StoryEditor
ShowbizTREBAJU ZAŠTITU

Ministrice Obuljen Koržinek, budite hrabri! U suprotnom, izgori nam selo dok se češljate, poručuje Remi, ističući da su umjetnici na brisanom prostoru

Piše Tanja GATTIN
31. prosinca 2020. - 12:12
Alessia Stelko

Glazbenica, pjesnikinja, aktivistica i prevoditeljica Mirela Priselac Remi, pjevačica Elementala uskoro snima solo album, na ljeto je izdala svoju prvu zbirku poezije “Masarykova”, ali ono po čemu je posljednjih mjeseci posebno plijenila pažnju jest po tome što se nije libila govoriti o stvarima o kojima drugi baš i nisu.

S Remi, inače i ambasadoricom nacionalne kampanje za osnaživanje žena "Sofija" koja se bori za slobodu govora, dostojanstvo, toleranciju, solidarnost i rodnu ravnopravnost popričali smo nadugo i naširoko i rezimirali ovu sumornu 2020. godinu.

Što vas najviše mori u pandemiji koronavirusa?

- Pandemija će proći, čini mi se, ovako laički, da je najgore iza nas – barem što se tiče aktivnosti virusa. Ono što me brine jesu ekonomska kriza i urušavanje zdravstvenog sustava. On se i prije pandemije držao o niti i "preživljavao" isključivo zbog čudotvornosti zdravstvenih radnika i radnica. Vladajućima je bilo važnije ulagati u vozni park, nekoliko puta farbati tunele, dizati spomenike samima sebi, nego uložiti u bolnice i plaće u zdravstvu. I sad je sve to došlo na naplatu.

Osim ovoga, mori me manjak solidarnosti među građanima i velika polarizacija izazvana cjepivom i nošenjem maske. Šokira me koliko smo ponekad grubi jedni prema drugima.

Kako se po vašem mišljenju u ovoj situaciji prema glazbenicima podnijelo Ministarstvo kulture i resorna ministrica? Koje mjere je Ministarstvo kulture pripremilo i hoće li to spasiti glazbenike?

- Prvotna reakcija Ministarstva kulture, još tamo u ožujku, bila je dobra. Premda su ih neke strukovne udruge - HGU, HUZIP i HDS, pretekle i umjetnicima omogućile potpore iz internih Fondova solidarnosti, Ministarstvo se trgnulo i od travnja isplaćivalo samostalnim umjetnicima financijske potpore. Takvo stanje trajalo je do lipnja. Pretpostavljam da su se u Ministarstvu kulture nadali da će ljeto obuzdati pandemiju, da će se izvedbena umjetnost pokrenuti. No to se nije dogodilo. Došla je jesen, pa i zima, a Ministarstvo kulture više nije napravilo ništa da pomogne umjetnicima.

Pokrenuli su nekoliko projekata koji su loši jer ne uključuju sve slojeve i vrste umjetnika. Ili pokreću projekte čije se izvršenje očekuje oko lipnja 2021. Do tada, ljudi moji – "ko živ, 'ko mrtav". Umjesto da zaštite umjetnike sada, ostavljeni smo na brisanom prostoru, bez mogućnosti da radimo, zbog mjera, i bez mogućnosti da tražimo potporu, kao što to čine sve druge grane ekonomije koje su pogođene pandemijom.

Kako će glazbenici prezimiti, kako oni sada i od čega žive? Što bi glazbenicima najviše odgovaralo i što biste vi učinili za glazbenike da ste na mjestu ministrice?

- Vrlo jednostavno – Ministarstvo kulture i medija mora omogućiti apliciranje za financijsku potporu samostalnim umjetnicima zbog pada prometa. Tako se, uostalom, omogućava svim drugim sektorima koji su pogođeni pandemijom. Mi umjetnici ne tražimo kruha preko pogače – tražimo isti tretman kao i svi drugi građani koji u normalnim uvjetima života pune proračun.

Dalje, Ministarstvo kulture i Vlada moraju krovnim umjetničkim udrugama omogućiti financijske potpore kako bi se onda udruge mogle pobrinuti za umjetnike koji nemaju status "samostalaca", a imaju dokaz da im je umjetnost do sada bio primarni izvor prihoda. Ministarstvo kulture mora komunicirati s HZZ-om i Ministarstvom gospodarstva i omogućiti ljudima koji nisu umjetnici, ali neposredno surađuju s njima - ljudi koji iznajmljuju i postavljaju pozornice, razglase, organizatori koncerata i festivala, itd..., da ostvare pravo na financijsku potporu.

