Sitna slova na zaslonu mobitela sve se teže čitaju, novine treba odmaknuti od očiju, a za pregled deklaracije na proizvodu odjednom je potrebno više svjetla. Takve promjene često su prvi znakovi prezbiopije, odnosno staračke dalekovidnosti. Premda je ljudi katkad nazivaju "staračkom kratkovidnošću", riječ je o različitim pojavama: kratkovidnost otežava jasan pogled u daljinu, dok prezbiopija postupno smanjuje sposobnost oka da izoštri predmete u blizini.
Naziv staračka dalekovidnost može zavarati jer prve smetnje ne nastupaju tek u dubokoj starosti. Najčešće se primjećuju početkom ili sredinom četrdesetih godina, a postupno se povećavaju približno do 65. godine. Riječ je o prirodnoj promjeni povezanoj sa starenjem očne leće, a ne o stanju koje samo po sebi znači da osoba ima ozbiljnu očnu bolest. Ipak, novonastale smetnje vida treba pregledati kako bi se potvrdio njihov uzrok.
U mlađoj dobi očna je leća dovoljno mekana i elastična da mijenja oblik pri prebacivanju pogleda s udaljenih na bliske predmete. Taj proces, poznat kao akomodacija, omogućuje da slika ostane oštra na različitim udaljenostima. S godinama leća postaje tvrđa i manje fleksibilna pa više ne može dovoljno prilagoditi oblik za gledanje izbliza. Posljedica je zamagljena slika upravo pri čitanju ili drugim poslovima koji zahtijevaju precizan vid na blizinu.
PRVE TEŠKOĆE
Prve teškoće često se primjećuju pri čitanju sitnog tiska, osobito uz slabije osvjetljenje ili nakon duljeg rada. Osoba počinje udaljavati knjigu ili telefon kako bi slova postala jasnija, a može osjećati zamor očiju i glavobolju nakon čitanja. Potreba za većom udaljenošću između očiju i teksta toliko je prepoznatljiva da se prezbiopija kolokvijalno opisuje kao problem "prekratkih ruku". No odmicanje teksta samo privremeno olakšava čitanje i ne zaustavlja promjene u leći.
Prezbiopija se može pojaviti i kod ljudi koji prije nisu nosili naočale, kao i kod onih koji već imaju kratkovidnost, dalekovidnost ili astigmatizam. Zbog toga nije dovoljno pretpostaviti da svima iste dobi odgovara jednaka dioptrija za čitanje. Pregledom treba utvrditi postojeću refrakcijsku pogrešku, odnosno način na koji oko fokusira svjetlost, te odrediti korekciju koja odgovara stvarnim potrebama pojedine osobe.
Kad čitanje postane naporno ili smetnje počnu ometati posao i svakodnevne aktivnosti, opravdano je naručiti se na oftalmološki pregled. Liječnik provjerava oštrinu vida, određuje potrebnu dioptriju i pregledava zdravlje očiju. Time se razlikuje očekivano slabljenje vida na blizinu od drugih mogućih uzroka zamagljenja. Kupnja naočala bez pregleda može olakšati čitanje, ali ne može zamijeniti procjenu zdravlja oka.
Posebno je važno razlikovati postupne promjene od naglih simptoma. Iznenadan gubitak ili izrazito pogoršanje vida, bljeskovi, nagla pojava brojnih plutajućih točkica, osjećaj zavjese pred okom ili bolno i crveno oko nisu tipična slika prezbiopije. Takve tegobe zahtijevaju hitnu liječničku procjenu i ne treba ih pripisivati godinama niti čekati da se riješe novim naočalama.
KONTAKTNE LEĆE
Korekcija prezbiopije najčešće se postiže naočalama ili kontaktnim lećama. Cilj nije vratiti prirodnu elastičnost očne leće, nego omogućiti jasno fokusiranje na udaljenosti na kojoj osoba čita ili radi. Za nekoga tko dobro vidi u daljinu dovoljno rješenje mogu biti naočale samo za čitanje. Onima koji već imaju dioptriju za daljinu potreban je drukčiji raspored korekcije, primjerice zasebne naočale za blizinu ili naočale koje objedinjuju više udaljenosti.
Gotove naočale za čitanje nekim ljudima mogu biti praktična pomoć, ali nisu jednako prikladne za sve. Osobito kod postojeće dioptrije ili astigmatizma potrebno je individualno odrediti korekciju. Važno je i za što će se naočale koristiti: čitanje knjige i gledanje računalnog zaslona ne odvijaju se nužno na istoj udaljenosti. Zato odabir ne bi trebao ovisiti samo o tome kroz koje se naočale u trgovini trenutačno najlakše pročitaju sitna slova.
Jedno od rješenja su bifokalne naočale, čije ime znači da u jednoj naočalnoj leći postoje dvije optičke zone. Gornji dio služi gledanju u daljinu, a manji donji dio čitanju i drugim aktivnostima na blizinu. Granica između tih područja najčešće je vidljiva kao crta ili rub segmenta. Tako osoba može gledati udaljene predmete kroz gornji dio naočala, a spuštanjem pogleda koristiti donji dio za novine, knjigu ili telefon.
BIFOKALNE NAOČALE
Bifokalne naočale nisu isto što i progresivne. Dok bifokalne imaju dvije odvojene zone, progresivne leće omogućuju postupnu promjenu dioptrije, bez vidljive razdjelne crte, te obuhvaćaju i srednju udaljenost. Izbor ovisi o potrebama i navikama korisnika, a ne samo o izgledu naočala. Jednima su najvažniji čitanje i pogled u daljinu, dok drugima velik dio dana zauzima rad pred računalom.
Za osobe koje ne žele nositi naočale postoje i kontaktne leće, uključujući multifokalne modele. Druga mogućnost je monovizija, pri kojoj se jedno oko korigira pretežno za daljinu, a drugo za blizinu. Takav pristup nije prikladan svakome, pa izbor treba provesti uz stručnu procjenu. Postoje i kirurške mogućnosti, poput određenih refraktivnih zahvata ili ugradnje umjetnih leća, ali one zahtijevaju razgovor o očekivanoj koristi, ograničenjima i rizicima te nisu nužan korak za svaku osobu s prezbiopijom.
U početnim fazama mogu pomoći bolje osvjetljenje, povećavanje slova na zaslonu i odabir većeg tiska. Te prilagodbe olakšavaju svakodnevne zadatke, ali ne uklanjaju uzrok smetnji. Kako se sposobnost fokusiranja s godinama mijenja, može biti potrebna i promjena dioptrije. Najvažnije je stoga ne promatrati naočale za čitanje kao znak bolesti ili nemoći, nego kao pomagalo koje nadoknađuje uobičajenu promjenu vida, uz pregled kojim se potvrđuje da iza teškoća doista stoji prezbiopija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....