Genetika može imati ulogu u razvoju dijabetesa, ali ne uvijek; zna se dogoditi da jedno od dvoje blizanaca ima dijabetes, a drugi ne. Riječ je i o zdravstvenom problemu koji nije nepoznat, dijagnoza "dijabetes" je, na žalost, česta ali suvremena medicina može se nositi s tim.
No, kako ovu podmuklu bolest prepoznati u najranijoj dobi?
Okolina, čini se, također igra ulogu u pojavi i razvoju šećerne bolesti. Neke studije govore da dojenje umanjuje mogućnost razvoja dijabetesa tip 1, ali ni to nije istraženo dovoljno. Ono što je izvjesno, su simptomi. Zahvaljujući njima može se spriječiti pojava dijabetičke ketoacidoze. Na dijabetes, naime, može ukazivati pretjerana žeđ, prečesto uriniranje, potreba da bebi baš stalno mijenjate pelene, mršavost i umor kod dojenčeta.
Liječenje dijabetesa kod djece je iznimno važno, kao i razlikovanje dijabetesa tipa jedan ili dva.
Naime, njega određuje inzulinski potencijal. Riječ je o hormonu ključnom za regulaciju šećera u krvi. Kod dijabetesa tip 1 organizam ne luči inzulin uopće, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 inzulin luči, ali ne obavlja dobro svoju funkciju. Bez inzulina šećer ne dolazi do stanica, i ne može im dati energiju. Umjesto toga, on ostaje u krvotoku.
Žeđ je jedan od najvažnijih pokazatelja, točnije, učestalost tog osjećaja i potreba za unosom tekućine. Visok šećer u krvi se izlučuje putem urina, zato dolazi do prečestog mokrenja, a samim tim i prevelike žeđi. Tada se izlučuje i velika količina ugljikohidrata iz tijela pa čovjek ostaje bez energije. Kod djece je problem što se ovi problemi ne primjećuju, a ona se ne žale.
Valja znati da se dijabetes tip 1 ne može izliječiti, ali se može uz izvjesnu terapiju držati pod kontrolom; najčešće je riječ o davanju inzulina, ali i prilagođenoj prehrani.
Ukoliko postoji sumnja na bilo koji tip dijabetesa, savjestan obiteljski liječnik roditelje će uputiti na specijalistički pregled kod dječjeg endokrinologa.