StoryEditor
ZdravljeOdgojni recepti

Dijete je dobilo jedinicu - znate li kako pravilno reagirati? Pedagog objašnjava kada uopće posegnuti za kaznom i koliko stroga bi ona trebala biti

Piše Marko Juhant, specijalni pedagog
9. rujna 2020. - 10:34

Tko još nije čuo tvrdnju da recepti za odgoj ne postoje? Istina je da postoje, neki već tisućljećima. Samo teoretičari su oni koji tvrde da ih nema. Svoje tvrdnje pojašnjavaju vrlo uvjerljivo. Kao što i sami tvrde, oni znaju da je to što govore neistina. Naime, ni oni sami ne znaju te recepte, jer su teoretičari i ne poznaju praksu. Ponavljaju ono što su zapisali drugi teoretičari, pozivaju se na njih i to zovu znanost. Mi drugi, prizemljeni, recepte prakticiramo svakodnevno. Onima koji se prvi put susreću s njihovom učinkovitošću, ponekad se otvara novi svijet jer im se čini da rezultati graniče sa čudom.

Rječnik književnog jezika kaže da je recept uputa, pravilo za postizanje nečega. Kao što možete pročitati, nema posebne tajne. Ne radi se o nečemu što ne bi bilo podložno razvijanju i dopunjavanju.

Skupinu recepata iz moje knjige mogu koristiti svi koji se bave djecom i mladima, bez obzira na to jesu li s njima u osobnom ili profesionalnom odnosu. Čak i tada, ako s djecom radite kao dobrovoljci - laici - nemate pravo na izgovore ako su za početak vaše sposobnosti prilično skromne. Samo veliko otvoreno srce u radu s mladima jednostavno nije dovoljno. Srećom, upravo ste otvorili škrinjicu s alatima.

image
slovenski pedagog Marko Juhant
Privatni Album

Prilagođavanje recepata

Neki od vas vole grožđe. Drugi više vole vino. Za treće je poslastica nešto što će ih dignuti, recimo rakijica, kojoj drugi dodaci oblikuju aromu. Četvrti od grožđa više vole grožđice, a peti ih ne mogu vidjeti. Tako stižemo do orahnjače. Za nju postoje recepti s grožđicama i bez njih. Djetetu ili tinejdžeru gurate pod nos ne znam kako dobru orahnjaču, ali ako ono u njoj ugleda grožđice koje ne voli, sav vaš pekarski trud i očekivanja potpuno su uzaludna. Za izbor pravog recepta morate poznavati dijete. Ako ga još ne poznate, morate ga promatrati u različitim situacijama. Za neke je moguće upotrijebiti jedan recept, dok u drugoj situaciji taj recept ne daje željeni rezultat.

Zbog toga za isti problem postoji više ponuđenih recepata. Kada bi samo jedan recept dobro djelovao na sve, ne bi bilo potrebno razvijati druge recepte. Ali ako su djeca (i tinejdžeri) na taj recept loše reagirala, odgovorni odrasli tražili su i druge recepte. Često ćete se i sami dosjetiti kakvog dodatka koji će vam pomoći u izvedbi i u postizanju rezultata. To je "recept koji ste primijenili malo po svome" i koji ima stvarno dodanu i djelatnu vrijednost. Kao što je nekad velika razlika ako samo jedan podatak izostavite i postupak djeluje, možda će drugi put, u nekom drugom receptu, još bolje djelovati s jednim podatkom više.

Znati što se smije mijenjati, a što ne, umijeće je koje dolazi s iskustvom, dakle s radom s djecom. Ali nikada ne poznate svu djecu i zato ne možete ni imati recepte za sve. Ako je za uspješno izvođenje nužna neka posebnost, neki detalj koji osigurava rezultat, to se mora i naglasiti u konkretnom receptu.

Iznimna stanja

Opravdano očekujete da će recept kod jednog djeteta dobro djelovati i koji drugi put. Da, neki odgojni recepti mogu se ponavljati kao što liječnički recepti djeluju na vaše zdravstvene probleme koji se ponavljaju. Poznati su vam i recepti koji su jedinstveni, koji su jednokratni, liječnici ih nazivaju običnima, za kritične situacije za koje predviđaju da se neće više ponoviti. Ili ako se ipak ponove, da se to neće dogoditi uskoro.

Zdravstvo poznaje i recepte koji su posebni, povezani s iznimnim stanjima, u kojima su bolesnici životno ugroženi, ugrožavaju druge ili jako pate. Kod odgoja su to recepti za djecu s posebnim potrebama koje ovdje neću navoditi. Inače u knjizi oni djeluju i kod djece s posebnim potrebama, ali s manje predvidljivim rezultatima.