Svi mi punimo proračun RH svojim umjetničkim radom kada plaćamo poreze – naše svirke idu preko računa, moji autorski honorari bivaju umanjeni za poreze i prirez. Vrijeme je da nas sustav koji smo gradili sada i zaštiti, i tu se Ministrica Obuljen Koržinek mora založiti za svoj resor. Ministrice, budite hrabri! U suprotnom, izgori nam selo dok se češljate.

U podrumu svira i piše

Imate li u ovoj situaciji nove poslove, odnosno koje poslove radite da popunite budžet?

- Svatko se snalazi kako zna i umije da pregrmi ova teška vremena. Kolege javljaju da su se zaposlili u nekim drugim sektorima, neki su se prekvalificirali, neki su se odselili iz Hrvatske. Neki imaju crni fond, neki se oslanjaju na partnere.

Ja sam radoholičar, tako da sam odlučila stvarati nešto novo dok se svijet opet ne pokrene. Eno me u podrumu, u prostoriji za probu, sviram i pišem.

Kako ste se osjećali kada je vaša majka tijekom ove pandemije dobila otkaz na poslu i kako je ta situacija utjecala na obitelj?

- Baš mi je bilo teško jer je mama pred penzijom i nisam znala kako da joj pomognem, osim emotivne i usmene potpore. Njezin bivši poslodavac nije uzimao u obzir njezin minuli rad niti pandemiju što mnogo govori o klasičnom balkanskom modelu "dobrog šefa". Srećom, mama je borac i kvalitetna radnica pa je nedugo nakon otkaza uspjela naći drugi posao.

Kojim bi riječima osobi koja je u vašoj blizini, a koja osoba smatra da obveza nošenje maski krši pravo slobode pojedinca, pokušali objasnili zbog čega je važno nositi masku jer tako štitimo one koji su zdravstveno ugroženi?

- Ako smo se, kao društvo, dogovorili da ćemo nositi maske jer se ispostavilo da takva prevencija može spriječiti daljnje širenje virusa – ne znam zašto to ne bismo i ispoštovali.

Zaista nije teško i mislim da ovome ne treba pridodavati previše pozornosti. S druge strane, ako netko ne želi nositi masku, ne možemo primjenjivati brutalne metode sile da ih u to uvjerimo. Trebali bismo biti strpljivi i nježni jedni prema drugima. Nekima treba malo više vremena da shvate. Imajmo razumijevanja jedni za druge.

Zašto je danas važno govoriti protiv fašizma i kako se osjećate zbog tog što živimo u društvu u kojem morate ukazivati na defekte koje su u drugim državama odavno riješeni?

- Antifašizam i komunizam nisu sinonimi. To malo teže shvaćaju narodi bivše Jugoslavije. Fašizam je pobijeđen 1945. Pobijedili su antifašisti. Čiča miča. Ja sam antifašistica, i time se dičim.

Kako su drugi pjesnici i pisci prihvatili vaše zbirku poezije?

- Oni koji su reagirali na zbirku, reagirali su vrlo afirmativno i prijateljski. Malo je tržište pa mi njihova prijateljski ispružena ruka mnogo znači! Na primjer, prvi susret s pjesničkim uređivanjem koje je za VBZ odradio Marko Pogačar bilo je s njegove strane vrlo pitomo, parlamentarno i uviđavno. Možda je osjetio moju nesigurnost na novom polju, pa se ponio drugarski. No ono što me najviše obara s nogu je sjajna reakcija čitateljstva! Čini mi se, prema broju prodanih primjeraka i reakcijama na društvenim mrežama, kao i velikoj količini poruka koje sam primila u inboks, da je ljudima zbirka "legla". I to mi je najvažnije.

Kakav je po vašem mišljenju danas položaj žena u Hrvatskoj, tko je za to kriv i što treba mijenjati?

- Borba za ravnopravnost spolova daleko je od svršene priče, ne samo kod nas nego na globalnoj razini. Jednaka plaća, jednak tretman u javnosti i privatnosti, jednaka zaštita pred zakonom – da ne usitnjavam – sve su to pitanja koja traže pozornost aktivista, NGO sektora, zakonodavaca, ali i svakog od nas.

