StoryEditor
TrendU jeku sezone

Proveli smo pet dana na nekad omiljenoj zimskoj destinaciji Splićana: pusto je i snježno, ali baš je u tome čar. Samo mjesto je, pak, puno suprotnosti

23. siječnja 2020. - 18:45
Zvonimir Barišin/Hanza Media

Kupres, Bosna i Hercegovina. Mjesto puno kontradiktornosti. Bilo je nekad, i još uvijek jest, omiljena vikend skijaška destinacija Splićana i drugih Dalmatinaca, no u isto vrijeme u samome centru nema žive duše, i to u punom jeku sezone zimskih radosti.

Kafići su puni, u podne i u ponoć, čak i neki stanovnici slave zlatni pir uz živu muziku u omiljenom gradskom restoranu „Maestral“. No na ulicama nećete naići na prolaznike, njima ordiniraju psi lutalice. Svi su od reda uredni i druželjubivi, baš kao i malo dublje u Bosni, čini se da su se nekako naučili brinuti sami o sebi i u tome su dobri.

Većina kuća je ili napuštena ili barem takvima djeluju. Centar se vrti oko kružnog toka, preko puta „Maestrala“ je „Kraljica“, malo dalje „Konoba“ koja pak ne poslužuje hranu, samo se tako zove. I dok prvi spomenuti restoran nudi bogat meni, tjestenine i pizze, u ovome drugome po redu par je mesnih prijedloga, standardno burek i uštipci s kajmakom – sve za nekoliko konvertabilnih maraka odnosno nekoliko desetaka kuna. Atmosfera je intimna, stolnjaci karirani.

Porcije su enormne, a ako vam je dosta krumpirića (većinom iz leda), preporučujemo puru. Jogurt možete zamijeniti topljenim maslacem s peršinom i češnjakom, s ovim se kukuruznim prilogom slaže kao ćevap s lepinjom.

Ljudi su srdačni kad na njih naiđete. Znaju točno procijeniti kad će pasti snijeg i koliko će ga padati, koje su ceste u okolici gradića „posute, a koje ne. Preporučit će mjesto za večeru bez ikakve skrivene namjere, zbunjeno se nasmijati na sami spomen „Ubera“. Nema takve vrste prijevoza, kažu nam Kuprešani, ali dogodine će uvesti autobusnu liniju iz centra mjesta do skijališta.

Nekad omiljenog, danas nešto praznijeg.

image
Zvonimir Barišin/Hanza Media

Ponedjeljkom na stazama planine Čajuše u podnožju koje se smjestio hotel „Adria Ski“, nema nikoga. Preslika atmosfere s glavnog gradskog trga. Bijelina u četiri reda potpuno je prazna i vaša, ako ste skijaš početnik možete se nauživati do mile volje bez straha da ćete naletjeti na koga i odvaliti mu skije s nogu. Do vrha Tikvice možete se provozati žičarom i ako niste raspoloženi za zimske sportove.

Instruktori skijanja i snowboardanja aktivni su svaki dan, od 9 do 16 sati, vikendom i produženo. Grupni tečajevi su najisplativiji, oko 40 maraka ili 160 kuna.

A nakon mira i tišine koji vladaju centrom gradića, vikend-atmosfera u „Ognjištima“, popularnom restoranu na skijalištu, dođe kao kulturološki šok. Jer subotom i nedjeljom Kupres zaživi. Dalmatinci koji nisu najiskusniji skijaši uživaju u domaćoj atmosferi, ćevapima, grahu, Željku Bebeku koji trešti iz zvučnika. I Mišo Kovač, Haris Džinović, po redu. Splićani su ili došli na jedan dan s djecom, da vide malo sniga, ili su se smjestili u vikend naselju podno staza. 

image
Privatni album

Popularan je i hotel kraj Snow parka Stožer Vrana, još važnije, kraj „Kupreške kuće“. Ovaj drveni restoran omiljeno je mjesto za izlaske ekipe koja je došla na Kupres za vikend, što zbog atmosfere, što zbog spize koja je, kao i drugdje, povoljna i ukusna. Od porcija nećete ostati gladni, no od svih nas se mesnih jela najviše dojmila ipak – juha od tikve.

A iako je moguće da ćete dan provesti bez da ste naišli i na jednog Kuprešana, neka vas količina suptilno popunjenih apartmana diljem mjesta ne iznenadi. Obavezno rezervirajte mjesto u „Kupreškoj kući“, osim ako ne želite provesti vrijeme čekajući da se koji stol isprazni. Raspjevana ekipa u ovaj restoran ne dolazi samo po obrok, muzika uživo i druženje pravi su razlog što potegnu do lokacije na još višoj nadmorskoj visini.

Po povratku se obavezno provozajte praznim Kupresom. Dočekat će vas snijeg i slaba ulična rasvjeta, svjetlo koje dolazi iz svakog trećeg kafića i neka grupa koja jede u restoranu hotela „Knez“ u samome centru. Puna „Gradska kavana“ i pokoji usnuli skijaš koji čeka jutro i odlazak na stazu.

image
Privatni album

Hrana u „Kneza“, usput, nije ništa lošija nego u omiljenoj „Kupreškoj kući“. O porcijama je više suvišno i pričati, ali ovdje ćete dobiti točno duplo od uobičajene za jednu osobu, a platiti sitno. Cijene smještaja također su niske, može se naći udoban i opremljen apartman za dvadesetak maraka po noći.

Ako se probudite u Kupresu na utorak ili četvrtak, a baš vam treba nešto iz drogerije ili većeg supermarketa (u Kupresu je jedan „Konzum“ i jedan Prodajni centar), Bugojno je udaljeno na 20ak minuta lagane i oprezne vožnje, a Livno na pola sata. Gradovi su to veći od našeg mjestašca na 1200 metara nadmorske visine.

image
Branimir Boban/Hanza Media

U kojemu ljudi ili žive od iznajmljivanja apartmana skijašima ili konobarenja. Rijetki još rade u tvornicama, tu je automehaničarska radnja sa simpatičnim i uslužnim zaposlenicima koji će vas nježno ukoriti zbog manjka antifriza u vašem automobilu.

Iznajmljuju ski opremu, prodaju med i sir. Kuprešani su navikli živjeti zimi, baš kao i stanovnici malih primorskih mjesta u Dalmaciji ljeti. Ipak, čak i dok živi, ovo mjesto je pusto. Neki bi rekli da je baš u tome čar.

Plusevi: snježni ugođaj, višnjevača u Ognjištima

Minusi: Internet veza je dosta loša

Izdvojeno

06. kolovoz 2020 22:33