Za bolje razumijevanje ovdje već ulazimo u osinje gnijezdo, problem kada klasični recept obično ne daje rezultat: slaba ocjena i kazna oduzimanjem računala. Mama u e-dnevniku vidi da je dijete dobilo jedinicu iz engleskog. Kod kuće ga pita: kako je bilo u školi? Dobiva odgovor kakav ste i vi davali roditeljima samo da vas puste na miru: "Bilo je dobro!"

Na dodatno pitanje, ima li što novo, dijete odmahne glavom. Mama ljuta i uvrijeđena činjenicom da joj dijete opet laže, podiže glas i viče na njega, da joj nije reklo za jedinicu iz engleskog te da ionako od njega neće biti ništa jer ne samo što laže, nego je i lijenčina. Bijesna mu izriče kaznu, zabrana upotrebe računala na deset dana! Ne smije ga ni uključiti, jer će u tom slučaju kutija letjeti iz kuće! Ako se radi o tinejdžeru, on u takvoj prepirci s majkom zna odgovoriti da je njegovo računalo ionako stara kutija na kojoj već pola igara više ne može igrati. I neka se dogovori s ocem, zašto su mu računalo uopće dali, ako mu ga sada stalno uzimaju? Uostalom, i Luka, kolega iz razreda, ima četiri jedinice i to mu roditelji znaju, ali mu još nikada nisu oduzeli računalo.
"Zar ne bi bilo bolje da se vi malo zapitate kakvi ste roditelji?"

Nove jedinice

Tinejdžer potom čeka deset dana da istekne kazna. Ako u međuvremenu ne dobije nove jedinice... Ako je riječ o tinejdžerici, ona će vjerojatno uzviknuti svoj kratak komentar "Dobro!" i zavući se u sobu, ostaviti otvorena vrata da je mama vidi, odjevena će se baciti na postelju i bit će 20 minuta "depresivna". Mama će se gristi da je svojoj djevojčici napravila nepravdu. Naravno da joj neće na deset dana oduzeti računalo, već iduće popodne će visjeti na ekranu. Mama će u strahu za djetetovo duševno zdravlje još jednom povući svoje odgojne mjere i nemoćno kršiti ruke nad današnjom omladinom.

Neki tinejdžeri su pored nespretnih roditelja koji su dosljedni samo tada kada to ide na štetu djetetu već preveslali zabranu upotrebe računala za sedam mjeseci unaprijed. Naravno da takva mjera nema učinka. Samo djeluje na to da tinejdžeri izgube svaku nadu ili da se odupru svim snagama.

Kao što se vidi, oduzimanje računala na takav način ne funkcionira tako da rješava problem, odnosno da tinejdžer popravi ocjenu.

Mjeru povežite s rješavanjem problema

Mama bez uzrujavanja treba suočiti dijete s činjenicom da zna za jedinicu iz engleskog. Dijete je malo osupnuto i šuti, a majka mu mirno izreče mjeru: "Obećao si da ćeš učiti, ali nema rezultata. Zato će biti manje računala, nije ti više na raspolaganju." Potom mama odlazi u kuhinju, kupaonicu, spavaću, ukratko udalji se. Za koju sekundu tinejdžer stiže za njom s pitanjem na koliko vremena ne smije koristiti računalo. Mama odgovara: "Tako dugo dok ne ispraviš jedinicu, i pod uvjetom da ne dobiješ još koju!"

Važna razlika

U čemu je razlika? U prvom slučaju dijete se bavilo ponašanjem "čudnih" roditelja, u drugom kada je kazna povezana s uzrokom i popravljanjem uzroka, ono se bavi svojim ponašanjem. Stoga tinejdžer ne odgovara roditeljima i tinejdžerica se ne depresira. Umjeto toga planiraju kako će za dan ili dva ispraviti jedinice. Štoviše, planira i to kako će se javiti, i razmišlja postoji li i treća mogućnost.

Upravo ovaj recept donosi brzo rješenje problema bez dodatne intervencije i motiviranja od strane roditelja.

Da bi dobro funkcioniralo još koji put, mama mora shvatiti da je kazna bila dovoljno stroga ako je dijete problem riješilo samo u dva dana. Neke u tom slučaju ne žele ni zaviriti u imenik zbog osjećaja da je dijete prebrzo popravilo ocjenu i da je dobilo preblagu kaznu. Pazite, to više nije odgojna mjera, to je osveta kojoj u odgoju nema mjesta.

Recept koji djeluje je i uzimanje telefona, štoviše, najbolja je istodobna zabrana obaju uređaja. Recept je djelotvoran i za situaciju kada dijete dobije slabiju ocjenu od one koju je moglo dobiti.

item - id = 1043270
related id = 0 -> 1148500
related id = 1 -> 1148237
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2021 18:35