnom pozivu koji zahtijeva velik trud i vremenski angažman. Zato karijeru trebamo birati prema vlastitim sposobnostima i interesima, a najvažnije je da posao koji odaberemo doista volimo. Ne treba se voditi samo time što je najlakše ili najbolje plaćeno, nego onime što nas ispunjava.
Pritom treba uzeti u obzir i buduće potrebe zdravstvenog sustava, odnosno potražnju za pojedinim specijalistima u vrijeme kada završimo specijalizaciju, za otprilike pet godina.
Korisno je pratiti i trendove u razvijenim zdravstvenim sustavima, uključujući rang-liste poželjnosti pojedinih specijalizacija među mladim liječnicima. One nam mogu pokazati kako kolege razmišljaju o budućnosti medicinskih struka, iako same po sebi ne govore koliko će specijalista doista biti potrebno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....