Smatram se iznimno sretnom jer imam mikrofon u ruci i zbog toga mogu utjecati na javnost u ovoj temi koja mi je bliska i važna. Promjena za koju me pitate je u meni, u vama, u svakom tko osjeća da želi učiniti nešto da nam bude bolje. U borbi za ravnopravnost ne bi trebale sudjelovati samo žene, jer to nije samo "ženska stvar".

Hoće li se po vašem mišljenju žene u Hrvatskoj ikada izboriti za ravnopravnost s muškarcima na nivou kakav je npr. u Danskoj, i ako da, kada bi se to moglo dogoditi?

- Da ne vjerujem, ne bih se radila na pokušaju promjene. No nije svaka promjena laka a ni bezbolna, pogotovo kada je povezana s mentalitetom našeg prostora ali i duboko ukorijenjenim patrijarhatom.

Trebat će vremena, a koliko, ne mogu znati. Sjećate se one fotografije penzionerke koja nosi natpis "Ne mogu vjerovati da je 2019. a ja moram prosvjedovati za ženska prava"? E, tako ja sebe vidim 2050.

Kako se nosite s hejterima i trolovima, te što mislite o njima?

- Kritika je uvijek dobrodošla, pogotovo ako me netko uputi na stvari koje su mi prošle ispod radara. Volim kad mogu poraditi na sebi ili unaprijediti nešto na čemu radim.

Osim toga, ako sam kadra uputiti kritiku, razumno je da sam je kadra i prihvatiti. No ogromna je razlika između konstruktivne kritike i bezočnog vrijeđanja ili govora mržnje. Tu povlačim granicu i ne dopuštam da me netko tretira kao otirač ili da na meni liječi svoje frustracije. U privatnom ili javnom životu jednako. To što sam "javnija" osoba, čini me otvorenijom i pogodnijom za uvrede ljudi pod pseudonimima, na čije uvrede ne mogu odgovoriti. Vrlo nefer odnos koji ne generira ništa kvalitetno.

Solo album

Kada možemo očekivati izlazak vašeg solo albuma?

- Napisala sam neke pjesme koje su previše hermetične da bi ih uglazbila s Elementalom, pa sam odlučila da ih uglazbim sama na gitari i snimim. Bit će to album malih, slikovitih vinjeta o mrvicama, ljudima, vrapcima i usponima na planine. Prvotni plan bio je snimiti ih i objaviti ove godine, no ova godina je iznenadila i one najpripremljenije. Pogurali smo studijske termine na siječanj, kad zapadne dovoljno snijega da ne možemo otvoriti vrata studija nego moramo ostati unutra.

Koliko ste ponosni na svoj politički i društveni angažman kao žena i glazbenica?

- Nije pitanje ponosa. Kod mene je to pitanje "moranja“. Imam mogućnost biti glasna i borbena. Zgrabila sam je objeručke. Ne znam kako bi to izgledalo da šutke podnosim nepravdu ili da puštam da slabiji nagrabusi.

Nije mi to nikada bila opcija. Muzika koju smišljam i oblikujem u note, glasove i stihove "moj je obračun s njima" i pokušaj da ostavim iza sebe bolji svijet. Neki put to činim nespretno ili nezgrapno, ali srce mi je na pravom mjestu.

Što ćete najprije napraviti kada prestane pandemija?

- Jedva čekam na pozornicu, zasvirati s Elementalom. To mi najviše nedostaje. Lako ćemo za putovanja – koliko god ih obožavam, moj posao mi je najdraža aktivnost na svijetu.

I za kraj, koji su vam planovi za predstojeće blagdane?

- Ove godine nisam išla kod roditelja na božićni ručak. Blagdane ćemo provesti negdje na otvorenom, s "domaćim dezinficijensom" od dunje ili šljive kojim ćemo nazdraviti preživljavanju ove grozne godine!

Mislim da će nas ovi blagdani malo omekšati i da ćemo shvatiti koliko smo toga uzimali zdravo za gotovo – pogotovo zagrljaje. Taj oblik ljudske blizine i polaganja srca na srce mi jako nedostaje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. travanj 2021 13:28