Senf je jedan od nezaobilaznih kuhinskih dodataka i rijetko koji frižider ne krije teglicu. Podiže okus brojnim jelima, recimo umacima za salate, raznim namazima i paštetama, neki rado dodaju žlicu u toč ili pak spremaju točeve na bazi senfa. Na tržištu se nude razne vrste senfa i po raznim cijenama, a oni kvalitetniji nisu baš jeftini. Pa, kad je tako zašto ga ne biste probali napraviti sami? Dobit ćete odličan proizvod, a treba vam zaista minimalno truda.
Naime, senf su doslovno sjemenke gorušice namočene u kiselinu i vodu koje se onda melju u finiju ili grublju pastu. Naravno, nije sve tako prosto jednostavno, postoji mnogo varijacija od kuhinje do kuhinje. Prvo i osnovno po čemu se razlikuju su vrste gorušice, zatim vrsta i udio kiseline, a onda se u to sve mogu dodavati različiti začini. Za početak, mi ćemo vam pokazati kako napraviti onaj koji je najbliže Dijon senfu.
Dobro je znati da je senf Dijon dobio ime po gradu, no danas se pod tim imenom ne podrazumijeva lokalno proizvedeni senf nego određeni postupak i sastojci. U izvornom obliku kao kiselina se koristio sok od zelenog, nezrelog grožđa. Naime, taj sok su Francuzi koristili u kuhinji u vremenima kad limun nije bio lako dostupan! Danas ipak i većina proizvođača koristi bijelo vino i ocat, a upravo to i je ono što u prvom redu razlikuje Dijon senf od "običnog".
Jedna stvar kod senfa je vrlo zanimljiva i korisna za znati. Senf se percipira kao ljut, pikantan začin, ali njegova pikantnost ne dolazi iz spoja koji je prirodno prisutan u sjemenkama gorušice nego se ljuti spojevi razvijaju u doticaju s vodom. Upravo iz tog razloga se koristi kiselina koja inhibira taj proces, pa je rezultat začin fine arome i pikantnosti. Isto tako, da bi senf dostigao svoju pravu aromu mora odležati nekoliko tjedana. Prvih dana nije ukusan jer je vrlo oštrog okusa, nakon otprilike tjedan dana je okej, ali na pravi rezultat treba još čekati. Imajte ovo na umu da se nepotrebno ne razočarate!
Ono s čim se možete poigrati su vrsta gorušice i začini koje možete dodati. Žuta gorušica ima blažu aromu, smeđa nešto izraženiju i zato je dobro kombinirati ih. Kao što znamo, med i senf se sjajno nadopunjuju pa ga već u startu možete dodati u vaš senf, a osim njega dodaje se klinčić, cimet ili manje tradicionalna, ali sjajna, kurkuma.
Zanimljivo je da će hladna tekućina dati ljepšu, glađu pastu, pa iz istog razloga držite sjemenke u frižideru dok se namaču. U receptu je predložen jedan omjer žutih i smeđih sjemenki, vi možete staviti neki drugi. Ali svakako koristite bijelo vino i bijeli vinski ocat, kvasina, alkoholni ocat i sl. nisu dobar izbor.
Senf može stajati do 6 mjeseci, a svakim danom njegov okus postaje blaži i ugodniji.
Domaći senf Dijon stila
Sastojci
80 g smeđih sjemenki gorušice
40 g žutih sjemenki gorušice
120 ml suhog bijelog vina
60 ml bijelog vinskog octa
40 ml vode
1 žličica meda po želji
žličica i pol soli
Priprema
Pomiješajte sjemenke gorušice, vino, ocat, vodu i sol. Pokrijte i ostavite 24–48 sati u hladnjaku. Kad su sjemenke omekšale i nabubrile blendajte ih dok ne dobijete glatku pastu što može potrajati više minuta. Ako želite još glađu teksturu senf protisnite kroz sito. Po potrebi dolijte još malo vode za željenu teksturu.
Umiješajte med i spremite senf u steriliziranu staklenku. Ulijte ulje na vrh, zatvorite i pustite senf da odleži bar 2 tjedna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....