Ubrzan stil života, pogrešne navike ili najobičniji komod, ne bih znala reći koji je točan povod mojim odlascima u trgovinu na dnevnoj bazi. Jer uvijek nešto pofali. Jedan jedini prašak za pecivo, kvarat kruha ili malo sira za ribanje, zbog nečega se uvijek mora naknadno u dućan, a kad sam već tu, sigurno ću još ponešto uzeti...
I onda na scenu stupe potpuno novi uvjeti, restrikcije, opasnosti. Čekanja u kilometarskim redovima dva metra iza i dva metra ispred osoba koje su se našle u istoj situaciji, dezinficiranja ruku na ulazu, opipljiva nelagoda kupaca u zraku. Kad sam već ušla zbog čokolade za kuhanje, neću samo s njom izaći, pa reći će na blagajni da sam luda...